Ubici Alme Kadić Eldinu Hodžiću Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine izrekao je maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina. To je 15 godina manje od kazne koju je izrekao Kantonalni sud u Sarajevu. Zbog ovakve odluke suda u Sarajevu su održani protesti na kojima su tražene izmjene Krivičnog zakona FBiH i pooštravanje kaznenih politika za počinitelje femicida.
Aleksandra Petrić iz Fondacije Udružene žene Banjaluka, kaže da je pojedinačnu presudu samu po sebi nezahvalno komentarisati, budući da javno nisu poznati njeni detalji, prvenstveno okolnosti kojima se Vrhovni sud Federacije BiH rukovodio prilikom odlučivanja o visini kazne.
“Međutim, ono što znamo jeste da je postupak protiv počinioca ubistva Alme Kadić vođen dva puta pred nižim sudovima i u oba postupka je izečena kazna od 35 godina zatvora. To nam ukazuje da su pravosudne institucije, uključujući i tužilaštvo detaljno razmotrile okolnosti koje su dovele do prvobitne osude. Javno je poznato da se u ovom slučaju radi o sticaju više krivičnih djela, uključujući i neovlašteno posjedovanje oružja, težem obliku nasilja u porodici za koji je po važećem Krivičnom zakonu Federacije BiH zaprijećena ista kazna kao i za teže oblike krivičnog djela ubistva, kao i kršenje ranije izrečene uslovne osude za nasilje u porodici”, rekla je za BUKU Petrić.
Petrić kaže da je odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH kazna zatvora gotovo prepolovljena, što je izazvalo uznemirenje i reakciju javnosti, jer poznate okolnosti slučaja ukazuju da je počinilac nasilja dugotrajno zlostavljao i vršio nasilje prema Almi, kao i drugim članovima porodice.
“Ona je nasilje nebrojeno puta prijavljivala i nije dobila zaštitu od sistema, odnosno institucija. Smanjenjem kazne se zapravo ukazuje da teški zločini prema ženama zaslužuju blaže kažnjavanje i na neki način opravdava nečinjenje institucija koje su trebale, a nisu zaštitile život žene koja je bila zlostavljana”, ističe naša sagovornica i dodaje da praćenja krivičnih postupaka u oblasti nasilja prema ženama i nasilja u porodici u BiH ukazuju na kontinuirano blagu kaznenu politiku, uz predominantno izricanje uslovnih osuda kao upozoravajućih kazni i veoma niskih kazni zatvora, što se pokazalo da ne djeluje odvraćajuće na počinioce ovih krivičnih djela.
“Statistika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH o stanju kriminaliteta u zemlji kontinuirano bilježi porast prijava za nasilje u porodici i mali broj prijava koje budu dalje procesuirane od tužilaštava i sudova. Odgovor pravosuđa na teška krivična djela nasilja prema ženama se mora mijenjati u pravcu zaštite bezbjednosti, strožijeg kažnjavanja i osude počinilaca nasilja”, smatra Petrić.
Ona napominje da postoji jasna i opravdana kritika porodice žrtve, kao i ženskih organizacija koje pružaju podršku i pomoć ženama i djeci koji su izloženi nasilju da se odgovor institucija mora mijenjati.
OD JAVNIH OBEĆANJA – NIŠTA
“Nakon ubistva Nizame Hećimović u avgustu 2023. godine institucije na svim nivoima u Bosni i Hercegovini su javno obećale da će promjeniti zakone, pooštriti kaznenu politiku i zaštititi sigurnost žena koje su izložene nasilju i učiniti im pomoć dostupnom, efikasnom i prilagoditi je njihovim potrebama. Na žalost, ništa od ovoga se još uvijek nije dogodilo, sistem je spor i neefikasan, javnosti nije vidljivo da institucije rade svoj posao. Važno ne samo pooštriti zaprijećene kazne, već i da institucije vlasti prepoznaju kroz krivične zakone rodnu dimenziju nasilja prema ženama i ubistava žena, da su one posljedica neravnopravnih odnosa moći u društvu”, napominje Petrić.
Na kraju kaže da se država mora opredjeliti da će osigurati adekvatno kažnjavanje i da će biti odgovorna ukoliko se ženama ne pruži zaštita i počinioci blagim kaznama amnestiraju odgovornosti. Državne institucije takođe ne smiju dozvoliti da žene budu žrtve tradicije i običaja i da se ubistva žena njima opravdavaju”, kaže Aleksandra Petrić.