Poplave i klizišta, uz brojne ljudske žrtve, prouzrokovale su štetu od 270 miliona KM. Politički lideri u Bosni i Hercegovini nisu raspravljali odakle će i kako izmiriti štetu koja se može izmiriti. Uzdaju se u novac Evropske unije, u doznaku Fonda solidarnosti EU, samo ne u dogovor o državnoj pomoći. Promjena legislative kojom bi se omogućilo izmirenje štete iz sredstava koje su prikupili poreski obveznici u Fondu solidarnosti još uvijek nije na dnevnom redu, ni izvršne, ni zakonodavne vlasti.
“Naše političare vrlo često iznenade i šokiraju, zateknu ih nespremnim elementarne nepogode. Snijeg koji padne usred zime, poplave koje odnesu ljudske živote i imovinu, obećaju da će preventivno djelovati i po dobrom starom običaju sve zaborave do iduće nesreće” – kaže Tanja Topić, politička analitičarka.
Naša sagovornica smatra da su političari bili zaokupirani lokalnim izborima, pa Fond solidarnosti nije bio na listi prioriteta.
“Sve to kada je riječ o procesima koji se tiču građana ide prilično traljavo. Teško mi je reći šta je u njihovim političkim glavama” – kaže Topić.
Građani su svoje lice solidarnosti pokazali u prvim satima i danima, nesebično su ponudili šta su mogli i imali, pozivali brojeve i donirali novac i potrebe unesrećenima, napominje naša sagovrnica.
“Da su čekali da se troma vlast organizuje, izostale bi i pravovremene reakcije i akcije. Na kraju, mi smo kao građani veoma nepovjerljivi prema vlastima kada organizuju fond solidarnosti, jer novac završi glavnom tamo gdje nije potrebno” – kaže Topić.
Politička briga nakon što se stvari dese je mnogo glasnija nego što je to bilo prije, podsjeća Darko Brkan, predsjednik Udruženja građana “Zašto Ne”.
“Suština problema je u tome što u svakom slučaju nije dovoljno napravljeno da bi se spriječilo da dođe do katastrofalnih posljedica. Trenutno je svaka politička intervencija samo odgovor na nešto što je moglo biti mnogo manja katastrofa” – kaže Brkan.
Potrebno je sistematizovati pristup, kaže Brkan.
“Upravo zbog toga što su političke podjele tako duboke, čak ni po ovom pitanju ne možemo imati dogovor i napraviti jedinstveni Fond solidarnosti. U isto vrijeme, recimo, EU je odmah napravila isti nakon uragana Boris i poplava koje je on izazvao, te će, izgleda, dio sredstava i iz tog Fonda biti usmjeren za pomoć BiH” – kaže Brkan.
Kao i uvijek, kompleksnost sistema je jedan dio problema, kaže Adnan Huskić, politički analitičar.
“Ono što je očito nužno jeste da imamo na raspolaganju takva sredstva. A to je u određenom smislu postalo žrtva ove kompleksnosti. Ono što je takođe donekle jasno jeste da imamo istoriju nenamjenskog trošenja sredstava, pa imate situaciju u kojoj je pokušaj da se nešto učiniti transparentnijim i jasnijim na kraju nedostatak u smislu operativnosti” – kaže Huskić.
Huskić podsjeća da je povećanje akciza kojima se navodno zatvorila finasijska konstrukcija Koridora Vc naspram stepena izgrađenosti tog autoputa otvorilo novu seriju razočarenja u bh. politiku i ekonomiju. Ništa bolja situacija nije ni sa tretmanom drugih fondova u zemlji, kaže naš sagovornik.
“Mi smo doživjeli situaciju da su penzioni fondovi postali dio budžeta. Vi više nemate fond, već iz budžeta isplaćujete penzije na osnovu međugeneracijske solidarnosti, što mene kao nekoga ko ima 51 godinu već zabrinjava. Postavlja se pitanje da li će, kad meni bude trebala penzija, postojati međugeneracijska solidarnost, kao što sada mi isplaćujemo penzije starijima” – kaže Huskić.
Sveobuhvatan problem trošenja sredstava iz namjenskih fondova sada već zahtijeva dubinsku reformu načina finasiranja različitih institucija sa različitih nivoa vlasti i striktniju kontrolu revizora, kaže Huskić.
“Prije svega, potrebna je vrsta političkog konsenzusa koji bi se protezao od vlasti do opozicije oko toga da je potrebno urediti finansije države na ozbiljan način” – zaključuje Huskić.
Kada će trenutno goruće pitanje u Bosni i Hercegovini dospjeti na dnevni red rasprave u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, to trenutno ostaje nepoznato.