Posljednjih mjeseci novinari
u Bosni i Hercegovini sve više strahuju od zakonskih propisa koje vlasti
planiraju usvojiti na pojedinim nivoima. Posljednji primjer koji pokazuje da
ni vlastima u Kantonu Sarajevo ne manjka
želje za ograničavanjem medijskih sloboda je Nacrt zakona o prekršajima Kantona
Sarajevo, a koji je kreiralo Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Iako predviđeno zakonsko
rješenje ima za cilj zaustaviti prijetnje i negativne pojave na internetu, u
Nacrtu zakona su se našle i stavke koje su izazvale burne reakcije nevladinih
organizacija, novinara i dijela akademske
zajednice. Svi oni upozoravaju da se stavke koje ugrožavaju slobodu
medija ne smiju naći u konačnom prijedlogu
zakona.
Član koji ne smije ostati
u zakonu
Stavka koja je izazvala
najviše zabrinutosti u javnosti je ona koja omogućava policiji da ispituje šta
su to lažne vijesti.
Semir Mujkić, urednik Balkanske
istraživačke mreže BiH (BIRN) kaže da ovo nije jedina sporna stavka u Nacrtu
zakona, ali jeste najopasnija.
“Nije jedina sporna. Druga
sporna stavka je što se internet proglašava javnim prostorom. Prvo je problem
implementacije tog zakona, odnosno kako će policija gledati na to, jer
proglašavanje interneta javnim prostorom ne rješava baš one stvari koje bi
policija htjela riješiti. Ali, to je manji problem, jer tu policija želi da se
obračuna s mržnjom koju imamo u online prostoru što je jedan pohvalan potez”,
ističe za Buku Mujkić.
On smatra kako je više sporna
stavka koja govori o “provjeravanju lažnih vijesti”.
“Ta odluka policije da se
provjeravaju lažne vijesti je apsolutno pogrešna, jer nijedan model u kojem
policija provjerava lažne vijesti nije uspio. Samo je doveo do smanjenja
medijskih sloboda i sloboda generalno. Problem s ovakvim zakonima je i kad se
oni najave, pa ne moraju biti ni usvojeni, ni implementirani, jer vi već
šaljete poruku medijima da planirate da ih stavljate pod kontrolu”, govori
Mujkić.
Profesorica na Fakultetu
političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo ističe kako je član 30 predloženog Nacrta
zakona o prekršajima Kantona Sarajevo identičan Uredbi o zabrani izazivanja
panike u Republici Srpskoj iz 2020.
godine.
“A znamo kakve je osude i
domaće i međunarodne profesionalne zajednice izazvala takva odluka koja je na
koncu, pod pritiskom OSCE-a i drugih organizacija i povučena. Stvar je vrlo
jasna. Ne mogu policijski organi odlučivati šta je lažna vijest. Naprosto
nemaju ni kompetencije, a nigdje u svijetu u demokratskim sistemima nemaju ni
takve nadležnosti. Ovaj član naprosto ne smije ostati u Zakonu”, jasna je
profesorica Turčilo.
Mujkić navodi da postoje
drugi, adekvatniji načini da se izbjegnu
lažne vijesti od toga da policija odlučuje šta je lažna vijest.
“To su povećanje medijske
pismenosti, donošenje zakona o medijima koji bi povećali transparentnost
medija, jednostavno građenje jedne kulture u kojoj će ljudi razumjeti šta je
prava vijest, a šta lažna. Postoje razni mehanizmi koji mogu dovesti do toga da
se ova oblast uredi. Međutim, kontrola medija nikada nije rješenje, na ovaj način
da policija ispituje. Kako će sada policija utvrđivati ko je moj izvor bio, je
li taj izvor relevantan ili nije. To apsolutno nije policijski posao i mislim
da oni to ne bi mogli raditi. Problem bi bio kada bi ljudi tražili sudsko
odlučivanje. Vidjeli smo tokom pandemije da su sudovi odbacivali sve ono što je
policija mislila da građani ne rade ispravno. Jednostavno, policijski aparat
nije dovoljno osjetljiv da se bavi medijima”, podvlači Mujkić.
Svaka kritika može biti
tumačena kao ometanje
Transparency International BiH je
uputio komentare na predloženi Nacrt zakona u kojima je jasno upozoreno da bi
uvođenje visokih kazni za “širenje lažnih vijesti“ koje mogu ići do 15.000 KM za pravna lica i 2.100 KM za odgovorna
lica, moglo dovesti do cenzure i autocenzure medija koji se izlažu riziku od
pokretanja brojnih prekršajnih postupaka.
“Pored toga postoji opasnost od
proizvoljnog tumačenja ovih odredbi od policije koja će dobiti nadležnost da
utvrđuje koje vijesti su lažne i “izazivaju paniku među građanima”. Posebno je
sporna odredba koja predviđa kazne za one koji širenjem lažnih vijesti “ometaju
sprovođenje odluka i mjera nadležnih organa i institucija koji vrše javna
ovlaštenja” jer u situaciji u kojoj policijski službenici utvrđuju istinitost
određenih vijesti i informacija, svaki oblik javne kritike odluka nadležnih
organa može potencijalno biti tumačen kao ometanje”, poručili su iz TI BiH.
“To je prilično široko postavljena zakonska
norma. Kada god tako široko postavite zakon, vi generalno imate problem jer
onda ostavljate policiji da tumači zakon kako ona želi. Svašta može potpasti
pod to. Može biti da ste vi objavili tekst i da je bilo jako puno reakcija, a
da se policija naljutila i smatra da ih to ometa u poslu. Jednostavno, ne možete
predvidjeti sve te situacije koje se mogu tumačiti”, naglašava urednik BIRN-a
BiH.
Ozbiljno djelovanje protiv slobode
govora
Iako pojedini pravni stručnjaci
smatraju kako bismo na prostoru cijele države trebali imati zakon kojim se
uređuje oblast interneta i društvenih mreža, zbog same implementacije na
terenu, čini se da se prvi put neko odlučio zakonski boriti protiv onih koji
prijete i vrijeđaju na društvenim mrežama. Koliko je ovo važno zakonski
riješiti pitali smo profesoricu Turčilo, s
obzirom da je praksa pokazala da se oni koji prijete na internetu
osjećaju slobodno.
“Vrijeđanja i prijetnje na internetu,
posebno na društvenim mrežama postale su dio sistemskih i strateških kampanja
zastrašivanja svih koji se usude misliti i govoriti suprotno dominantnim
etno-nacionalnim narativima i propitivati ustaljene dogme i režime. U tom
smislu, na djelu je ozbiljno djelovanje protiv slobode govora pojedinaca,
grupa, organizacija i medija koji su kritički orjentisani prema određenim
pojavama i procesima u društvu, a prije svega prema vladajućim oligarsima i
dominantnim političkim strankama. Ljude koji su kontinuirano targetirani i
izloženi linču neophodno je zaštititi. Ja nisam sigurna da je to moguće na
način da jedan kanton, jedan entitet itd donosi ad hoc zakonska rješenja bez
šire konsultacije sa zajednicom, jer ta rješenja vrlo lako mogu biti
zloupotrijebljena. No, u svakom slučaju, ni ovakvo stanje kakvo imamo, u kojem
svako može nekažnjeno provoditi cyber torturu protiv nekog ko drugačije misli
ne smije postati normalno i podrazumijevajuće”, govori nam Turčilo.
A da parcijalna i ad hoc rješenja
neće donijeti napredak smatra i ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka
Džumhur. Ona je u nedavnom intervjuu za Buku upozorila kako je Ministarstvo
unutrašnjih poslova KS-a Nacrt zakona o prekršajima donijelo samostalno, bez
konsultacija sa širom zajednicom.
“Vezano za pitanje potrebe zaštite
građana, ne može se izolirano posmatrati u jednom kantonu da je moguće, jer to
postavlja pitanje i mjesta izvršenja i nastupanja posljedice. Evo, to je
pitanje digitalnih medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Svi
građani imaju potrebu da budu zaštićeni. Ovakva parcijalna rješenja zaista
otežavaju efikasno procesuiranje onih koji su stvarno počinili takva djela”,
smatra Džumhur.
Želi se zaštiti vlast, a ne građani
Ona konstatuje kako je prijetnja
toliko ozbiljna da se ne može tretirati kao prekršaj.
“Zakon o javnom redu i miru treba da
definiše samo prekršaje gdje je objekat zaštite javni red i mir, odnosno koji
se izvršava na javnom mjestu. I kada pogledate ovo krivično djelo za širenje
lažnih vijesti, i njegovu pozicioniranost u Nacrtu zakona, da su to prekršaji
protiv organa vlasti itd, onda je zaista problematično. Ovo znači da se tim
djelom želi zaštiti vlast i proces donošenja odluka, a ne štite se građani.
Time se još stavljaju u položaj i mediji, da mogu vršiti takve radnje, što je
zaista potencijalno ugrožavanje sigurnosti medija i dodatno na to su pitanje
dvije zaštitne mjere. Zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti, jedne
mjere koju ne propisuje Zakon o prekršajima Federacije BiH, i zabrana javnog
istupanja”, upozorila je Džumhur.
TI BiH smatra da je Nacrt zakon o
prekršajima u KS-u nastavak negativnih tendencija i pokušaja vlasti širom Bosne
i Hercegovine da suzbije kritiku i ućutkaju građane, medije, opoziciju i
nevladine organizacije koje ukazuju na korupciju i druge negativne društvene
pojave.