Iz Suda Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci kao na traci stižu saopštenja koja, umjesto da razjasne pravnu situaciju, sve više otkrivaju duboku krizu i podjele unutar pravosudnog sistema BiH.
Najnovije reakcije Suda BiH, koje se odnose na izvršenje pravosnažne presude Miloradu Dodiku, pokazale su koliko je situacija postala haotična — i koliko različitih tumačenja ima čak i među samim sudijama tog suda.
Prema dostupnim informacijama, Sud BiH je mjesecima tvrdio da zakon navodno ne dozvoljava da se u osuđujuću presudu unesu i njene pravne posljedice, kao što je zabrana obavljanja određenih funkcija. Međutim, nijedan zakon u BiH ne zabranjuje takvu praksu, što znači da je sud mogao jasno definisati pravne posljedice presude protiv Dodika još u junu.
Zbog toga je, tvrdi se, nastao potpuni haos – jedno odjeljenje Suda BiH smatra da presuda ne znači automatsku zabranu Dodiku da bude predsjednik SNSD-a, dok druge sudije, uključujući sudiju Senu Uzunović, koja je donijela prvostepenu presudu, sada traže od CIK-a da reaguje i sprovede odluku u svim njenim pravnim segmentima.
Problem je što je Uzunović reagovala tek nakon što je vijeće Upravnog odjeljenja Suda BiH već donijelo rješenje kojim se potvrđuje da je pravno valjana prijava SNSD-a za izbore — koju je potpisao upravo Milorad Dodik.
Još veći apsurd, kako se navodi, jeste činjenica da Sud BiH još uvijek nije dostavio presudu na izvršenje Osnovnom sudu u Banjaluci, gdje je SNSD upisan kao pravno lice. Time se, tvrde pravni stručnjaci, dodatno komplikuje situacija i ostavlja prostor za tumačenja koja idu u korist Dodiku.
Sve to ukazuje na ozbiljne podjele unutar Suda BiH, gdje pojedini sudije donose odluke koje su, kako se navodi, „u Dodikovu korist“, dok druge pokušavaju da se distanciraju i brane zakonitost postupanja.
Prema ocjenama pravnih analitičara, slučaj Milorada Dodika postao je ogledalo stanja kompletnog pravosuđa u BiH – institucije koje bi trebalo da štite zakon sada su podijeljene po političkim, pa i nacionalnim linijama.
„Najveći problem Bosne i Hercegovine nije politika, već njeno naopako pravosuđe“, zaključuje se u analizi, uz napomenu da se kroz ovaj slučaj jasno vidi koliko su sudovi u BiH „zarobljeni interesima i ličnim ambicijama“, umjesto vladavinom prava.