Do nuklearne katastrofe došlo je zbog greške u rukovanju i propusta u sigurnosti nuklearke, pa je reaktor broj četiri eksplodirao 26. aprila 1986. godine oko dva sata ujutro. Nuklearno gorivo gorjelo je desetak dana i oslobodilo ogromnu količinu radioaktivnosti. Sovjetski savez pokušao je sve zataškati, a evakuacija stanovništva počela je tek dan kasnije.
Radioaktivnost je raznošena vjetrom najviše je pogodila zdravlje stanovnika susjedne južne Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije, čija je granica također bila u neposrednoj blizini. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u sjevernim djelovima Evrope.
Prema službenim podacima oko 2,4 miliona ljudi bilo je izloženo radioaktivnim oborinama, a konačne zdravstvene posljedice do danas se ne znaju.
U području oko nuklearke zabranjeno je nastanjivanje, ali mjesto je otvoreno za kratke i nadzirane turističke obilaske.
Širom svijeta, u svjetlu katastrofe u Fukušima sa kojom su suočeni stanovnici Japana, obilježava se godišnjica nesreće u Černobilu čime se želi ukazati na posljedice upotrebe nuklearki.
U svijetu su u pogonu 442 nuklearna reaktora u kojima se proizvodi oko 15 odsto ukupne struje u svijetu, a trenutno je u izgradnji 65 reaktora.
U organizaciji udruženja građana Centra za životnu sredinu godišnjica nesreće u Černobilu obilježena je i u Banjaluci pod parolom “Nećemo novi Černobil na Balkanu”. Građanima je na trgu Krajine u Banjaluci ukazano da “danas, 25 godina poslije najveće nuklearne katastrofe, pojedine zemlje okruženja najavljuju ulaganje u ovu energiju koja je opasna i štetna po ljude i životnu sredinu”.
