Za portal BUKA razgovaramo sa Aleksandarom Balaban iz Planinarskog udruženja „Abonos“ iz Banjaluke. Ove godine sa grupom planinara posjetili su planinu Ararat u Turskoj, a Aleksandar nam govori kako je prošo uspon na ovaj vrh.
Aleksandre, ove godine organizovali ste usponu na planinu Ararat u Turskoj. Možete li nam reći kako je prošla ekspedicija?
Da, ove godine je planinarsko udruženje „Abonos“ organizovalo uspon na najviši vrh Turske, biblijsku planinu Ararat (5137 mnv), smještenu na krajnjem istoku Turske uz samu granicu sa Iranom i Jermenijom. Napomenuo bih da je ovo druga godina zaredom kako organizujemo ovu ekspediciju, a imali smo tu nesreću da oba puta organizujemo putovanje u doba pandemije korona virusa što je značajno otežalo samu organizaciju. Što se same ekspedicije tiče mogu reći da je sve prošlo u najboljem redu. Meni kao organizatoru i vodiču je bilo najvažnije da su se svi vratili zdravi i bez ikakvih povreda, a uspon na sam vrh je došao kao posledica timskog rada, jake volje i dobre atmosfere koja je vladala čitavo vrijeme. Imali smo izuzetno jak i iskusan tim sastavljen od planinara iz nekoliko gradova BIH, Hrvatske, te jednog planinara iz Njemačke.
Koliko je osoba završilo ovaj uspon?
Od ukupno 40 učesnika na sam vrh je pristupilo nas 37. Jedan učesnik je dobio ozbiljnije simptome visinske bolesti 80-90m ispod samog vrha i nažalost on je morao hitno da se spusti na nižu nadmorsku visinu. Napomenuo bih da je planinar iz Brčkog (Mirko Tadić) odustao na oko 4800m ratni vojni invalid bez potkoljenice koji je pokazao izuzetnu upornost, istrajnost i na kraju požrtvovanost i dobru procjenu da će mu biti veliki problem silazak sa vrha, tako da je odustao na vrijeme što je po meni izuzetno hrabra, poštena, racionalna, ali i teška odluka.
Koliko je težak uspon, da li je potrebna posebna priprema za ovakav uspon i o kakvoj pripremi je riječ?
Iako je riječ o mozda jednom od lakših vrhova iznad 5000 metra nadmorske visine Ararat svakako nije planina za potcjeniti. Uspon nije pretjerano težak, ali nemojte se zavarati da je lagan i jednostavan. Sama visina je dovoljna da razvijete jedan ili više simptoma visinske bolesti. Kameniti vulkanski teren, hladnoća, brza promjena vremena, visina, snijeg i led, sve su to elementi koje ćemo susresti tokom tih 5 dana boravka na Araratu. Ukoliko niste aktivni i redovni planinar ili niste u trenažnom procesu skup svih tih faktora može nepovoljno uticati na vas. Ne postoji nikakva posebna priprema (barem ne za te visine), ali isto tako ne možete odjednom odlučiti da idete na takav uspon i krenuti mjesec dana prije spremati se. Poželjno je što više boraviti i kretati se u planini i penjati vrhove iznad 2000m i 3000m prije samog uspona radi bolje aklimatizacije, te raditi na kondiciji i izdržljivosti. Vježbe i treninzi u teretani na jačanju muskulature čitavog tijela će umnogome pomoći prilikom ovakvih ekspedicija. Najbitnija priprema od svih je mentalna priprema. Biće trenutaka u planini kada je zaista teško i kada poželite odustati i u tom momentu bitno je imati jaku psihu i nastaviti dalje.
Za one koji su se tek zainteresovali za planinarenje, koja je neka vaša prva poruka, šta mogu uraditi da se otisnu na neku planinu?
Izađite iz zone komfora i jednostavno krenite! Ne čekajte idealne uslove i vrijeme da krenete pošto ih nikad nećete imati. Nije vam potrebna skupa oprema niti morate odjednom da date gomilu para da bi planinarili i uživali u planini. Dovoljno je da imate neke stare kanađanke ili duboke gojzerice i malo sportske garderobe za početak. Sve ostalo se može improvizovati. Ukoliko ne poznajete nekog iskusnijeg planinara da odete sa njima na neku planinu, ni to nije problem. Kontaktirajte planinarsko udruženje kada imaju neku akciju i priključite se. Planinari su dobrodušni, srdačni i prijateljski nastrojeni ljudi i vjerujem da ćete se brzo uklopiti i steći nova poznanstva. Stručni vodiči će u razgovoru sa vama procjeniti da li ste vi za neki uspon ili ne. Društva u ponudi imaju i lakše I teže planinarske akcije tako da ćete sigurno pronaći i onu koja odgovara za prvi put odgovara vašim psiho-fizičkim sposobnostima. Budite i realni prema sebi. Nemojte se podcjeniti niti precjeniti. Jednom kada odete u planinu i ispenjete neki vrh vjerujem da ćete biti izuzetno srećni i motivisani da nastavite da se bavite ovim vidimo aktivnosti.
Kakva je osjećaj na osvojenom vrhu?
Osvajanje planina ili planinaskih vrhova nije možda najbolje riječ za upotrijebiti za uspješan uspon na neku planinu. Planine se ne mogu osvojiti, one su tu puno prije nas i biće i poslije nas. Doživljaj svake osobe nakon ispenjanog vrha je vjerovatno različit, ali ono što sa sigurnošću mogu reći da taj osjećaj slobode, sreće, zadovoljstva zbog ispunjenog cilja je kod svih identičan. Jednom kad izađete na vrh, pomjerite granice svojih mogućnosti, vidjećete da su planine osvojile vas, a ne vi njih.
Koje su planine u BiH koje preporučujete za planinare?
Svaka planina je zanimljiva i lijepa na neki svoj način, ponekad u zavisnosti od toga u kom je dobu penjete ili iz kog pravca. Naravno lagali bi kad bi rekli da neke planine nisu jednostavno impresivnije od nekih drugih. Isto tako nisu sve planine za sve, iako početnici mogu ispenjati skoro svaku planinu, svakim smjerom bolje da se krene postepeno sa lakšim i jednostavnijim planinama dok se ne stekne malo iskustva i vještine u kretanju i boravku na planinama. Moja neka preporuka bi bila da se posjete krajiške ljepotice Osječenica i Klekovača, pitoma Vranica, najviši vrh države Maglić sa biserom prirode Trnovačkim jezerom, impresivni i surovi Prenj, nezaobilazni greben Visočice, Zelengora sa svojim prekrasnim jezerima i nekropolama stećaka… Sigurno sam neke planine izostavio sa ovoga spisaka, posto na ovom pitanju ne mogu biti previše objektivan.
Imate li u planu neki novi atraktivan uspon?
Trenutno smo u procesu izrade plana rada za narednu godinu, gdje će se zasigurno naći neki novi višednevni usponi. Mada će to dosta zavisiti od stanja sa pandemijom i moućnostima za putovanja u određene zemlje. Za sada su najizgledniji usponi na Atlas u Maroku i Damavand u Iranu.