U Republici Srpskoj, prošle godine, polovina ubistava
desila se unutar porodice. Život je izgubilo sedam žena.
Ubili su ih muškarci- muževi, sinovi, unuci.
Kažu tako u MUP-u: „Jedno teško ubistvo, vanbračni suprug je ubio
vanbračnu suprugu, tri ubistva u kojima je suprug ubio suprugu, sin majku i
unuk baku, dva ubistva u kojima su počinioci potom izvršili samoubistvo – u
jednom slučaju je sin ubio majku, a u drugom jedna osoba ubila majku i sestru“.
Prošle godine su i sve sigurne kuće u Republici Srpskoj bile
pune. Pune su i danas. U njima su takođe žene koje su pobjegle od muškaraca iz
svoje porodice.
Svaki dan zvoni i SOS telefon 1264 za područje RS – tri do
četiri poziva dnevno, mjesečno je to i 120 puta, a godišnje više od 1.200
poziva za pomoć. Opet zovu žene koje strahuju za svoj život i život svoje djece,
opet od muškaraca iz svoje porodice.
I onda Vlada RS naprasno, i bez ikakvog obrazloženja, odluči iz procedure povući Prijedlog Zakona o zaštiti
od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je u nacrtu jednoglasno usvojen
u NSRS.
Iz Ministarstva porodice omladine i sporta RS za BUKU kažu kako je nacrt Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama usvojen jednoglasno na šestoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, održanoj 2. i 3. novembra 2023. godine.
“Nakon što su se u javnosti pojavile određene nedoumice u vezi sa ovim Nacrtom, Ministarstvo porodice, omladine i sporta je organizovalo okrugle stolove u Doboju, Prijedoru, Banjaluci, Trebinju i Bijeljini kako bismo dali priliku svim građanima i organizacijama da iznesu svoje mišljenje. Nakon održanih okruglih stolova, Ministarstvo je informisalo Vladu Republike Srpske o svim stavovima i mišljenjima. S obzirom na to da je riječ o izuzetno značajnoj temi u društvu, na koji način će se dalje raditi na ovom zakonskom rješenju odlučiće Vlada Republike Srpske. Napominjemo da Republika Srpska ima Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske’’, broj 102/12, 108/13, 82/15 i 84/19) koji je na snazi i koji je jasno propisao da je nasilje u porodici krivično djelo za koje su propisane kazne Krivičnim zakonikom Republike Srpske. Dakle, ne postoji nikakav pravni vakuum u procesu donošenja novog zakona na osnovu kojeg bi se moglo reći da je moguće počiniti krivično djelo nasilja u porodici i proći nekažnjeno”, ističe se u odgovoru dostavljenom portalu BUKA.
Svakako će svako buduće zakonsko rješenje kojim će biti tretirana ova oblast biti u najboljem interesu žrtve, kao i do sada, tvrde u Ministarstvu.
Ipak, stopiranje ovoga zakona izazvalo je nevjericu i razočarenje.
Brankica Raković, urednica Lola magazina, za BUKU kaže
da je neusvajanje ovog zakona doživjela vrlo lično i to ne samo kao
aktivistkinja i neko ko priča i razgovara o problemima nasilja u porodici, nego
i kao žena i kao majka jedne djevojčice, te joj je samim tim potpuno nejasno
koliko je ubijenih i prebijenih žena dovoljno da ovaj sistem shvati da je u pitanju “epidemija”.
Ovo nije problem sa kojim se suočavamo samo mi u Republici
Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, napominje Raković. Sa nasiljem u porodici i sa
femicidom se suočavaju i druge države, ali one se bave tim problemom i nastoje
pronaći rješenja.
Takođe, voljela bi, kaže, i da zna šta znači floskula “tradicionalno
društvo” i na koji način mrtva žena ugrožava tradicionalnu porodicu.
“Porodica kao takva apsolutno ne postoji bez žene i šta ćemo
ako padnu žene, ako ih ne zaštitimo i one nestanu sa lica Zemlje, Republike
Srpske, Bosne i Hercegovine? Ko će tada da čini tu tradicionalnu porodicu? Nadalje,
ako je jednoglasno usvojen Nacrt zakona od strane ljudi koji su plaćeni i čiji
je posao da se bave time, voljela bih da znam kako je onda moguće da 20 i kusur
udruženja, među kojima se nalaze i oni kojima je riječ porodica u naslovu, mogu
imati toliki uticaj na ljude koji su tu da donose zakone, da nas štite i da se
bave ovom temom. To su neka pitanja koja mene muče”, ističe Raković, koja je juče poslala emailove adresirane na većinu
udruženja, od njih 21, obzirom da neka nemaju ni email adresu, sa molbom da joj se objasni šta je njima
sporno u Zakonu.
“Objašnjenja koja sam našla na njihovim stranicama nisu nešto
što me je zadovoljilo, jer ako je problem termin femicid, može se staviti drugi-srpskiji, ukoliko će to zadovoljiti njihove vrijednosti. Meni apsolutno nije
važno kako će se zvati. Ja samo želim da se konačno, na neki način, sigurnost
žene u ovom društvu prepozna i zakonski, jer ovo što sada imamo apsolutno nije
dovoljno”, jasna je Raković.
I narodna poslanica Mirna Savić Banjac je zatečena
odustajanjem od ovog zakona u situaciji kada imamo sve alarmantnije stanje sa
nasiljem u porodici i ubistvima žena.
Institucije su se veoma nedgovorno i neozbiljno postavile,
podvlači, iako je svima koji u njima sjede dobro poznato da u sigurnim kućama u
BiH boravi 1500 žena sa djecom, koliki je broj ubistava i pokušaja ubistava bio
samo prošle godine, te da statitika jasno kaže da tek 30 posto nasilja nad
ženama bude prijavljeno, a od tog broja samo u 10 posto slučajeva budu
preduzete određene mjere.
O terminu femicid, koji je za neke sporan, Savić Banjac kaže
da sigurno Zakon nisu ni pročitali, jer
da jesu jasno bi im bilo da se nije desio nikakav atak na dosadašnju definiciju
porodice i mijenjanje roda i pola.
“Nasilje nad ženama se mora spriječiti i Zakon
se samo time bavio, a ako je već sporan sam termin femicida, neka se stavi neki
drugi. Naš prijedlog je bio da se, za početak u zakonodavstvo uvede termin
femicid, pa da u nekim sljedećim koracima to bude i posebno krivično djelo.
Umjesto da idemo ka tome da femicid bude tretiran kao teško ubistvo, mi smo
zapeli i kod samog uvođenja termina”, kaže Savić-Banjac za BUKU.
Ujedno postavlja i pitanje efekta ranije preduzetih mjera: “Tražićemo
izvještaj od resornog ministratva koje su mjere urađene do sada i kakav su
efekat dale. Voljela bih da čujemo i koji su rezultati uvođenja
eksperimentalnog predmeta humanost i bezbjednost? Da li se djeca od rane dobi uče da imaju nultu stopu tolerancije na nasilje? I najvažnije, da li uopšte
imaju namjeru da prave novi zakon ili je sve bila predstava.”
Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene, za
BUKU kaže da Vlada RS i nadležno ministarstvo što prije treba javno da obrazlože razloge
odustajanja i predstave naredne korake koje planiraju realizovati u kontekstu
sprečavanja i suzbijanja nasilja u porodici i nasilja prema ženama u RS, kao
što se ista ta Vlada javno očitovala o namjeri
da će zakon donijeti prošle godine, nakon brutalnog ubistva u Gradačcu.
Sam Nacrt, kaže Ivić, propisuje skup mjera i unapređuje već
postojeće procedure za zaštitu žrtava, posebno u dijelu koji se odnosi na hitne
i zaštitne mjere.
„Ovaj potez povlačenja ne znači da se postojeći Zakon koji
je na snazi ne treba primjenjivati. Radi žrtava koje trpe nasilje, radi djece
koja odrastaju u nasilnim zajednicama i koja stiču utisak da im se ne može pomoći, potrebno je nastaviti sa insistiranjem
da se postojeći zakoni unaprijede i da se stvore uslovi za njihovo provođenje.
Ti uslovi znače izdvojena sredstva, obučene profesionalce/ke i uspostavljene precizne procedure institucija, jasan
sistem sankcionisanja za neprovođenje zakona i ignorisanje nasilja“, jasna je
Ivić.
Povlačenje Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama iz procedure, bez kvalitetnog obrazloženja, izazvalo je nevjericu i razočaranje među aktivistima i u široj javnosti. Postavlja se pitanje odgovornosti institucija i njihove ozbiljnosti u suočavanju s ovim problemom, s obzirom na alarmantne statistike i nedovoljne mjere zaštite žrtava nasilja u porodici, a pogotovo žena. Postojeći zakonski okvir mora biti unaprijeđen, a institucije treba da osiguraju adekvatne resurse, obučeno osoblje i jasne procedure kako bi se zaštitile žene i djeca koji su izloženi nasilju u porodici.