Uprošlosti je bilo nekoliko takvih slučajeva u BiH i okruženju, a posljednje ime koje je skinuto sa liste sankcionisanih bio je Aleksandar Saša Karadžić. Sin prvog predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića.
To se desilo u oktobru prošle godine, u isti mah kada su SAD uvele sanicije djeci aktuelnog predsjednika Srpske Milorada Dodika – Gorici i Igoru.
Prije deset godina sa crne liste SAD skinut je i bivši predsjednik SDS Mirko Šarović, nakon što su mu prije toga ukinute sankcije OHR. U paketu s njim, SAD u administraciji Baraka Obame su brisale imena Nasera Orića i Ante Gotovine, piše Srpskainfo
-Kancelarija za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija, u dogovoru sa Stejt Departmentom, utvrdila je da okolnosti više ne opravdavaju uključivanje navedenih osoba u aneks E.O. 13219 te da bi se ti pojedinci trebali ukloniti sa popisa „posebno označenih državljana“ – saopšteno je tada.
Šarović je na crnu listu EU, potom SAD, a zatim pod drakonske sankcije OHR, dospio nakon afere “Orao”.
Tada je optužen da je znao za poslove koje je ta firma, sa sjedištem u Bijeljini, imala s režimom bivšeg iračkog predsjednika Sadama Huseina. S obzirom na to da je Irak tada bio pod teškim sankcijama Ujedinjenih nacija, Šarović je bio prinuđen podnijeti ostavku i napustiti poziciju srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sudskim procesom, Šarović je kasnije oslobođen svake odgovornosti. Paralalno su ga optuživali za prisluškivanje međunarodnih snaga u BiH, za podršku haškim bjeguncima…
Djelo Pedija Ešdauna
Šarović je za Srpskainfo ispričao kroz kakav je pakao prošao i kako je uspio da se oslobodi sankcija OHR, a potom i SAD.
–Sankcije mi je uveo Pedi Ešdaun, u više onih grupa kadrova SDS. Te sankcije su bili do sada najrigoroznije i nezapamćene. Upali su mi u kuću, uzeli sav novac, blokiralli sve na računima. Nisam mogao da uđem ni u jednu državnu instituciju, to je bilo pismeno zabranjeno od Ešdauna. Čak je Dragan Čavić dobio pismo u kome je traženo da ne mogu da prekoračim prag SDS, ni da budem na bilo kojoj funkciji u stranci. To je trajalo osam godina. Oduzeta mi je lična karta, to je Ešdaun za mene gratis uradio. Šikaniranje i pretresanje u više navrata… Nikavog pravnog lijeka nisam mogao da imam. Bio sam persona non grata u vlastitoj zemlji. Bilo je nemoguće funkcionisati i raditi. To ne bih poželio ni najvećem svog neprijatelju – prisjeća se Šarović.
U međuvremenu je podnosio apelaciju Ustavnom sudu BiH, a sa grupom sankcionisanih angažovao je pravni tim, podnosili su tužbe u Londonu, Evropskom sudu u Strazburu. Ali, ništa nije pomoglo.
-Prije toga sam već u zatvoru proveo godinu dana. Još prije toga, NATO mi je okupirao kuću. Sve što su oni sumnjali, odnijeli su. Od kaseta, CD-ova, dječijih igrica… Držali su kao taoce moju porodicu cijeli dan. Bio sam na isljeđivanju u Banjaluci od strane Haškog tribunala, tu su bili pripadnici službi na nivou BiH koje su već bile formirane, pripadnici MUP RS… Sve sam to stojički prošao. Naoružao sam se strpljenjem – tvrdi Šarović.
Prelomni trenutak
Šarović smatra da je prelomni trenutak ka njegovoj slobodi bio tek kada je pojedinačno krenuo da lobira, da traži pravdu za sebe, nakon što je oslobođen svih optužbi u Sudu BiH.
-Počeo sam da tražim zaštitu od institucija BiH, od nekih ljudi od uticaja u BiH kod Bošnjaka i Hrvata, razgovarao sam sa predstavnicima OEBS, onima koji su dolazili čak iz Amerike. I na kraju sa Valentinom Inckom. Htio sam da čujem šta je to što sam u životu zgriješio da primjenjuju tako nehumane sakcije. Ne kažem šta je presudilo, ali rekao bih da je moja aktivnost na više adresa, koje sam otvorio na pošten način. Dočekao sam pravdu nakon silnih razgovora 2011. kada je Valentin Incko donio odluku o ukidanju sankcija. Tu je bilo nekoliko ljudi, nisam bio sam. Bio sam na evropskim, na američkim sankcijama i pod sankcijama OHR. Oni su pratili jedni druge. Nalog su dobile i okolne zemlje, da to ispoštuju. Jedino nije Srbija. Koštunica i ekipa koja je tada bila, oni to nisu poštovali, rekli su da mogu da uđem u Srbiju kada poželim – dodaje bivši predsjednik SDS.
Šta mu je rekao Dodik
Šarović otkriva i da je nakon svega na ovu temu razgovarao i s Miloradom Dodikom.
-Tu je bila i Željka Cvijanović. Razgovarali smo o tome šta su mi učinili. Rekao mi je da nikada ne bi mogao da postupi kao što sam ja. Kaže „ja ne bih to mogao tako, sa mnom tako da postupaju“. U slučaju da dođe u tu situaciju on bi vjerovatno postupio sasvim drugačije. Kasnije sam bio u Savjetu ministara BiH, bio sam sedam puta najbolji ministar u izboru relevantnih institucija. To je bila satisfakcija za ono što su mi stavljali na teret. To je bio moj način – zaključuje Šarović.
Ko je još “skinut” u BiH i okruženju
Prije devet godina SAD su s crne liste skinule i penzionisanog hrvatskog generala Rahima Ademija koji se na popisu našao zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima u ratu u Hrvatskoj devedesetih godina. Ademi je na crnoj listi bio 10 godina.
U vrijeme predsjednika Donalda Trampa, u ljeto 2017, sa liste sankcionisanih izbrisan je Senad Šahinpašić iz Foče, kontroverzni biznismen, svojevremeno jedan od najjačih bošnjačkih tajkuna.
Zatim, Ivica Dačić, u to vrijeme ministar unutrašnjih poslova Srbije početkom 2010. Skinut je s crne liste te mu je odobren ulazak u SAD. Pod sankcijama je bio više od 10 godina, kao blizak saradnik Slobodana Miloševića.