U prilog ovoj tezi govori i situacija na Univerzitetu i studentsko organizovanje, kao “elitno” u RS. Posljednjih mjesec dana je kulminacija potpune moralne, etičke i ljudske propasti Univerziteta i njegove “budućnosti”. Negativna selekcija je urodila plodom a nisu nam nepoznate ni najnovije metoge kloniranja. Sve je više samozvanih studentskih predsjednika koji neumoljivo podsjećaju na njihovog vječnog uzora, Rektora. Kloniranje je bilo tako uspješno da se ni Sud u BL nije usudio da pravi razliku među klonovima i samo jednog proglasi za original. Situacija se dodatno komplikuje pojavom, na SF sceni Univerziteta u BL, rektoreplikanta koji uzima sebi za pravo da bude jedini zakonski predstavnik svih studenata Univerzuma pred institucijama države, što podrazumijeva i sastanak u osmoro očiju i par koverata sa premijerom, ali uporno negira potrebu za studentskim izborima koji bi ga mogli (de)legitimisati. Ukratko, studentska misao je na dnu dna, kao kamen oko nogu ionako okamenjene omladine. Ali nije problem samo u omladini odnosno studentima, niti u tome što se svako predstavlja kao predstavnik studenata ili omladine, već je najveći problem u tome što ih oni koji predstavljaju institucije RS prihvataju kao takve, kao relevantne sagovornike, bez ikakve prethodne provjere njihovog kredibiliteta i stvarnog uticaja, i što je još gore, vode se načelom da što je neko manje vjerodostojan predstavnik to se lakše sa njim dogovoriti. Dovoljno će biti poslati ga na putovanje ili dva. Tako se biraju partneri u priči “Sunovrat RS”. Ilustracije radi da spomenem višegradske Pete susrete mladih gdje su u sukob došli omladina na jednoj strani sa “omladinskim predstavnicima” i Ministarstvom za sport i omladinu na drugoj strani. Tu je valjda svima postalo jasno, s obzirom na to ko nas predstavlja u Evropskim tijelima, kakvu sliku evropljani imaju o nama. Treba spomenuti i patetičan pokušaj SURS? da organizuje tribunu o Z.O.V. Fijasko ili možda ne, s obzirom na to da je pomoćnik Ministra prosvjete napustio tribinu prije kraja pravdajući se važnijim obavezama vidno iznenađen i začuđen studentskim pitanjima i prijedlozima o Z.O.V. i Z.O.S.O. umjesto o komadima mesa u pasulju. Ukratko, na tribini se pričalo o apstraktnim temama, o prijedlogu Z.O.V, koji to nije, o Bolonjskoj deklaraciji od koje smo decenije daleko, tako da mi se čini da je sve to bila samo predstava za već otupjele studente i javnost. Tako se, sada nezvanično, predlaže povećanje broja studenata u upravljačkim strukturama Univerziteta odnosno fakulteta, izbjegava se definisati ko su ti studenti, ko ih bira i na koji način, što upućuje na težnju predlagača Zakona da se ostavi prostor za manipulaciju. Ne bi bilo iznenađujuće ako za koju godinu u Savjetu Univerziteta pored nekog novog Rektora bude sjedilo i 4-5 njegovih rođaka, studenata.
Da do toga ipak ne bi došlo, neophodno je da se u paketu sa Z.O.V. donese i Z.O.S.O koji bi definisao studentske institucije kao npr. Studentski parlament, uslove pod kojima bi studenti na opštim izborima birali svoje predstavnike u tu institutciju i uslove koji bi određivali ko se sve može kandidovati na tim izborima kao i što su to studentske organizacije. Time bi se suštinski a ne samo formalno obezbijedilo kvalitetno učešće studenata u životu i radu Univerziteta, kao i zaštita njihovih interesa. Naravno da bi time bila omogućena i kvalitetna evaluacija nastavnog procesa kao povratna informacija nastavnom osoblju. Bez ovog Zakona sva priča o boljem i modernijem Univerzitetu bi ostala samo priča za lakovjerne i definitivno bi nam za duži period bila zatvorena vrata koja vode približavanju evropskom konceptu visokog obrazovanja.
Da bi se napravio dobar Z.O.V. potrebno je da nadležno Ministarstvo ovaj proces učini transparentnim i dostupnim glasu akademske javnosti tako što će napraviti veb-stranu na kojoj će zainteresovani moći pročitati nacrt Z.O.V. i o njemu dati svoje primjedbe i komentare kao povratnu informaciju Ministarstvu. Naravno da na ovo treba biti popraćeno i inoformacija u javnim glasilima te besplatnim telefonom na koji bi građani mogli postavljati pitanja o Zakonu i davati svoje komentare. Ako izostane ovakav način komunikacije Vlade i akademske javnosti znaćemo da nikada nije ni postojala namjera modernizacije Univerziteta već samo težnja ka preraspodjeli uticaja i učvršćivanju položaja pojedinaca i interesnih neformalnih grupa.
U međuvremenu studenti bi, ne čekajući nove zakone, trebali da organizuju javne izbore za svoje predstavnike i izbore za studenta prorektora i tako sa pozicije nekoga ko trpi posljedice pređe na poziciju nekoga ko ih stvara. To isto važi i za nevladine, omladinske organizacije. Od velikog značaja bi bila i snažnija saradnja studentskih i nevladinih, omladinskih organizacija po svim pitanjima, tj. stvaranje jednog šireg fronta mladih. U toku je akcija UNS GETO-a koja bi trebalo da dobije podršku širih slojeva društva, jer je to borba budućnosti ove zemlje za svoju budućnost za komadić prostora u prostor-vremenu.
Alternativa ovoj podršci je: otići i uspjeti – MI TO MOŽEMO
ostati i uspjeti – MITOM MOŽEMO