U jeku brojnih odlazaka zdravstvenih radnika iz naše zemlje prava je rijetkost čuti da su se neki odlučili ostati.
Jedan od takvih je 33-godišnji dr Faruk Aganović, ljekar opće prakse
koji je rodni Lukavac u Tuzlanskom kantonu zamijenio Hercegovinom te je
zaposlen u Domu zdravlja Konjic.
Porodica i prijatelji
Dr Aganović je za “Avaz“
objasnio zašto se po završetku fakulteta odlučio ostati u svojoj
domovini, a ne ju zamijeniti Njemačkom ili nekom drugom zemljom.
– Danas kada je odlazak u Njemačku ili neku drugu zapadnu zemlju
nikad lakši, odlučio sam se da ostanem u BiH iz više razloga. Na prvo
mjesto stavio bih porodicu i prijatelje, kao nešto što je teško
nadoknaditi nakon odlaska iz zemlje. Drugo, tu su naš narod,
običaji, poštovanje, rahatluk, ljepota naše zemlje. A želim i da
pomognem da idemo naprijed, da popravimo stvari, da ispravljamo
nepravdu, pa, koliko je moguće, da život učinimo ljepšim i boljim. kazao je dr Aganović.
Razmišljao je, kaže, o odlasku, pogotovo tokom studija, ali danas se ta ideja skoro pa ugasila.
Posljednja opcija
– Kažem skoro, jer uvijek negdje ostavljam to kao posljednju
opciju do koje, nadam se, neće doći. Mnogo je mojih kolega i kolegica
napustilo BiH i sreću potražilo u Njemačkoj. Također, dosta drugova koji
nisu u zdravstvu sada je situirano van Bosne. To je takav
trend i siguran sam da će ih biti još više. Mnogo toga utječe na odlazak
i svako od nas najbolje zna šta mu godi i kakve poglede ima na svijet.
Šta su mu prioriteti, ambicije i planovi, istakao je dr Aganović.
Prvi smo u kukanju
Kada je u pitanju trenutna situacija u BiH, ističe kako nije zadovoljan.
– Može to mnogo bolje, ali nije sve ni tako crno, kako se kod nas
voli predstaviti. Svako od nas mora doprinijeti da bude bolje, svako se
pojedinačno mora promijeniti nabolje da bi zajednica bila bolja. Tu
prvenstveno mislim na radnike (neradnike). Uhljebe koji dolaze na posao
samo da im prođe radno vrijeme i da dočekaju kraj mjeseca i plaću. U
Bosni se nikad bolje nije živjelo, koliko god se to nekome ne sviđalo
što kažem, ali ja, kako vidim, ljetuje se, zimuje se, auta nikad više,
parkinga nikad manje. Porodice po dva auta imaju i sad da ne nabrajam.
Prvi smo u kukanju, ističe ovaj mladi ljekar.
Ima mjesta za napredak
– Ne možemo se mi porediti s Njemačkom, Austrijom, Švicarskom i
slično. Te zemlje su bogate od pamtivijeka i uvijek je bilo i bit će
bolje raditi tamo nego kod nas. Mjesta za napredak ima i na tome treba
raditi, mi smo mala zemlja u kojoj ima sasvim dovoljno novca za sve, ali
je taj novac vrlo loše raspoređen.
Medicinski fakultet završio je u Tuzli, gdje je i rođen. Živio je Lukavcu, a posljednje tri godine živi i radi u Konjicu.