Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija BiH, neće morati isplatiti
odštetu svim prijeratnim nosiocima stanarskog prava nad 1.023 stana
nekadašnjeg vojno-stambenog fonda ukoliko se dokaže da su oni stambeno
obezbijeđeni u Republici Srbiji.
Na ovakav zaključak ukazuje presuda Evropskog suda za ljudska
prava u Strasbourgu u predmetu Mago i drugi protiv Bosne i Hercegovine
objavljena 3. maja ove godine.
Troje dobilo, troje odbijeno
Ova presuda se odnosi na zahtjev šest aplikanata, prijeratnih nosilaca
stanarskog prava nad stanovima nekadašnjeg vojno-stambenog fonda, za
povrat tih stanova od kojih su četiri u Sarajevu, a dva u Mostaru. Oni
su se žalili na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju i prava na dom iz člana 8. Konvencije, te na diskriminaciju
po članu 14. Konvencije u vezi s članom 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju.
No, od šest aplikanata Ljeposave Mago, Jovana Radovića, Vase Krstevskog,
Ivana Antonova, Milutina Banovića i Milutina Radojevića, Sud je
presudio samo u korist prvih troje. Po toj presudi, BiH (odnosno FBiH;
op. a) u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane konačna, treba
Ljeposavi Mago platiti 53.000 eura, Jovanu Radoviću 85.000 eura i Vasi
Krstevskom 76.000 eura. Svakom od njih treba se platiti i po 5.000 eura
na ime nematerijalne štete, a Krstovskom još i 740 eura na ime troškova i
izdataka.
Pomenutim osobama potrebno je platiti i eventualni porez koji se može
zaračunati na sve nabrojane iznose. Za razliku od Mago, Radovića i
Krstevskog, Sud je presudio da nije bilo kršenja člana 1. Protokola br. 1
na Konvenciju u pogledu Antonova, Banovića i Radojevića.
– Što se tiče gosp. Ivana Antonova, gosp. Milutina Banovića i gosp.
Milutina Radojevića, Sud ističe da njihova stanarska prava na vojne
stanove u Sarajevu nisu prestala zbog njihove službe u snagama VJ, već
zbog toga što su se oni odrekli tih prava da bi stekli stanove u Srbiji,
odnosno u Crnoj Gori. Kako su njihova stanarska prava poništena na
osnovu objektivnih i razumnih kriterija, a ne na osnovu njihovih ličnih
karakteristika, u ovom slučaju nije došlo do kršenja člana 14.
Konvencije u vezi sa članom 1. Protokola br. 1. U skladu s tim, ova
pritužba je očigledno neutemeljena i mora biti odbačena u skladu sa
članom 35. stavovima 3 (a) i 4. Konvencije, stoji doslovce u presudi.
Zikreta Ibrahimović, zamjenica agenta Vijeća ministara BiH pred
Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, bitnim smatra i to da je
Sud utvrdio da ni u jednoj od šest aplikacija ne postoje indicije da
aplikanti zaista žele da se vrate u svoje prijeratno mjesto
prebivališta, zbog čega su njihove žalbe o povredi prava na dom po članu
8. Konvencije odbijene kao očigledno neosnovane, a odbijene su i
aplikacije za diskriminaciju.
Umanjena šteta
– Tvrdim da je ova presuda, ipak, naš uspjeh. Ovakva presuda daje velike
mogućnosti da mi u toku njene provedbe i za ostalih 1.023 stana možemo
doći do podataka o prijeratnim nosiocima stanarskog prava nad vojnim
stanovima u BiH i neće nam se tražiti plaćanje odštete, odnosno naknade u
svim slučajevima gdje dokažemo da su osobe riješile svoje stambeno
pitanje u Srbiji. Iako će se sad platiti određena suma, šteta je mogla
biti mnogo veća. Sud je ovaj put prihvatio sve ono što smo dokazali.
Pokazano je veliko razumijevanje za BiH. Vrlo teško, ali smo, ipak,
uspjeli dokazati da su pomenute tri osobe dobile stanove u Srbiji.
Uspjeli smo dokazati da Srbija ima takve pravilnike koji omogućavaju
sticanje stanarskih prava u Srbiji i da su se ovi aplikanti odrekli
svojih stanarskih prava da bi stekli stanove u Srbiji. Ovo što smo
uspjeli dobiti iz pravilnika iz Srbije, na osnovu kojih smo se
odbranili, izvedeno je poluprivatnim putevima. Uopšte nije bilo
dobavljano službenim, zvaničnim putevima. Uloženi su enormni napori i
ogromna dokumentacija na osnovu koje smo sad odbranili tri stana. Već
imam spiskove sličnih stanova, za koje očekujem odbacivanje zahtjeva jer
su prijašnji nosioci stanarskog prava stekli stanove u Srbiji. Sve
takve slučajeve ovakva presuda će potvrditi i opravdati, pojašnjava
Ibrahimović.
Ona kaže da buduća borba BiH, odnosno Federacije čiji je budžet pogođen
ovakvim presudama, i na diplomatskom i na svakom drugom planu, treba ići
u pravcu da se dobiju podaci o vlasništvu nad stanovima u Srbiji.
– Frapantno je da se podaci o vlasništvu nad stanovima, koji se dobijaju
putem diplomatskih nota, ne podudaraju sa podacima iz gruntovnih knjiga
u Srbiji. Mi pretpostavljamo da je veliki broj ovih tzv.
vojno-stambenih interesenata zapravo riješio svoje stambeno pitanje i da
neće moći ostvariti povrat u BiH ili naplatu vrijednosti. Osjećam da
će, ipak, biti i borbe i natezanja. Nažalost, pokazao se jedan vrlo
nekorektan odnos, kazala je Ibrahimović.
Budući koraci
Pošto postoji rok od tri mjeseca u kojem neka od strana može uložiti
zahtjev za izlazak pred Veliko vijeće Suda, ili za reviziju presude, ona
postaje konačna tek kad prođe sva ta procedura. Od momenta postanka
presude konačnom, odšteta se mora isplatiti u roku od tri mjeseca, a
BiH, odnosno Federacija ima rok od pola godine da napravi akcioni plan
za provođenje generalnih mjera iz presude koje će prezentirati Vijeću
Evrope.
Ibrahimović najavljuje širi sastanak sa predstavnicima vlasti u
Federaciji na kojem bi se razmotrila situacija i pripremili naredni
koraci, a svakako apeluje i na pojačanje diplomatskih odnosa sa Srbijom
kako bi se i zvaničnim putem iz te zemlje mogli dobijati potrebni
podaci.