Rođen 1. oktobra 1945. godine u Sarajevu. Diplomirao na Fakultetu za arapski jezik i islamske studije u Libiji. Doktorirao temom iz američko-albanskih odnosa.
Kao član Stranke demokratske akcije, bio je premijer BiH za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Od 6. novembra 2006. godine, obavlja dužnost bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Mijenjao je političke partnere, davao ostavke i povlačio ih, potpisao Dayton i obrušio se na njega – sve kada je trebalo. Dok je bio izvan Bosne, bio je najomiljeniji političar u njoj. Kada se vratio, postao je mrzak partnerima, jednako dalek bivšim saradnicima i ove godine najozbiljniji je kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Dobri poznavaoci prilika u BiH Silajdžića vide kao velikog individualca, čovjeka koji stoji sam “protiv svih”, saosjećanje pokazuje uglavnom samo za sopstvene žrtve, a osuđuje samo tuđe zločine. Neki svjedoci smatraju da u stranci ne poštuje nikoga, da ga se mnogi sljedbenici plaše i oslovljavaju i nakon dugog partijskog prijateljstva još uvijek sa “Vi”. U njegovoj biografiji stoji podatak da je bio Titov gardist, gotovo “zaljubljen u Josipa Broza”.
Silajdžić, za kojeg su mnogi smatrali da je politički mrtvac, vraća se na velika vrata na političku scenu u BiH, “lomeći” takozvani aprilski paket ustavnih promjena. Na tim krilima bilježi i izbornu pobjedu na izborima 2006. godine, te postaje članom Predsjedništva BiH.
Bez obzira na odstupanje od principijelnih stavova, oni koji ga dobro poznaju, kažu da Silajdžić ima jasan politički cilj: pokazati zube Srbima, što mu je postalo gotovo opsesija. On smatra da pomaže Bosni i Hercegovini, da sve to čini u njeno ime i za nju, te očekuje novu mirovnu konferenciju “Dejton 2”.
U Bosni i Hercegovini imamo danas dva ekstrema: kod Bošnjaka Harisa Silajdžića kao najradikalnijeg zastupnika nacionalnih interesa, a na drugoj strani Milorada Dodika. Pri tome obojica imaju ključnu manjkavost da je potpuno upitna ideološka orijentisanost njihovih stranaka, nepostojanje stranačkih programa koji bi bili pokriće u njihovom stranačkom djelovanju i biračko tijelo koje se opredjeljuje isključivo na osnovu nacionalnog garda prema drugome.
Haris Silajdžić govori ono što Milorada Dodik želi da čuje i svaki njegov govor predsjednik SNSD-a koristi u predizbornoj kampanji kao dokaz ugroženosti. I jednom i drugom ova vrsta javne netrpeljivosti ne smeta da budu u koalicionim odnosima gdje god to mogu sebi priuštiti.
Zamjera mu se prevelika okrenutost ka vanjskoj politici, pri čemu koristi svoja poznanstva i veze kako bi pridobio političke poene, prvenstveno za sebe, znatno manje za stranku na čijem je čelu.
Crtež podliježe Zakonu o zaštiti autorskih prava. Distribucija bez saglasnosti uredništva magazina BUKA nije dozvoljena.
Autorica crteža : Nina Hadžić