Na današnji dan kod Tuzle poginulo je 180 rudara, samo je jedan preživio: “Ja 34 godine nikako ne spavam”

Prije 34 godine u jami Dornja jug u Tuzli, poginulo je 180 rudara, jedan je preživio.

Za ovu najveću nesreću niko nije odgovarao. Stradalih su se danas prisjetile njihove porodice, komorati i brojne delegacije koje su položile cvijeće na spomen obilježje. Prisutni su upozorili na česte nesreće, između ostalog i kao posljedicu neulaganja u rudnike.

Na današnji datum 1990. godine u rudniku Dobrnja-Mramor nekoliko sati iza ponoći, u strašnoj eksploziji, čiji uzrok nije do kraja razriješen, poginulo je 180 rudara, najmlađe smjene ovog rudnika. Preživio je samo jedan i to sa teškim povredama i traumama.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Smajl Imamović, jedini preživjeli rudar:

“Kad god ovaj mjesec nastupi, ja sam u depresiji. Drugo, 34 otkako se desilo, a ja 34 godine ne spavam”. 

Iza stradalih rudara je ostalo 365 djece. Među njima i Damir koji je tada imao šest godina kada je poginuo njegov otac Sadil. Damir kao i druga djeca, zbrinuti su kroz poseban fond unutar rudnika.

Damir Brašnjić, sin poginulog rudara:

“To što se desilo te kobne 1990. godine, samo meni je poznanica. Kada dođe ovaj dan, iako sam bio dijete, sva ta sjećanja se vrate u moje misli i vjerujete, ovo je jedan od najtežih dana u mom životu u toku godine”. 

Nažalost, nesreće su se nastavile dešavati pa je prije nekoliko mjeseci u obližnjoj jami Mramor, život izgubio rudar Asim Šehanović. Njegovi komorati se još nisu oporavili od toga.

Adnan Delić, četa za spašavanje Rudnika „Mramor“ Tuzla:

“Pored nas koji smo bili tu i radili na svemu tome, vrlo stresno je to uticalo na nas, okolinu, naše porodice, na društvo. Nije lako. Ali idemo dalje, borimo se. Tuga ostaje, bol ostaje. Ali takav je poziv. Nema nazad, moramo naprijed”. 

Teško se može reći da rudnici idu naprijed ako se uzme u obzir uslovi u kojima rade. Koja je sudbina rudnika i šta će biti sa njima, odgovori su koje moraju nadleži dati što prije jer je dosta improvizacije, kažu sindikati.

Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikalne organizacije Rudnika „Kreka“ Tuzla:

“Čujemo, slušamo da će se uvoziti električna energija. Vratiti ćete se na moje ranije izjave da će biti luksuz imati električnu energiju. Sjedit ćemo u jednoj sobi, uvozit ćemo po cijenama bog zna kakvim. Dajte što prije, danas, ne sutra, trebaju nam prijeko potrebne odluke da se stavi tačka na agoniju koja vlada. Ja znam da su to teške odluke, ali bez njih, nema budućnosti i ovo će sve kolabirati”. 

Sinan Husić, predsjednik Saveza sindikata radnika rudnika u FBiH:

“Ne treba nama, od tih ljudi koji upravljaju i odlučuju, birokratski pristup. Nama trebaju rješenje i odluke koje će uslove rada u rudnicama podići na znatno kvalitetniji nivo od onog koji jesu”. 

Stoga, njegovanje kulture sjećanja je bitno, ali još bitnije konstatno upozoravati na nezavidan položaj onih koji pod zemljom rade najteže poslove.

Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle:

“Mislim da obilježavanje datuma najveće tragedije u rudnicima u Tuzli i u regiji, veoma je značajno da nas uvijek podsjeća koliko trebamo voditi računa o bezbjednosti u jamama i koliko treba da još više ulažemo u opremu”. 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije