“Bolje da što manje znamo,
svakako ne možemo ništa promijeniti”, komentar je koji ćemo šesto čuti od
građana Bosne i Hercegovine kojima se politika u ovoj zemlji ogadila. No, bez
obzira koliko nam se gadila, mi moramo pratiti šta i kako radi i vlast i opozicija.
Prvenstveno jer svi oni su plaćeni našem novcem, pa je onda red da znamo šta
radi neko koga plaćamo. A red je da taj koga plaćamo i uradi nešto u našu
korist, a uradit će samo ako bude pod konstantnim pritiskom javnosti i ako
građani redovno budu upozoravali na sve ono što se ne radi, ali i na sve ono
što se radi, a što je loše po poslodavce, a u ovom slučaju to su građani.
Sitnošićarski interesi,
ali čiji?
Eh, vratimo se malo na
praćenje politike. Ukoliko je ne pratimo, nećemo znati šta radi vlast, ali
nećemo znati ni šta radi opozicija.
Trenutna opozicija u
Federaciji BiH se ponaša na način da strankama koje su se okupile u
parlamentarnu većinu uglavnom zamjera ono što je i sama radila.
Na posljednjoj sjednici
Zastupničkog doma Parlamenta FBiH zastupnik Demokratske fronte Sanel Kajan
govorio je o tome kako HDZ-u BiH redovno pripadne sektor finansija i pravosuđa
prilikom kreiranja vlada.
“Inače prepuštanje pravosuđa
i finansija HDZ-u a zarad sitnošićarskih interesa ranijih godina, sada dolazi na
naplatu. HDZ bi, kako vidimo, želio nastaviti taj kontinuitet, a to je da ima
sve poluge odlučivanja kada je riječ o pravosuđu i finansijama. Jer, evo, i u
novoj vladi, njihovi kadrovi opet su predviđeni za ministra pravde i ministra
finansija uz sve ostalo”, kazao je Kajan.
Zamjeriti kolegama iz većine
što prepuštaju finansije i pravosuđe HDZ-u je uredu, ali se prethodno treba
sjetiti da je to upravo uradio i DF zajedno s koalicionim partnerom SDA
prilikom kreiranja federalne Vlade 2015. godine.
S obzirom da je aktuelna
federalna Vlada na snazi osam godina, moguće je da su neki zaboravili da je
prvobitno i DF bio te vlade.
Kada građani, koji ionako
uglavnom površno prate politiku, zaborave ko je kreirao vladu 2015. godine, to
je sasvim razumljivo. No, ne bi trebali zaboravljati oni koji su dio političkih
procesa.
Krajem februara, kada se u
istom Parlamentu birao predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH imali smo
također jednu kontradiktornu situaciju. Ključni akteri su opet bili DF, ali
ovaj put i SDA.
Zastupnici DF-a su se tada
izjasnili da neće podržati imenovanje Lidije Bradare (HDZ) za predsjednicu
FBiH, “jer je priredila doček za osuđenika za ratne zločine Darija Kordića”.
Ovakav stav zastupnika DF-a
su odmah podržali i zastupnici SDA, a zajedno su na sjednici poručili kako je
glasanje za Bradaru loša poruka žrtvama u Ahmićima.
“Odmah želim reći da ću biti
protiv imenovanja Lidije Bradare. Podsjetit ću javnost da je ona u junu 2014.
godine s osmijehom i ushićena uz stranačkog šefa Dragana Čovića i još neke
kolege iz HDZ-a priredila svečani doček u Busovači presuđenom ratnom zločincu
Dariju Kordiću koji je nakon 17 godina izašao iz pritvora u Austriji. Dario
Kordić je osuđen pred Haškim tribunalom na 25 godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim
civilima u Ahmićima kada su jedinice HVO-a svirepo ubile 116 osoba, među kojima
32 žene i 11 djece”, rekao je zastupnik Kajan.
Sve ovo što je Kajan rekao je
tačno.
Međutim, žalosti činjenica da
u Demokratskoj fronti ovako nije imao ko razmišljati 2015. godine kada je ova
stranka formirala vlast. Žalosno je da tada nikome u ovoj stranci nije smetalo
što se za predsjednika Federacije BiH bira Marinko Čavara. Ni zastupnicima SDA
tada nije smetao Čavara.
Sada se vjerovatno neki
pitaju šta je problem u Čavari. Problem je što je Čavara bio sudionik istog
događaja na kojem je bila Bradara. Dakle, radi se o dočeku iz Busovače koji se
zamjera Bradari. Na istom tom događaju Čavara se fotografisao s Kordićem. No,
tada niko iz DF-a i SDA nije upozoravao da nije moralno birati Čavaru za
predsjednika FBiH. Naprotiv, zastupnici ove dvije stranke su ga izabrali za
predsjednika svojim glasovima.
I nije ovo bio jedini sporan
izbor DF-a i SDA te 2015. godine. Znali su proklizati i u državnom Domu naroda
kada su prilikom izbora članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje
glasali za Nikolu Poplašena. Danas, kada bi to neko drugi učinio, vjerovatno bi
to bio državni udar za njih, a tada je to bilo, vjerovatno, “u interesu Bosne i
Hercegovine, Bošnjaka i građanske države”.
No, očigledno je da u DF-u i
SDA vjeruju da se 2015. godine više niko i ne sjeća. Ono što je još važnije, u
SDA bi željeli da se niko ne sjeća ni prošle godine, kada smo od aktuelne Vlade
doživjeli da nije u stanju omogućiti federalnim revizorima da provjere kako se
troši novac građana u Naftnim terminalima Ploče.
Novca za Fond solidarnosti
nema, ali ima za one koji ne dozvoljavaju reviziju
Podsjetimo, uposlenicima
Ureda za reviziju institucija FBiH početkom prošle godine nije bilo omogućeno
da svoj posao obave u Naftnim terminalima Ploče iako se iz budžeta FBiH u
kontinuitetu izdvaja novac za rad ovog preduzeća.
Iz budžeta građana FBiH se
godišnje izdvaja četiri miliona KM za rad Naftnih terminala Ploče, ali do danas
ni građani ni Ured za reviziju nisu saznali kako i na koji način se njihov
novac troši.
Iako Vlada FBiH čini
Skupštinu društva i izdvaja novac iz budžeta za rad navedenog privrednog društva,
nije bila u stanju obezbijediti Uredu za reviziju da obavi svoj posao.
I bez obzira na ovakav
skandalozan odnos prema Uredu za reviziju institucija FBiH, aktuelna Vlada FBiH
je prilikom kreiranja budžeta za 2023. godinu izdvojila novac za istu firmu.
Da li je ovo prepuštanje
nekome jedne institucije koju finansiraju građani, prosudite sami.
Iz aktuelne Vlade, pa ni od
SDA nismo dočekali da se poštuju zakonske odredbe kada je riječ o izdvajanju
novca iz budžeta za Fond solidarnosti iz kojeg se liječe teško oboljeli
građani. Iz godine u godinu, izdvaja se znatno manje novca nego što je to
zakonska obaveza.
I dok građani Federacije
čekaju da im se obezbijede skupi
lijekovi, i dok se liječe humanitarnim akcijama, Vladi je bilo
prioritetnije da novac iz budžeta ide za preduzeća koja ne dozvoljavaju
nadležnoj instituciji da izvrši reviziju poslovanja.
Dakle, situacija je jasna.
Stranke u Bosni i Hercegovini dok su na vlasti ne vide problem u partnerima, u
kadrovima koje imenuju partnerske stranke, niti u postupcima upravnih i
nadzornih odbora pojedinih preduzeća koje finansiraju građani.
Tek odlaskom u opoziciju,
stranke se bude, postaju i moralne. Odjednom ukazuju na sve devijacije u
političkim procesima, a na koje nisu ukazivale dok su i same bile dio tih
procesa štetnih po građane koji ih finansiraju.