Iako je Ministarstvo prosvjete i kulture RS odlučilo da ne obustavlja nastavu zbog snijega, mnogi roditelji smatraju da se raspust treba prije vremena proglasiti, jer veliki broj djece ne može otići do škole. Ulice su zatrpane, ruši se drveće, a mnoge ulice i trotoari nisu očišćeni.
Pitali smo neke od roditelja za mišljenje i ovo su njihovi odgovori:
J.P.
Evo, usudiću se napisati u množini – smatramo. Ova tri dana, koja su im preostala u toku ovog školskog polugodišta neće ništa osakatiti njihovo znanje, kao ni nastavni plan i program. Knjižice, svakako, ne dobijaju više na kraju polugodišta. Iako moje dijete živi nekoliko metara od škole, neka djeca, kao i nastavnici (učitelji, profesori) moraju putovati i po nekoliko kilometara do školske ustanove, presjedati na stanicama itd., pogotovo kada govorimo o područnim školama, koje nisu u samom gradu…nije jednostavno. Vrijeme kakvo jeste, na oko lijepo, makar meni, a i na dječiju radost, potpuno je paralizovalo saobraćaj danas u BL i bilo je gotovo nemoguće stići od tačke A do tačke B. Što se pješačenja tiče, s obzirom da svi nešto krive vozače, trotoari su bili podjednako zatrpani. Organizovani prevoz za đake danas nije bio u funkciji. Prognoza za naredna 4 dana je ista. Sasvim logično bi bilo da se djeca puste na raspust, a ova tri “ključna dana”, ako je to zaista potrebno, nadoknade u proljeće.
Z. M.
Kod nas nije bilo struje do 12h, a grijemo se na struju. Dječaku sam obukla zimsku opremu u kući. Kad sam vidjela cestu, nisam se usudila da ga pustim školskim busom. Bus je inače prepun i neka djeca i stoje, to je tek priča za sebe. Krenemo autom, razmišljam da mi se dočepati Trna, imamo nove zimske gume, ali su brazde na ulici preduboke i ko god je imao iole lošije gume, samo su se okretali po cesti, super stresno. Zapitah se što to radim djetetu i sebi. U Trnu ista priča. Ne znam kako su pješaci uopšte preživjeli danas. Grtalica je prošla predveče. Djeca su se vratila busom, svi u komadu, a mi roditelji pretrnuli. Imam osjećaj da se sprdaju preko leđa građana, djece, mogu svi sad jedni na druge drvlje i kamenje. Za mene su svi nadležni potpuno nesposobni i pali su ispit.
B.B.
Put do škole Sveti Sava na Laušu je neprohodan. Ne zna se gdje počinje ulica, gdje trotoar… Danas ne znam kako da pustim dijete, da ode do škole… snijega je bilo i kad smo mi bili školarci, nije to ništa stra[no… Ali, da se ne čiste ulice, trotoari do škole, Doma zdravlja, pa to nema nigdje…
N.B.
Posljednju sedmicu profesori se bave administracijom, poluludi da uskladimo nastavu, gdje se isključivo zaključuju ocjene. Gledamo mi u djecu, djeca gledaju u nas, a plačemo iznutra, pogotovo razrednici, jer se bavimo listama, elektronskim dnevnicima i ostalim.
S.I.
Mi smo juče imali skraćene časove, jer je struja nestala u 8 sati. Još čekamo šta će biti, da li uopšte idemo danas na posao. Jedva sam došla iz Budžaka do Karanovca, jutros.
T.M.
Kod nas u selu juče i sutra nema nastave. Struje nemamo, pa su djeca oslobođena. Šta će biti u srijedu, ne znamo. Putevi nisu očiščeni, grijanja nema. Haos.
B.T.
Gradska vlast je zakazala, ali ispred mnogo privatnih radnji, firmi snijeg nije očišćen, ne hvataju se mnogi lopata, ispred ulaza u zgrade je kolaps, čekaju veċina čuda da se dese pa da neko drugi za njih očisti, drugo, ljudi bez zimske opreme voze automobile, kamione, i grtalice, pješaci bez adekvatne obuće gaze snijeg! Bilo je i gorih zima i neka snijega, bez snijega nema vode, ali trebamo se svi pokrenuti i raditi bolje za dobrobit djece, a svi prebacujemo loptu na drugog, krivi nam svi osim nas samih! Na Mejdanu drvo stoji srušeno na trotoaru cijeli dan toliko muškarčina prolazi i ne osvrće se! Što se tiče nastave treba biti obustavljena gdje je nemoguće izvođenje iste, i djeci kojima je nemoguće doći do škole opravdati izostanak, ali gdje može treba se odvijati do kraja, neka malo obuju gumenjake i osjete patnje, više će cijeniti sve oko sebe!
R.B.
Ja sam za početak raspusta, počeo ili ne, moj sin sutra ne ide u školu. Juče sam od posla s Tunjica do Budžaka vozila sat i po, izašla pola sata ranije da izbjegnem gužvu u 4 i opet jedva stigla do 5 da ga pokupim na vrijeme iz produženog. Auto sam ostavila kilometar od kuće, jer sam na brdu, tako da sutra niko nikud…
D.J.
Mi nismo juče išli, nećemo ni sutra. Dijete ima skoro sve zaključene ocjene.
J.P.
Moja djeca su juče otišla u školu, ali jedva su došli kući. Suprug se autom jedva probio do kuće. Danas neće ići u školu, a ni ja na posao, jer smo maloprije izmjerili visinu snijega 63cm.
M.M.
Kod nas na Petrićevcu je kolaps. Sa obje strane škole, ulica je očišćena da može proći jedno auto, a ulice su dvosmjerne. Djeca se provlače između auta, ne znam ni sama kako. Trotoari, ono neparnog broja što ih ima su zatrpani. Nula za održavanje grada, nula za sva pojedinačna domaćinstva koja nisu u stanju očistiti bar ispred svoje kuće i nula za ministarstvo koje je odlučilo da se škola ipak nastavlja. Samo jedna osoba da je prošla Kupreškom ulicom, od Max Mare do škole “Miloš Crnjanski”, znala bi da je prolazak đaka neuslovan i da je situacija katastrofa. Nesposobnost u punom jeku, na sve strane.