U Maglaju je ekipa Fene ovu gospođu zatekla u šetnji s unukom koja je još uvijek u kolicima.
Njeno iskustvo od ostalih građana Maglaja je drugačije – ona je s okolnih padinskih dijelova grada gledala kako vodostaj Bosne postaje sve veći, a zatim se i izljeva iz korita pretvarajući grad u veliko jezero.
Prisjeća se da se u tom kritičnom periodu plimnog vala prve kuće uz rijeku uopšte nisu vidjele, dok su ljudi mahali s krovova spasiocima u čamcima moleći za pomoć i spas.
“Grad je bio potopljen dva dana i dvije noći. To je više nego horor. Čovjek ostaje bez riječi. Voda je nosila kuće i sve na šta je naišla, a mi smo bili potpuno nemoćni, samo smo gledali” – ispričala je Fadila, podvlačeći da joj je najteže padalo što nije mogla ući u grad kako bi pomogla sinu, snahi i unuci.
Rijeka Bosna je u vrijeme najvećeg vodostaja došla gotovo do visine mosta u centru grada, u kojem je nestalo struje i pitke vode. Električna energija je od jučer dostupna u većem dijelu grada, dok se pitkom vodom građani namiruju iz cisterni.
“Čim se voda povukla iz grada, išla sam do sina kroz mulj koji mi je bio do koljena. Htjela sam da im odnesem nešto hrane” – kazala je Fadila.
Ona smatra da se stanje u gradu polako normalizuje, građani uz pomoć brojnih volontera čiste grad, dok se pomoć u hrani, garderobi i drugim životnim namirnicama sa svih strana doprema u grad.
Jedina bojazan većine stanovnika koji pokušavaju, koliko je to moguće u opustošenom gradu vratiti živote u normalu, jeste mogućnost širenja zaraznih bolesti zbog kanalizacije koja se u grad izlila zajedno s poplavom.