Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata
BiH za BUKU govori o položaju radnika u BiH, platama I činjenici da nisu izašli
na olice povodom 1.maja.
Kako biste ocijenili trenutni položaj radnika u Bosni i
Hercegovini?
Nakon pandemije COVID-19 položaj radnika, kako u
radno-pravnom, tako i u ekonomsko-socijalnom smislu je vrlo sličan i
nezahvalan. Situacija je dodatno
usložnjena inflacijom sa kojom se radnici sve teže bore iz razloga što je došlo do ogromnog poskupljenja
osnovnih životnih namirnica, ali i svih
usluga. Plate radnika najčešće ne mogu pokriti ni osnovne životne potebe, pa su prinuđeni, ne
samo da štede, već i da se odriču mnogih
stvari i potreba koje čine život dostojnim čovjeka.
Nije nikakva tajna da radnici i njihove porodice sve manje
posjećuju kulturna dešavanja, da se
odriču kvalitetne hrane i konzumiraju tek one osnovne namirnice da bi preživjeli. Sve to
će za posljedicu u narednom periodu
imati lošije zdravstveno stanje radnika i njihovih porodica, te povećanja općeg nezadovoljstva
zbog čega su radnici praktično
prisiljeni da odlaze iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim uslovima rada ali i životom uopće.
A činjenicu da nije donešen zakon o minimalnoj plati koja
bi iznosila 1.000 KM iako svjedočimo enormnim poskupljenja? Kako riješiti ovaj problem i omogućiti dostojanstven život
porodice u BiH? Postoje li podaci koliko
radnika u našoj zemlji prima platu manju od prosjeka i u kojim sektorima su plate najmanje?
Nažalost, zbog neformiranja vlasti na nivou Federacije BiH,
radnici su taoci svakodnevnih političkih preucavanja i sa nestrpljenjem očekuju
konačno usvajanje Zakona o minimalnoj
plati. Donošenjem ovog Zakona sigurni smo da bi se inflacija u dobroj mjeri
amortizovala, a samim tim i poboljšao
ekonomsko-socijalni položaj radnika. Prema našim procjenama oko 70% radnika prima platu nižu od
prosječne plate Federacije BiH i taj
trend je prisutan najviše u realnom sektoru. Iako se poslodavci suočavaju sa nedostatkom radne
snage, još uvijek se ne žele odreći
dijela svojih enormnih dobiti kako bi zadržali radnike i učinili ih srećnim i
zadovoljnim na radnom mjestu. Poslodavci se opredjeljuju i insistiraju na uvoz
radne snage smatrajući da će moći izrabljivati
strane radnike, te još više uvećati svoj kapital, međutim, vrijeme će pokazati da je to pogrešan
potez koji će njihovo bogatstvo vrlo
brzo opustošiti i dovesti do kolapsa njihovog poslovanja. Dakle, ključ rješavanja ovog
preoblema ogleda se u hitnom usvajanju Zakona o minimalnoj plati, a do tada
bezuslovno povećanje plate radnicima,
naročito u realnom sektoru, što bi bio bar djelimični preduslov za dostojanstven život radnika.
Tačno prije godinu dana
za naš medij ste izjavili da je iseljavanje na najvišem nivou do sada-
te su tada procjene govorile da bi čak 340 000 građana moglo napustiti BiH. Da
li su se ove crne prognoze ostvarile i šta uopšte o odlasku naših ljudi govore
vaši podaci sa terena- koje struke najčešće odlaze i koje struke već sada ne
možemo uopšte pronaći u BiH?
Bosna i Hercegovina se i dalje suočava sa masovnim odlaskom stanovništva.
Precizne podatke više nema niti jedna institucija u Bosni i Hercegovini, ali
naši podaci govore da se svakodnevno radnici u svojim firmama opraštaju od
svojih kolega koji sa svojim porodicama odlaze iz Bosne i Hercegovine.
Prvobitno se tu radilo o kvalifikovanim radnicima, majstorima i pomoćnom
osoblju, a sada se taj trend prelio i na visokoobazovne kadrove poput ljekara,
inženjera različitih usmjerernja. Odlazak radno-sposobnog stanovništva iz jedne
zemlje rezultira općim sljabljenjem te zemlje, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine,
u svakom mogućem smislu, a posljedice će kroz određeni vremenski period biti
nesagledive i vrlo teško paopravljive. Posloadavci u Bosni Hercegovini se se
susreću sa nedostatkom upravo gore pobrojanog kadra ali i drugih zanimanja
poput nastavnika engleskog i njemačkog jezika, nastavnika matematike,
pedijatara, informatičara, vozača, radnika u ugostiteljstvu, građevinarstvu i
dr.
Trgovci su danas u Sarajevu izašli na proteste i vi ste
najavljivali proteste. Da li ste i zašto odustali?
Sindikalna borba se ne ogleda samo u protestima, već i u
pregovorima kroz socijalni dijalog, lobiranju sa predstavnicima izvršne i zakonodavne
vlasti, te štrajkom kao posljednjim oruđem i mjerom koju sindikati koriste.
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je već krajem prošle godine
uspio nametnuti temu koja se tiče donošenja Zakona o minimalnoj plati i
Predstavnički dom parlamenta Federacije BiH je tekst Zakona usvojio u formi
nacrta. Naravno, nećemo odustati od namjere da taj Zakon ugleda svjetlo dana u
ovoj godini i koristit ćemo sve zakonski dozvoljene vidove borbe za poboljšanje
radno-pravnog položaja i ekonomsko-socijalnog statusa radnika.