Kantonalni ministar za rad, socijalna pitanja, raseljene osobe i izbjeglice Muamer Bandić je pojašnjavajući novonastalu situaciju, zastupnicima kazao da je ranije zakonsko rješenje u vezi s ovim pitanjem predviđalo naknadu u iznosu od 60 posto prosječne plaće, s tim da ne može biti manja od najniže plaće za zaposlenike u skladu s propisima Vlade Federacije BiH, odnosno Općim kolektivnim ugovorom.
Zastupnica Segmedina Srna-Bajramović je u izjavi za medije kazala da Ministarstvo ovim izmjenama traži način da uštedi novac i pri tome se daju široke elaboracije šta znače prosječne plaće, šta minimalne, “a pri tome se potpuno neosnovano tvrdi da su poslodavci obavezni ženama u radnom odnosu isplaćivati razliku do punog iznosa plaće”.
“To, nažalost, nije riješeno Zakonom o radu, a ta obaveza ne može biti nametnuta poslodavcima Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom. Vrlo je malo poslodavaca koji to istinski rade” – kazala je ona.
Mišljenja je da se treba uzdržati od smanjivanja porodiljskih naknada koje su svakako male.
” I u kriznim vremenima treba sačuvati život, brinuti o potomstvu, zdravlju i majke i djece i tražiti rezerve na drugim kodovima u budžetu koje neće direktno ugrožavati ionako ugroženi standard porodica s djecom, što bi moglo imati dalekosežne posljedice u budućnosti” – naglasila je Srna-Bajramović.
Podržat će izmjene ovoga zakona zato što one znače povećanje naknade za nezaposlene porodilje, ali nedopustivo je povećanje nauštrb naknada za one koje su u radnom odnosu.