Dok većina ljudi širom svijeta trči u krug između posla, obaveza i iscrpljenosti, neke zemlje su uspjele ono što drugima i dalje djeluje kao san: spojiti produktivnost sa zdravim, ispunjenim životom.
Najnoviji Global Life-Work Balance Index 2025 otkriva koje države u svijetu najviše ulažu u ravnotežu između posla i života – a rezultati pokazuju da se najbolji život ne živi tamo gdje se najmanje radi, nego gdje se najbolje živi.
Na vrhu liste našao se Novi Zeland – zemlja koja svojim radnicima ne nudi samo minimalnu satnicu od čak 16,42 dolara (oko 14 €), već i 32 dana godišnjeg odmora i čak 26 sedmica potpuno plaćenog porodiljskog odsustva. Slijedi Irska, gdje su beneficije jednako raskošne, uključujući univerzalnu zdravstvenu zaštitu i visok prag minimalne plate.
Obje zemlje pokazuju kako moderno društvo može izgledati kad država brine o mentalnom zdravlju, sigurnosti i slobodnom vremenu svojih građana.
Naravno, teško je pričati o blagostanju a ne spomenuti Skandinaviju. Norveška, Danska i Finska su tradicionalni šampioni životnog zadovoljstva – i ove godine to potvrđuju impresivnim podacima.
Norveška nudi 49 sedmica 100% plaćenog porodiljskog odsustva, Danska balansira rad i porodični život uz fleksibilne radne uslove, dok Finska ulaže u mentalno zdravlje i dostupnu zdravstvenu zaštitu.
TOP 10 zemalja gdje je work-life balance na vrhunskom nivou
- Novi Zeland
- Irska
- Belgija
- Njemačka
- Norveška
- Danska
- Kanada
- Australija
- Španija
- Finska
Za razliku od zemalja gdje se “odmor mora zaraditi”, ove države zakonom garantuju više slobodnih dana, bolje plate, stabilnu zdravstvenu zaštitu i sigurnije uslove rada. Ali ključ je u jednoj riječi: poštovanje – prema vremenu, prema zdravlju i prema ljudskom životu.
U vremenu kad su burnout, anksioznost i hronični stres postali “normalni”, ova lista nas podsjeća da je moguće drugačije. Moguće je raditi – a ne izgorjeti. Moguće je biti produktivan – a imati vremena za porodicu, prijatelje i sebe.
Možda je vrijeme da se i mi zapitamo: živimo li da radimo, ili radimo da bismo živjeli?