Naučno-istraživački rad je definisan u dokumentima svih institucija koje se bave finansiranjem takve djelatnosti. Najbitniji zadatak naučno-istraživačkog rada je da proizvede novu naučno-relevantnu informaciju. Nauka mora predstavljati benefit i dobrobit za svako društvo, pa zato i treba ulagati u nju.
Otrprilike ovako, u najkraćim crtama, izgleda definicija naučno-istraživačkog rada.
Držeći se ove definicije, gotovo u čitavom svijetu, raspisuju se konkursi na osnovu kojih Vlade, kantoni, opštine, dijele materijalna sredstva intelektualnoj zajednici, a ona opet realizacijom naučnog projekta stvara plodan habitus za budućnost i tako se na više nivoa, ne samo odužuje finansijeru, nego i bitno unapređuje tu istu zajednicu.
Iz svega navedenog, vidi se koliki je napor potreban da bi neki projekat uopšte zaslužio ime naučno-tehničkog istraživanja.
A kod nas?
Vođeni ovom idejom, u Ministarstvu nauke i tehnologije u Vladi Republike Srpske, prošle godine su raspisali konkurs za sufinansiranje naučno-istraživačkih projekata.
Aplikanti su mogli da prijavljuju projekte u polju društvenih, humanističkih, poljoprivrednih, medicinskih i prirodnih nauka, kao i inženjerstva i tehnologije.
S obzirom na broj oblast za koje se moglo prijaviti, zainteresovanih aplikanata je bilo i više nego što je budžet mogao podnijeti.
Takođe, jasno je da je budžet Ministarstva nauke i tehnologije skroman i preskroman. Naučnici iz naše zemlje godinama upozoravaju kako su izdvajanja za naučni razvoj i istraživanja najniža u odnosu na evropske i zemlje regiona. Bosna i Hercegovina na dnu je liste po ulaganjima u nauku, jer izdvaja samo oko 0,5 odsto bruto društvenog proizvoda, dok je evropski prosjek od 1,5 do tri odsto BDP-a.
Na rang listi Ministarstva se našlo 97 naučno-istraživačkih projekata koje će sufinansirati sa 1 milion KM iz svog budžeta.
Od tog iznosa, Ministarstvo je odredilo da se za projekte iz oblasti prirodnih nauka izdvoji 18 odsto, za inžinjerstvo i tehnologiju 25 odsto, za medicinske i zdravstvene nauke 15 odsto, za poljoprivredne 12, a za humanističke nauke 10 odsto od navedenog iznosa.
Autoru ovih redova, da se razumijemo, ne pada na pamet da se upušta u preispitivanje kompetencije visokih naučnih vijeća, koja su dodijeljivala novčana sredstva.
Pogotovo ne iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka. Kad se uzme o obzir da je umnim glavama Srpske na raspolaganju bio jedan bijedni milion-što je cijena predizbornog turbo-folk koncerta, ustežem se da im bilo šta prigovorim.
Ali možda se upravo zbog toga nije smjelo dozvoliti rasipanje niti jednog jedinog feninga na bilo šta što ne zadovoljava definiciju naučno-istraživačkog rada.
U dole navedenoj rang-listi, posebno treba obratiti pažnju na naučno-istraživačke projekte pod rednim briojevima 7. i 8.
Naime, pod rednim brojem 7. stoji šifra ,,Treskoj” i naziv projekta, pazite sad -,,Ratna poezija Republike Srpske”. Nosilac istog je Filozofski fakultet Pale, a kooautor Prof. dr Branko Letić.
Kontaktirali smo profesora Letića, koji je rekao:
,,Mi praktikujemo da pišemo o ratnoj književnosti u Republici Srpskoj. Ranije je to bio ratni roman i ratna pripovijetka. Tako da bi, logičnim slijedom, trebala da bude objavljena u jednom zborniku i ova ratna poezija. Ministarstvo nam je odobrilo izvjesna sredstva i mi smo oformili jedan tim stručnjaka koji se bave time, a ja sam najstariji, pa sam rukovodilac tog projekta. Projekat se na afirmativan način bavi ratnom poezijom uopšte, ali je akcenat stavljen na poeziju u ovom ratu i poeziji koja govori o tom ratu.“
Poslije ovoga čovjek mora da se zapita, koja je to strategija Ministarstva, Vlade i države, kada je u pitanju nauka? Kakva je percepcija prvih ljudi Srpske po pitanju nauke i tehnologije?
Kontaktirali smo Ministarstvo nauke i tehnologije u Vladi Srpske i dobili zanimljive odgovore.
Na pitanje ko je bio u stručnim komisijama, portparol Ministarstva, Nikola Plavšić, za naš portal je dao sljedeću izjavu:
,,U skladu sa članom 16. tačka 5. Pravilnika o sufinansiranju naučno-istraživačkih projekata, imena članova komisije nisu javno dostupna. Ministarstvo se odlučilo na ovaj korak kako članovi komisije ne bi trpjeli bilo kakvu vrstu uticaja prilikom vrednovanja naučnoistraživačkih projekata, jer se komisije biraju na period od dvije godine.“
Nisu javno dostupna? Tako članovi mistične komisije neće podleći ni sudu javnosti. Ali ovo je možda najmanji problem.
Vratimo se ,,naučnom projektu”. Ako se pozovemo na gore navedene naučne postulate, možemo se samo zapitati koliko će biti relavantno naučno djelo koje prof. Letić sa svojim studentima da kreira
Da napomenemo, portparol Ministarstva Nikola Plavšić nam je saopštio da se raspon finansijskih sredstava po pojedinim projektima kreće od 4.000 KM do 20.000 KM.
,,Rang lista projekata je urađena za svaku naučnu oblast posebno. Projekti koji su dobili veći broj bodova se nalaze na višoj poziciji na rang listi. Što je projekat više rangiran to je dobio i veći finansijski iznos za sufinansiranje realizacije projekta”.
I ponovo se vraćamo na početak priče. Humanističke nauke su dobile bijednih 95 000KM, pa je mistična komisija i to podijelila bez jasnih prioriteta i strategije.
Idemo dalje.
Stavka ispod sadrži nadasve inspirativnu temu ,,Guslarske pjesme Fridriha Salomona Krausa”, takođe paljanskog filozofskog fakulteta, pod dirigentskom palicom prof. dr Miroljuba Jokovića.
Kraus, jedan od seksologa i psihoanalitičara 19. vijeka, poznat je po skupljanju i bilježenju kulturne baštine balkanskih naroda i utemeljivač izraza patafilija- naziv za sve ono što se smatra neprirodnim polnim ponašanjem. Osim ovog teksta, sumnjam da ćemo o njegovom guslanju više saznati.
Zaista, postavlja se logično pitanje, čemu bacati i ono nešto malo isprošenog novca na ovakve ,,projekte”?
Da ih niko nikad ne pročita? Da ne budu realizovani? Da budu realizovani i postanu predmetom sprdnje? Niti jedan od ovih odgovora ne zadovoljava zdrav razum.
Na moje pitanje hoće li na bilo koji način stići potvrda sa terena o realizaciji tih projekata iz Ministarstva nauke i tehnologije je stigao slijedeći odgovor:
,,Svi nosioci projekata su obavezni da, u skladu sa ugovorom i Pravilnikom, po završetku projekta dostave, pored finansijskog, i izvještaj o rezultatima naučnoistraživačkog projekta. Ministarstvo vodi evidenciju o rezultatima svakog projekta, kao i evidenciju objavljenih naučnih radova proisteklih iz projekata. Takođe, u skladu sa ugovorom o sufinansiranju, nosioci projekata imaju obavezu dostavljanja šestomjesečnih izvještaja.”
Dakle, živi bili pa vidjeli, ako to nekog uopšte naknadno i bude zanimalo, a neće.
Iz samog Ministarstva su nam se požalili kako ,, u Republici Srpskoj do sada nije postojala baza podataka istraživača i istraživačkih organizacija u okviru koje bi se mogli pronaći kako opšti podaci o istraživačima i institucijama, tako i podaci o objavljenim radovima, aktuelnim i završenim projektima ili rezultatima istih. Takva situacija u velikoj mjeri otežava rad i samom Ministarstvu nauke i tehnologije u smislu ispravnih kriterijuma prilikom dodjele finansijskih sredstava, ali, što je još važnije, i pojedincima i ustanovama onemogućava povezivanje sa drugim istraživačima i ustanovama, rad na zajedničkim projektima i eventualno apliciranje za sredstva nekih međunaradnih fondova.“
A, ko to treba da riješi? Poreski obveznici, mistična komisija, polupismeni narod, preplaćeni akademici i senatori?
Dok se to ne razriješi, posvetićemo se izučavanju guslanja i ,, Ratne poezije Republike Srpske“. Blago nama u zemlji takve nauke i tehnologije.