Ognjen Marković, ekspert za energetiku i član ReSET Centra
za održivu energetsku tranziciju komentariše za Buku trenutnu situaciju sa
ugljem u BiH, te da li će situacija sa krizom energenata u Evropi usporiti energetstku
tranziciju kako kod nas, tako I u Evropi.
Ugalj u BiH poslije
Ukrajine opet je na cijeni. Kako to komentarišete i kako vidite dalji razvoj
situacije u BiH po pitanju uglja i zelene tranzicije? Da li smo u ovoj 2022.
godini otišli još nekoliko koraka nazad po pitanju energetske tranzicije?
Evropa je, prije skoka cijena prirodnog gasa i ukrajinske
krize, zagovarala prirodni gas kao gorivo prelaznog perioda u procesu
dekarbonizacije energetskog sektora. Mnogi projekti planiranja dekarbonizacije
zasnivali su se na prirodnom gasu kao prelaznom energentu. Tako je bilo i sa
nekoliko studija koje su urađene za BIH. Međutim, u procesu izrade Nacionalnog
energetskog i klimatskog plana za BiH (NECP), prirodni gas nije bio ova opcija.
U međuvremenu je doneseno nekoliko značajnih odluka o odustajanju
od gradnje novih termoblokova uz produženje životnog vijeka nekih od postojećih
blokova. NECP BiH uvažava ova opredjeljenja tako da je pripremeljen plan
dekarbonizacije elektroenergetskog sektora koristeći ugalj kao tranzicijsko
gorivo uz intenzivnu gradnju kapaciteta na obnovljive izvore, prije svega
vjetro-elektrana i solarnih elektrana, uz korištenje hidropotencijala za
gradnju novih HE. Na ovaj način se obezbjeđuje energetska sigurnost
snabdijevanja električnom energijom, omogućava se značajan prelazni period za
tranziciju regiona gdje se eksplatiše i koristi ugalj, i u konačnom, smanjuje
se emisija ugljen dioksida do 2030-e na nivo od 7 miliona tona, što je veoma
ozbiljno smanjenje.
Ovakvim pristupom se ide u pravcu dekarbonizacije uz jedan veliki
preduslov a taj je, investiranje u nove kapacitete prema radnoj verziji tzv.
Ambicioznog plana dekarbonizacije. Važno
je takođe navesti i potrebu uspostavljanja organizovanog tržišta električne
energije u BiH i uvezivajnje sa regionalnim tržište. Uspostavljena tržišta će
dodatno unaprijedliti sigurnost snabdijevanja svih sudionika u
elektroenergetskom sektoru u regionu ali i smanjiti troškove rada sistema u
korist potrošača.
Energetska kriza
donijela je i nove investicije u ugalj u BiH -češka kompanija Witkowitz
zainteresovana je za ulaganje u izgradnju zamjenskog bloka instalisane snage
350 MW u termoelektrani Gacko, dok ruska kompanija Privredni preporod traži
dodatnog investitora kakobi ponovo otvorila rudnik mrkog uglja i bentonita
Lješljani kod Novog Grada. Koliko ovo komentarišete?
Nemam informacija o ovim najavljenim projektima a letimičan
pogled na web stranice navedenih kompanija mi nije dao uvid u ove planove,
rekao bih čak, naprotiv. Ovdje treba imati u vidu da je EP BiH i FBiH odustala,
nakon ozbiljnih pritisaka, od gradnje bloka 7 u Tuzli za koje je obezbjeđen
kredit i za koji su čak i otpočeli prvi radovi. Prema tome, gradnja novih
termoblokova je vrlo upitna. Posebno je ovdje važno napomenuti da analize
optimalne strukture proizvodnih kapaciteta u BiH do 2030-e i dalje do 2050-e
zasnovane na metodi najmanjih mogućih troškova rada elektroenergetskog sistema
u BiH, pokazuju da ni jedna nova elektrana na uglaj ne bi bila rentabilna. Uz ovakve analize i rezultate, vrlo je veliki
rizik ulazak u gradnju novog bloka na ugalj.
Kako vidite razvoj
situaciji u EU po pitanju privremenog vraćanja uglja i cilja Evropa kao
klimatski neutralan kontintinent 2050.?
I moje kao i Vaše saznanje je da je vraćanje uglju
privremena mjera u ovoj globalnoj krizi. Prema mojim informacijama zemlje EU su
intenzivirale aktivnosti na gradnji novih kapaciteta na obnovljive izvore i ovo
vraćanje na ugalj je privremena mjera. Pored toga, i gradnja nuklearihe
elektrana je ozbiljna opcija u obezbjedjenju energetske sigurnosti.
Da li vjerujete da bi
EU “žrtvovala” BiH, ali i
Balkan na način da u pojačanoj mjeri
eksploatiše fosilna goriva na Balkanu, kako bi sebi osigurala resurse za svoju
energetsku tranziciju. Nisu u pitanju samo fosilna goriva, tu su i rudnici
bakra, litijum iz Srbije…
Činjenica je da postoji kod nas razmišljanje da bi nas drugi
željeli eksploatisati tako da koriste naše prirodne resurse. KOd takvog
razmišljanja polazi se od pretpostvake da je naša proizvodnja električne
energije I viškovi koji se mogu izvoti od značaja za EU. Međutim kod
razmišljanja o tome treba imati u vidu da se u EU proizvede cca 2,600 TWh
električne energije godišnje a kod nas cca 17 TWh (prošle godine koja je bila
“dobra”). Dakle, naša ukupna proizvodnja iznosi cca 0.7 % proizvodnje
električne energije u EU. Naši viškovi za izvoz variraju od 3 TWh do 5 TWh što
je cca 0.1 % do 0.19 % ukupne proizvodnje električne energije.
BiH je u 2021-oj godini najviše električne energije izvezla
u Hrvatsku i Srbiju tako da su interesi za našom električnom energijom
“lokalnog”, odnosno regionalnog karaktera.
Pored toga, zbog nestašice prirodnog gasa, neke zemlje EU (na primjer Njemačka) reaktiviraju svoje
termoelektrane na ugalj kao privremenu mjeru za prevazilaženje krize u snabdijevanju
prirodnim gasom. Takođe, treba imati u vidu da je region Jugoistočne Evrope
premanentno u deficitu sa električnom energijom (dugi niz godina) u količinama
od cca 30 TWh I koje se dijelom nadoknađuje uvozom iz zemalja izvan granica
regiona. Taj deficit bi bio I veći da BiH I Bugarska nemaju kontinuirano
viškove koje plasiraju u region
Spomenuli ste i gradnju
nuklernih elektrana, da li je po Vama nuklearna energija zelena ili nije?
Nuklearne elektrane
se pojavljuju kao CO2 neutralni proizvođaći električne energije I čini se da će
se Evropa (posebno neke zemlje) na njih i dalje oslanjati kao temeljne
elektrane za funkcionisanje elektroenergetskog sistema. U svom radu, nuklerane
elektrane ne emituju Co2 I sa tog aspekta su “zelene”. Sigurnost rada,
odlaganje otpada i drugi, prateći problemi, su značajni sa drugih,
“ne-dekarbonizacijskih” aspekata.