Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske sa pažnjom prati izjave u vezi sa pravom roditelj-njegovatelj/njegovatelj, te mora da konstatuje da se u ovim istupima, iznose nepotpune informacije, a istovremeno neke činjenice zanemaruju, što nije za dobrobit sistema dječije i socijalne zaštite, koji pruža različite vidove podrške hiljadama korisnika.
Svjesni činjenice da je teško dosegnuti nivo stoodstotnog ispunjenja svih očekivanja, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske podsjeća da su posljednjih godina učinjeni ogromni pomaci i izdvojena značajna sredstva za unapređivanje prava i podršku porodicama, a da se prava ostvaruju u skladu sa zakonom.
Sistem socijalne i dječije zaštite u Republici Srpskoj prepoznaje i uvažava specifičnost položaja djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica kao najosjetljivijih kategorija, pruža neophodnu podršku, te se u saradnji i po zahtjevima saveza i udruženja koji okupljaju lica sa invaliditetom i djecu sa smetnjama u razvoju, kao i u razgovorima i sa neformalnim grupama roditelja, u kontinutitetu radi na unapređenju i proširenju njihovih prava i iznalaženju sistemskih rješenja u interesu djece.
Podsjećamo da je upravo zahvaljujući takvoj saradnji Republika Srpska među prvima uvela pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju od januara 2020. godine, a potom i značajno povećala iznos sa prvobitnih 100 KM na 650 KM, a što je upravo rezultat saradnje sa savezima i udruženjima koja okupljaju osobe sa invaliditetom. Prilikom uvođenja ovog prava, ono je zajednički definisano kao važan iskorak prema osobama sa najtežim oblicima invaliditeta i podrška njihovim porodicama, te stoga nije svim licima koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći potrebna i posebna njega, odnosno cjelodnevna njega koju pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju podrazumijeva.
Važno je razumjeti da porodice u sistemu socijalne i dječije zaštite u Republici Srpskoj ostvaruju brojna prava, a da je pravo na naknadu roditelju-njegovatelju/njegovatelju specifično pravo. Ono podrazumijeva posebnu cjelodnevnu njegu (24 sata dnevno), odnosno preduzimanje medicinskih i nemedicinskih radnji od strane roditelja-njegovatelja. Posebna njega je isključivo njega koja se pruža u kućnim uslovima i predstavlja podršku porodici u cilju prevencije smještaja u ustanovu socijalne zaštite.
Tokom svih razgovora sa roditeljima i predstavnicima udruženja nedvosmisleno je rečeno da je to pravo specifično i namijenjeno roditeljima koji njeguju dijete sa najtežim oblicima smetnji i da, kao takvo treba, da bude ostvareno jednakopravno i dosljedno primijenjeno od strane stručnih komisija i Javnog fonda za dječiju zaštitu.
Stoga, kada je u pitanju pravo na naknadu roditelju-njegovatenju/njegovatelju, ističemo da se ne može govoriti o bilo kakvom ukidanju prava ili uslovljavanju roditelja i djece (nije bilo ni izmjena zakona u tom smislu, već samo u pogledu povećanja iznosa ove naknade), već je riječ isključivo o dosljednom provođenju zakona. Subjekti socijalne i dječije zaštite prolaze i stručne obuke, kako bi se osigurala vjerodostojna primjena ovih prava, u skladu sa Međunarodnim klasifikacijom zdravlja, invaliditeta i funkcionisanja (MKF), a što očekuje i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
Nadalje, uz podršku UNICEF-a u BiH, Ministarstvo intenzivno radi na detaljnoj pripremi reforme sistema procjene, praćenja i upućivanja djece sa smetnjama u razvoju u Republici Srpskoj, u skladu sa najboljim svjetskim standardima, odnosno MKF-om. Time se radi na unapređenju sistema procjene i upućivanja, a što podrazumijeva i uključivanje roditelja djeteta od samog početka procjene.
Pravo na naknadu roditelju-njegovatelju proističe iz Zakona o dječijoj zaštiti, što podrazumijeva uzrast do 30 godina, a djeca sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Republici Sprskoj najveći dio svojih prava ostvaruju na osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti, tokom cijelog života, odnosno i nakon 30. godine. Na taj način, brojne porodice u Republici Srpskoj ostvaruju prava iz sistema socijalne i dječije zaštite po više osnova, istovremeno, a uvođenje prava na naknadu roditelju-njegovatelju nijedno od tih prava nije isključilo. Porodice sa djecom sa poteškoćama u razvoju, pored naknade roditelju-njegovatelju, imaju i sljedeća prava: pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 238 KM, pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica u iznosu 308 KM i pravo na uvećani dječiji dodatak u iznosu od 208 KM. Takođe, tu je i pravo na uvećan dječji dodatak dok se djeca školuju, refundacija naknade plate za rad sa polovinom radnog vrmena za roditelje djece sa smetnjama u razvoju, kao i pomoć i podrška koju pružaju razna udruženja građana koja se finansiraju iz budžeta Republike, opština i drugih izvora.
Istovremeno, jedinice lokalne samouprave, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, takođe mogu svojom odlukom, u skladu sa potrebama stanovništva, utvrditi i druga prava i usluge za svoje građane.
Ističemo i da su roditelji, u razgovoru sa predstavnicima Ministarstva, naglasili da je u interesu djece sa poteškoćama u razvoju u prvom redu unapređivanje usluga, poput dnevnih centara i sl., jer su one te koje najviše unapređuju kvalitet života porodice sa djetetom sa smetnjama u razvoju. S tim u vezi, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske apeluje na lokalne zajednice da se, u skladu sa svojim nadležnostima, aktivno uključe u pružanje podrške ovim porodicama, te omoguće usluge dnevnih centara koje roditelji traže.
Sve ovo je nedvosmisleno objašnjeno i pojedincima koji su se ranije obratili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite sa inicijativama za izmjenu propisa u ovoj oblasti.