S regionalnog solidarnog okupljanja aktivista Saveza Odbranimo r(ij)eke Balkana, održanog u Tuzli 7. i 8. augusta, aktivisti i pokreti koji se bore protiv rudarenja kritičnih minerala šalju jasnu i nedvosmislenu poruku da će zajedno, solidarno i beskompromisno braniti našu vodu, šumu, zemlju i život!
Rudarenje kritičnih sirovina na Balkanu pokušaj je da se zbog pohlepe velikih rudarskih korporacija žrtvujemo za ‘zelenu tranziciju’ Evrope i svijeta – mi kažemo NE! Nećemo biti rudarska kolonija ni Istoka ni Zapada. Svaka tranzicija mora biti pravedna i prema rudarima i seljacima i mladima i svima koji žive u ovom regionu!
“Danas zajedno iz Tuzle poručujemo da su zahtjevi za brisanje dijelova Nacrta prostornog plana Tuzlanskog kantona, koji se odnose na istraživanje i eksploataciju kritičnih mineralnih sirovina crvena linija preko koje nema pregovora, i to ne govorimo samo u naše ime već i u ime naroda. Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju litija, bora, kobalta, bakra i drugih kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodna dobra, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri ovakvih i sličnih rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije iz Bosne i Hercegovine.
Aktivistima okupljenim oko Saveza je u trenutku kada svjedočimo sveopštem napadu na prirodu važno da se regionalna borba jača, pa su se tako ovom Savezu pridružili i novi pokreti iz svih krajeva BiH: Karton revolucija, Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Ekološko udruženje Eko Put i Prijedor se budi. Savez koji djeluje na vrijednostima zajedništva i otpora koji prevazilazi sve podjele broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu.
Iva Marković iz Prava na vodu/Polekol organizacije je poručila: “Kad god nam se čini da smo sami u ekološkoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je ceo region i ceo ovaj narod i priroda Balkana napadnuta po istom principu. Zato je najbolji odgovor solidarnost i zajedništvo, ne samo u rečima, nego kao danas u Tuzli, u delima i prisustvu. Ovo jedinstvo sad mnogo znači svim lokalnim akterima koji su tu, ali njegova snaga će se tek pokazati u zajedničkoj budućnosti.”
Dok vlasti, u ime naroda a bez konsultacije s istim, planiraju “razvojne strategije”, mi ovdje i sada već odavno širom regije svjedočimo pohlepnoj eksploataciji prirode, redukcijama vode, požarima, sušama, klizištima. Borba za čistu vodu, plodnu zemlju i zdrav zrak nije ideološko pitanje, to je pitanje života i odbrane prava na dostojanstven život.
“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale, ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, u Loznici, na Homolju, u Čeliću, ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Patit će naša priroda, naše rijeke, naše zdravlje. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je sa ovog skupa Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.
Institucije koje bi nas trebale štititi sve češće pokazuju da otvoreno rade u interesu onih koji žele uništiti našu zemlju, naše zdravlje i budućnost. Upravo zato, kao pokreti koji okupljaju slobodne ljude, preuzimamo odgovornost i obavezujemo se na zajedničku borbu, građansku solidarnost i sve što je potrebno da odbranimo život. Jer naše zdravlje, priroda i dostojanstvo nisu na prodaju!
“Naša borba je časna i neumoljiva. Ovde niko ne odustaje! Granice nas ne dele jer nas ova borba spaja. Naša poruka je jasna, nećete kopati! Stati nećemo dok poslednji pedalj zemlje, reke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i domaćih poslušnika koji su spremni prodati budućnost radi ličnog profita”, Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine iz Srbije.
Azra Berbić iz Fondacije ACT je zaključila: “Često aktivistima i našem narodu koji se bori protiv rudarskog neokolonijalizma, prebacuju da smo protiv razvoja. To nije tačno. Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Ovo nije samo borba ljudi iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ovo je zajednička borba svih onih koji žele ostati na svojoj zemlji i živjeti dostojanstveno. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje, a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše zavičaje, šume, rijeke i oranice je borba za budućnost”.