Rasprava o minimalnoj plati u Bosni i Hercegovini često se svodi na političke želje i “brojeve koji dobro zvuče”, ali realnost je potpuno drugačija. Minimalna plata treba omogućiti dostojanstven život, a ne samo preživljavanje.
Analize pokazuju da današnji minimalac ne pokriva osnovne troškove života. Najveći udar je stanovanje – u gradovima kirija često “pojede” polovinu primanja, dok režije i održavanje dodatno opterećuju budžet. Struja, voda, grijanje, smeće, internet i telefon dolaze redovno, a izbor stanovanja nije luksuz nego nužnost.
Hrana, koja je u stalnom poskupljenju, dodatno smanjuje kupovnu moć. Minimalac mora omogućiti tri obroka dnevno, uključujući meso, voće i mliječne proizvode, bez da radnik mora birati između hljeba i lijekova.
Tu su i svakodnevni troškovi: prevoz, odjeća, obuća, školske obaveze, zdravstveni pregledi i lijekovi, koji često uništavaju mjesečni budžet. Minimalna plata koja ne ostavlja barem malu rezervu za nepredviđene troškove gura ljude u dugove, dodatne poslove ili zavisnost od porodice i dijaspore.
Prema računici stručnjaka, realna minimalna plata u BiH trebala bi biti oko 1.800 KM neto. Sve ispod toga znači da radnik ne može normalno živjeti i da minimalac postaje samo broj na papiru, dok stvarni život teče kroz kredite, javne kuhinje i odlazak iz zemlje.
Ova tema nije samo ekonomska, već i pitanje dostojanstva: radnik koji radi puno radno vrijeme ne bi smio stalno računati može li platiti hranu i režije. Minimalna plata mora biti minimum normalnog života, a ne preživljavanja.