U pozadini svakodnevne političke drame odvija se jedna druga koja je povezana sa milionima eura i ogromnim lobijem koji vrši strahovit pritisak kako bi utjecao na konačni ishod.
U centru drame je biznis koji posljednih godina cvijeta u BiH – solarne elektrane, a jedan od ključnih igrača je hrvatski odbjegli osuđenik Zdravko Mamić.
Raport donosi sve detalje ovog trilera čiji se vrhunac očekuje u četvrtak.
No, krenimo redom.
Krajem prošle godine, tadašnji premijer Fadil Novalić uz konsultacije sa svojim bliskim saradnikom u Vladi FBiH i privatno-poslovnim partnerom Nerminom Džindićem donosi odluku kojom se poništavaju odredbe koje su do tada važile za sektor solarne energetike.
Kako je Mamić dobio dozvolu za gradnju solarne elektrane u Čapljini
Prema tim (poništenim) zaključcima, investitor koji želi graditi solarne elektrane morao je ispuniti nekoliko važnih uvjeta. Tako je investitor morao imati energetsku dozvolu koja je propisana Zakonom o električnoj energiji FBiH, morao je imati bankarsku garanciju i predugovor o isporuci opreme za izgradnju elektrane.
Dakle, svako ko bi se pojavio kao investitor kroz ove zahtjeve dokazivao je da je ozbiljan i da ima spreman novac za ono što planira graditi.
Novalić i Džindić to ukidaju. I tako faktički cijeli ovaj sektor uvode u formu divljeg zapada u kojem konačne odluke donosi bukvalno jedan čovjek.
Sad je ‘investitoru’ dovoljno da od Elektroprijenosa BiH dobije priključno mjesto, a on zauzvrat uradi elaborat za priključak koji košta oko 30.000 KM.
To nije bilo dovoljno pa se cijela stvar dodatno devalvirala tako što se investitorima više ne traži ni urbanistička saglasnost nego tzv. lokacijska informacija koju vam izdaje lokalna zajednica. Nju onda, zajedno sa elaboratom, predajete Elektroprijenosu za dobivanje dozvole za priključak.
Zdravko Mamić, koji je faktički postao jedan od najprepoznatljivijih ‘investitora’ u solarne elektrane, upravo je tako dobio jednu od tri dozvole.
Mamić, odnosno njegova porodica, do sada je dobila dva priključka na električnu mrežu od Elektroprijenosa. Dvije su po starim pravilima, a upravo treća – za solarne panele u Čapljini – je pionir u ‘zavrzlamama’.
Mamić je tako od Grada Čapljine dobio tzv. lokacijsku informaciju (koja je u posjedu Raporta). Čapljina Mamiću daje ‘lokacijsku informaciju’ odnosno Potvrdu kojom kaže da su planirane izmjene regulacionog plana kojim bi se pravili solarni paneli na određenoj lokaciji, a to može biti kompanija Mamića (Ecoo Solar Energy), ali ako dokaže da je vlasnik zemljišta i ako sve to usvoji Gradsko vijeće.
Potvrda odnosno tzv. lokacijska informacija koju je Grad Čapljina izdao za Mamićevu kompaniju
Dakle, puno ‘ako’. Ali, Elektroprijenos ipak izdaje dozvolu za priključak. A, moć odluke je u jednom čovjeku – u Alaudinu Alihodžiću koji je izvršni direktor za investicije.
I ne samo u ovom slučaju – Alihodžić je ključni čovjek u svim ranijim i kasnijim zahtjevima.
Da se ovaj segment biznisa, blago rečeno, ouzbilji odlučila je Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK).
Oni su inicirali izmjene regulative kojima bi se sve vratilo približno nivou na kojem je sve bilo prije sporne intervencije dvojca Novalić-Džindić.
Po novoj regulativi, koju je DERK-u dostavio Neovisni operator sistema (NOS), investitor bi trebao imati energetsku dozvolu (Ministarstva) što onda znači i urbanističku dozvolu za gradnju i ugovor o koncesiji.
DERK bi o ovoj regulativi trebao odlučivati u četvrtak na sjednici. No, prema informacijama Raporta, ‘solarni lobi’ krenuo je u žestoko lobiranje da se to ostavi po strani i da na snazi idalje bude svojevrsni Eldorado.
Pritisak se ne vrši samo na članove DERK-a nego i čak i na pojedine članove Vlade FBiH, kako bi se i oni umiješali i cijeli proces odnosno obustavili ga.
Šta je u igri?
No, kolike su opće pare u igri?
Zanimljivo je da u strujnoj mrežu do sada nema niti jedan megavat struje od solara.
U čemu je onda poenta?
Kako je Raportu potvrđeno, do sada je Elektroprijenos skoro popunio prijenosne kapacitete, a struje je ipak nula.
Ogroman broj investitora tako je prema informacijama za male novce došao do priključka na prijenosnoj mreži (bez da imaju lokaciju i osiguran novaca za dalje investiranje) i sad ga preprodaje za stotine hiljada eura.
Pojednostavljeno – dobili su priključak s nekim papirom tzv. lokacijskijskom informacijom i elaboratom od 30.000 KM. Sad taj priključak – jer nikad nisu ni planirali graditi solarne eletrane – prodaju za ogromne cifre.
Upravo zbog toga je sad ogroman pritisak raznih lobija na članove DERK-a koji traba da donesu konačnu odluku i stanu ukraj javašluku.