SNSD je početkom sedmice najavio organizaciju velikog mitinga podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, koji je prošle sedmice pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Miting je trebao biti održan u četvrtak u Banjaluci, a opštinski i gradski odbori stranke već su pozivali članove i aktiviste da se prijave za dolazak, uz organizovan prevoz iz svih dijelova Srpske.
Poruke koje su dolazile iz stranke bile su jasne: „od presudnog značaja je pružiti podršku institucijama Srpske i predsjedniku Dodiku“. Održavanje mitinga trebalo je da bude formalizovano na sjednicama Predsjedništva i Glavnog odbora SNSD-a, najavljenim za isti dan.
Međutim, miting je tiho otkazan. Razlozi su više nego očiti – slab odziv članstva, otkazivanje poslušnosti dijela stranačkih kadrova i opšte rasulo u redovima vlasti. Tokom samo jednog dana planovi su mijenjani više puta, bez jasnih stavova, bez datuma, bez strategije, piše Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS iz Pokreta za pravdu i red, na svom blogu.
Pored toga, i najavljivana Posebna sjednica Narodne skupštine RS, na kojoj je trebalo da se raspravlja o presudi Dodiku i mogućem referendumu, ostaje bez konkretnih naznaka. Kako prenosi poslanik PDP-a u NSRS Igor Crnadak, članovi vladajuće koalicije pozivani su na konsultacije bez jasnog dnevnog reda, bez formulisanog referendumskog pitanja, a ni datum sjednice nije poznat. Čak su i neki poslanici, vraćeni s odmora u očekivanju vanrednih dešavanja, ostali zbunjeni i nezadovoljni haotičnom komunikacijom iz vrha vlasti.
Istovremeno, Dodik, umjesto da predvodi „narodno okupljanje“, putuje u Crnu Goru sa predsjednicom Željkom Cvijanović, gdje se, navodno, planira sastati s Ričardom Grenelom, bivšim izaslanikom SAD, dok je u planu i odlazak u Španiju radi kontakata s američkim zvaničnicima. Sve to ukazuje na pokušaj očajničke međunarodne konsolidacije i traženje podrške van granica BiH, piše Vukanović
U međuvremenu, iz Suda BiH potvrđeno je da je Dodik uputio zahtjev za zamjenu zatvorske kazne novčanom, što je, prema mnogima, čin faktičkog priznanja presude — iako je ona prethodno bila označena kao „neustavna“ i „politička“.
Umjesto odlučne demonstracije političke snage, režim je ovom serijom otkazanih događaja pokazao slabost, unutrašnju nesigurnost i ozbiljan gubitak kontrole nad političkom scenom. Dok predsjednik traži podršku vani, a partija luta bez jasnog plana unutar zemlje, pitanje nije da li se kriza produbljuje — već koliko brzo i koliko duboko.