U pripremama za obilježavanje Međunarodnog dana žena 2025. godine, Ženska mreža BiH podsjeća javnost i institucije sistema da o ženskim seksualnim i reproduktivnim pravima – nema pregovora.
“Bosna i Hercegovina je sekularna zemlja u kojoj građani/ke plaćaju porez i koriste zdravstvene usluge. Seksualno i reproduktivno zdravlje je sastavni dio zdravstvenih usluga i mora biti dostupno svima, u skladu sa potrebama i uvjerenjima”, ističu iz Ženske mreže BiH.
Država ima obavezu zaštititi pravo svake žene da donese samostalnu odluku o svom tijelu i osigurati:
sigurne uslove za porod u skladu sa željama i potrebama buduće majke,
sve uslove bez diskriminacije za vantjelesnu oplodnju,
kontinuiranu edukaciju i prevenciju seksualno prenosivih infekcija,
dostupnu i besplatnu kontracepciju,
redovne Papa-testove i mamografske preglede,
dostupan, siguran, besplatan i legalan prekid trudnoće u državnim zdravstvenim institucijama.
“Naglašavamo – pravo svake žene je da samostalno i, uz punu informiranost, donese odluku o svom tijelu. To uključuje i pravo da samostalno donese odluku da li će ostati trudna ili ne, koliko puta, na koji način i s kim će imati djecu. To podrazumijeva da ima puno pravo da donese odluku o prekidu trudnoće. Svako javno djelovanje koje negira pravo žene da samostalno donese odluku o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju smatramo nasiljem nad ženama i direktnim kršenjem prava na izbor”, dodaju iz Ženske mreže BiH.
Pozivaju institucije sistema da rade svoj posao i preveniraju i sankcionišu svako djelovanje koje ima za cilj nasilje nad ženama i kršenje prava na izbor.
“Reproduktivno zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo pitanje odsustva bolesti ili tjelesnog nedostatka, u svim aspektima koji su vezani uz reproduktivne organe, njihove funkcije i procese. Reproduktivno zdravlje stoga znači da ljudi mogu imati zadovoljavajući i bezbjedan seksualni život, te sposobnost da se razmnožavaju i donesu slobodnu odluku hoće li i kada će tu sposobnost iskoristiti”, piše u eseju Seksualna i reproduktivna prava autorke Christa Wichterich u izdanju Heinrich Boll Stiftung-a.
Dalje se naglašava da je u ovaj posljednji uslov uključeno i pravo žena i muškaraca da imaju osiguran pristup informacijama o tome kako doći do učinkovitih, dostižnih i prihvatljivih metoda koje se tiču planiranja porodice, i to po vlastitom izboru, zatim kako doći do drugih metoda po vlastitom izboru koje se tiču regulacije plodnosti u skladu sa zakonom, te kako steći pravo pristupa primjerenim zdravstvenim uslugama koje će ženama omogućiti da bezbjedno prežive trudnoću i porođaj, kao i one koje će parovima osigurati najbolje uslove da dobiju zdravo dijete.
“Imajući u vidu ovu definiciju, reproduktivna i seksualna prava određuju ljudska prava, koja su već priznata u nacionalnim pravnim propisima, međunarodnopravnim dokumentima o ljudskim pravima i drugim dokumentima o kojima postoji konsenzus. Ova prava oslanjaju se na priznanje osnovnog prava svih parova i individua da slobodno i na vlastitu odgovornost odluče o broju, stanju i vremenu rađanja djece, te da s tim u vezi raspolažu informacijama, sredstvima i pravima koji će im omogućiti da dostignu najveću razinu seksualnog i reproduktivnog zdravlja. To podrazumijeva i pravo parova i pojedinaca da bez diskriminacije, prisile i nasilja donesu odluku koja se tiče njihove reprodukcije, kao što je zapisano u dokumentima o ljudskim pravima. Pri ostvarivanju ovog prava ljudi bi trebalo da uzmu u obzir potrebe svoje već rođene, ali i buduće djece, kao i svoje obaveze prema zajednici”, dalje piše Wichterich.
Dalje se napominje da ljudska prava žene obuhvataju i pravo da bez prisile, diskriminacije ili nasilja žena može slobodno i na vlastitu odgovornost donositi odluke u vezi sa svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem, kao i svime što se tiče njene seksualnosti. Jednakopravan odnos između muškarca i žene u odnosu na njihovu seksualnu vezu i reprodukciju, što uključuje neograničeno uvažavanje osobe, zahtijeva međusobno uvažavanje, sporazum i zajedničku odgovornost za seksualne postupke i njihove posljedice.
Seksualna i reproduktivna prava žena nisu predmet pregovora. Svaka žena mora imati pravo da samostalno odlučuje o svom tijelu, bez diskriminacije, nasilja i prisile. Država ima odgovornost osigurati zakonodavne, zdravstvene i obrazovne uslove koji omogućuju ženama da ostvaruju svoja prava na siguran seksualni i reproduktivni život. Pravo na informirane odluke o trudnoći, porodici i vlastitom zdravlju ključna je odrednica ljudskih prava koja mora biti zaštićena i poštovana u svakom društvu. Institucije sistema trebaju djelovati preventivno, sprječavati i sankcionisati bilo kakvo nasilje prema ženama, te štititi njihova prava na izbor i autonomiju. U konačnici, ova prava nisu samo prava žena – ona su prava svih građana koji teže ravnopravnosti, slobodi i ljudskoj dostojanstvenosti.