Između rijeka Drine i Save, u srcu Semberije, prostire se močvara Gromiželj, područje od oko 830 hektara koje na papiru nosi status zaštićenog staništa. Zvanično, ovaj lokalitet je proglašen staništem IV kategorije od strane Vlade Republike Srpske 2018. godine, po prijedlogu Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. U stvarnosti, međutim, Gromiželj se suočava s paradoksom formalno zaštićen, a praktično zapušten.
Otpad prekriva staze, ilegalna sječa stabala ostavlja tragove, a ljudska nemarnost postaje tihi saveznik propadanja ovog ekosistema.
Zaštićeno na papiru, nečuvano u praksi
Odlukom Vlade RS upravljanje ovim staništem povjereno je Udruženju za zaštitu flore i faune „Gromiželj“. Njihova odgovornost uključivala je nadzor nad ilegalnom sječom, krivolovom i odlaganjem otpada. Međutim, udruženje je sredinom 2024. godine obavijestilo Grad Bijeljinu da više nije u mogućnosti provoditi svoje obaveze. Predložili su da gradska uprava preuzme inicijativu prema nadležnom ministarstvu za prenos upravljačkih prava.
„Grad Bijeljina je, nakon što je Udruženje za zaštitu flore i faune odustalo od upravljanja Gromiželjem, u julu ove godine podnio inicijativu za prenos nadležnosti na sebe. Međutim, do danas, a već je septembar, nismo dobili nikakav odgovor od resornog ministarstva. To je problem, jer Grad u ovom trenutku formalno nema nadležnost da preduzima ozbiljnije radnje. Dok čekamo odluku Vlade i ministarstva, bukvalno imamo vezane ruke“, poručili su za BUKU iz uprave Grada Bijeljina.
Grad navodi da je spreman da uloži sredstva u revitalizaciju i razvoj turističkog potencijala močvare, ali da to ne može bez formalnih ovlaštenja.
Ministarstvo: procedure u toku
Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju za BUKU navode da su procedure u toku i da je u okviru međunarodnog projekta UNDP-a planirana izrada Plana restauracije za Gromiželj.
„Ministarstvo je prihvatilo inicijativu Grada Bijeljina i pripremilo prijedlog izmjena odluke o proglašenju zaštićenog staništa. Taj prijedlog je, nakon javnog uvida i pribavljanja mišljenja relevantnih institucija, upućen u dalju proceduru“, saopšteno je iz ministarstva.
Glas mještana: svjedoci propadanja
Mještani okolnih sela tvrde da svakodnevno gledaju kako Gromiželj nestaje.
„Bili smo ponosni kada je ovo proglašeno zaštićenim područjem. Sada je ovo divljina. Tabla je izblijedila, smeća je na sve strane, stabla se sijeku, a ribolovci dolaze i ostavljaju otpad. Mi živimo ovdje i gledamo kako sve propada, ali nemamo ovlaštenja da bilo šta uradimo“, kaže za BUKU Nebojša Škorić.
Sličnog je stava i Milorad Lazić: „Kada sam bio dijete, ovdje smo mogli vidjeti ptice kojih danas gotovo da nema. Ako ih i vidite, probijaju se kroz plastiku i otpad. Sve je jasno na papiru, ali kada treba raditi, svi šute, a Gromiželj nestaje pred očima.“
Biodiverzitet pod opsadom
Močvara Gromiželj dom je za preko 450 biljnih vrsta, rijetku ribu Umbra krameri i brojne ptice močvarice. Njeno bogatstvo bilo je dovoljan razlog da dobije status zaštićenog staništa, ali bez stvarne zaštite sve to polako nestaje.
„Gromiželj nije samo močvara, to je prirodna laboratorija i mjesto gdje se vidi koliko su nam resursi dragocjeni i koliko ih brzo možemo izgubiti ako ne djelujemo odgovorno“, kaže Snežana Jagodić-Vujić iz ekološkog udruženja Eko-put Bijeljina.
Dok papirnate procedure traju, priroda Gromiželja ostaje nezaštićena. Svaki ilegalno posječen panj i svaka plastična kesa podsjećaju na paradoks zaštićeno na papiru, zapušteno u stvarnosti.
Gromiželj je postao simbol šireg problema u Bosni i Hercegovini koliko je teško implementirati zakone u praksi i koliko lokalne zajednice ostaju nemoćne pred birokratskim odugovlačenjima i političkim nadigravanjima.