Realizacija ovog
naučnoistraživačkog projekta rezultat je multidisciplinarne saradnje naučnika
iz oblasti arheologije (doc. dr. Edin Bujak i mr Samra Terzić sa Filozofskog fakulteta),
forenzičke stomatologije (prof. dr. Selma Zukić sa Stomatološki fakultet sa
stomatološkim kliničkim centrom), genetike
(dr.sci. Mirela Džehverović, dr.sci. Amela Pilav, mr. Belma Jusić, prof.
dr. Naida Kadrić-Lojo, prof. dr. Lejla Pojskić i prof. dr. Jasmina Čakar sa
Instituta za genetičko inženjerstvo i biothnologiju) te forenzičke
antropologije (prof. dr. Ozgur Bulult sa Univerziteta u Tübingenu) koji je
radio 3D rekonstrukciju lica na osnovu arheoloških, antropološko-odontoloških i
genetičkih podataka.
O ovom projektu razgovarali smo sa
članicama projektnog tima prof. dr.
Jasminom Čakar i sa dr. sci. Mirelom Džehverović.
Čakar na početku razgovora pitamo koliko je
lice dobijeno ovim metodama zapravo autentično i da li je naš srednjovjekovni
predak zaista tako izgledao.
“Rekonstruisano lice srednjovjekovnog čovjeka predstavlja jedan od rezultata projekta
Lice srednjovjekovne Bosne – 3D rekonstrukcija lica na bazi genetičkih
informacija iz arheobioloških uzoraka zasnovanog na primjeni naučnih metoda i
principa. Već ta činjenica je garant objektivne rekonstrukcije izgleda osobe, s
tim da se mora napomenuti da još uvijek ne postoji pouzdane metode koje bi
dokazale prisustvo markacija na licu tipa mladeža, ožiljaka i drugih stečenih
obilježja, tako da taj aspekt izgleda, zajedno sa oblikom i dužinom brade i
kose, predstavlja slobodnu umjetničku interpretaciju“, objašnjava Čakar.
Ovaj projekat,
kao i svi ostali naučnoistraživački projekti, temelji se na prethodnim
istraživanjima.
„Konkretno za ovaj, najznačajnije je naše istraživanje koje je obuhvatilo
analizu genetičke strukture srednjovjekovne Bosanske populacije. To
istraživanje je pokazalo da ne postoje statistički značajne razlike u
genetičkoj strukturi srednjovjekovne i današnje populacije sa prostora Bosne i Hercegovine,
čime je dokazano da su osobe koje su u Srednjom vijeku živjele na ovim
prostorima naši preci. Važno je naglasiti da je ovo istraživanje rezultat 15-godišnjeg
predanog rada i iskustva uposlenika Instituta sa arheološkim skeletnim ostacima
koji predstavljaju poseban izazov za DNK analizu, prvenstveno zbog svoje
starosti“, dodaje Čakar.
Iako je analiza
urađena za preko 100 uzoraka iz daleke prošlosti, za ovu analizu se ne može
reći da je rutinska, jer svaki uzorak predstavlja novi izazov i pravila koja
važe za jedan uzorak ne važe za drugi.
Rezultati ovog istraživanja su u pripremi
za objavljivanje u nekom od prestižnih naučnih časopisa, a prvi rezultati su
saopšteni akademskoj i naučnoj javnosti na 3. Kongresu genetičara u BiH.
“Koji je održan u oktobru ove godine i
privukli su veliko interesovanje kolega iz zemlje, regiona i šire.”
Rekonstruisani izgled lica srednjovjekovnog
čovjeka je samo jedan od rezultata ovog projekta, tu su i primjena rekonstrukcije
lica u forenzičko-istražnim postupcima, primjena 3D tehnologije u digitalizaciji
skeletnih ostataka koji se onda mogu pohraniti i analizirati u 3D okruženju.
“Što ima ne samo praktičnu primjenu,
nego i primjenu u nastavnom/edukativnom procesu. Takođe, tu je i primjena
genetičke analize fizičkih osobina (među kojima su i boja očiju, kose i kože) u
druge naučne svrhe, ali i u forenzičke svrhe. Dodatno, ovi rezultati otvaraju
vrata 3D rekonstrukciji lica drugih osoba iz još dalje prošlosti, a jedan od
naših narednih koraka je 3D rekonstrukcija lica srednjovjekovne žene koja je
živjela na ovim prostorima”, dodaje Čakar.
Naučna saradnica Instituta za genetičko
inženjerstvo i biotehnologiju Mirela Džehverović kaže da je multidisciplinarnost
bila ključni faktor u realizaciji ovog, ali i svih projekata koji su mu
prethodili, jer su znanja i metode različitih naučnih disciplina bile ključne
za konačan rezultat.
“Bez arheologije ne bismo imali niti
uzorke niti znanja o životu i običajima ljudi iz perioda Srednjeg vijeka. Bez
antropologije i odontologije ne bismo mogli rekonstruisati izgled lica, kao što
ne bismo znali ništa o biološkim karakteristkama osobe (dob, spol, način smrti,
bolesti i patologije). Genetičkim metodama smo dobili potvrde za neke od
bioloških karakteristika osobe, kao i o srodničkim odnosima između više osoba
te o genetičkoj strukturi populacija. Konačno, primjenom 3D tehnologije u
rekonstrukciji lica, a na osnovu antropoloških i genetičkih podataka, dobili
smo realan prikaz izgleda osobe iz daleke prošlosti”, pojašnjava
Džehverović.
S obzirom da se kod nas govori o tome kako smo genetski dosta
povezani sa Turcima zbog boravka Osmanlija na ovim prostorima, Džehverović smo pitali da li je to naulna istina.
„Naša istraživanja genetičkih struktura
srednjovjekovne Bosanske i današnje bosanskohercegovačke populacije pokazuju da
ne postoje razlike između ovih vremenski odvojenih populacija. Iako su na ove
prostore, od Srednjeg vijeka do danas, dolazile osvajačke populacije i neminovno
ostavile svoj genetički materijal, naše istraživanje pokazuje da to nije
značajno uticalo na genetičku strukturu današnje populacije“, pojašnjava
Džehverović pojašnjavajući da se isto može reći i za naš jezik koji je bogat
turcizmima i germanizmima, ali mi ne govorimo niti turski niti njemački.
„Štaviše, ko nije učio ova dva jezika
uopšte ih ne može razumijeti. Dakle, sama činjenica da smo dugo bili pod
uticajem osvajačkih populacija ne znači da smo genetički (niti jezički) bliži
osvajačkoj populaciji. Sve eventualne sličnosti koje pronalazimo su isključivo
kulturološke prirode i ne mogu se nikako poistovjećivati sa genetičkom
strukturom. Kultura i običaji koje su osvajačke populacije ostavile za sobom na
našim prostorima dio su našeg današnjeg identiteta, ali nas ne čine njihovim
potomcima, što su i dokazala naša istraživanja. Osim toga, postoje mnogobrojna
genetička istraživanja na modernim ljudskim populacijama koja pokazuju da
postoje veće genetičke razlike između prostorno udaljenih populacija, nego među
susjednim populacijama.”
Rekonstrukcija lica srednjovjekovnog
čovjeka je grupni naučni doprinos bh. naučnika znanjima o periodu Srednjeg
vijeka na ovim prostorima. Mnogo je naučnih rezultata i otkrića vezanih za taj
period, ali je ovaj izazvao veliku pažnju jer predstavlja konkretan rezultat
istraživanja, zbog čega je ne samo interesantan široj javnosti nego joj je i
lako razumnjiv.
“Kroz rekonstruisani lik čovjeka iz Srednjeg
vijeka, ljudi lako vide sličnost sa današnjom populacijom, što baš nije slučaj
sa genetičkom analizom koja je mnogima još uvijek apstraktna. U tom kontekstu,
ovaj projekat ima veliki značaj i za promovisanje nauke i naučnih dostignuća.
Tek onda kada šira javnost spozna važnost i značaj nauke i ulaganja u nauku, mi
ćemo kao društvo napredovati. Nažalost, važnost nauke u BiH nije prepoznata
niti od strane finansijera, jer ne vide interes (prvenstveno finasijski) od
ulaganju u nauku. Međutim, to je potpuno pogrešno razmišljanje jer svako
ulaganje u nauku se isplati čak i za pojedinca, a primjera je danas mnogo od
ulaganja u tehnološka dostignuća do ulaganja u medicinske, farmaceutske i
prehrambene proizvode”, zaključuje Džehverović.