Svjetski mediji i dalje pišu o “vikend snajperistima” koji su početkom 1990-ih plaćali velike svote novca kako bi došli u opkoljeno Sarajevo i sa brda iznad grada snajperom ubijali civile – slučaju danas poznatijem kao “Sarajevo safari”.
Monstruozno ubijanje civila opkoljenog Sarajeva šokiralo je svijet nakon prikazivanja dokumentarca “Sarajevo safari” na AJB DOC festivalu 2022. godine, a ponovo je u fokusu svjetske javnost nakon što je Tužilaštvo u Milanu nedavno pokrenulo istragu protiv državljana Italije za koje se sumnja da su bili među “vikend ubicama” tokom opsade Sarajeva.
Dok se traže odgovori na pitanja ko su monstrumi koji su plaćali da ubijaju civile, kako su dolazili u Sarajevo, koju su rutu koristili i ko im je omogućavao pristup položajima s kojih su gađali civile, slučaj “Sarajevo safari” također otvara i druga pitanja, a jedno od njih je i pitanje uloge pojedinih “medijskih radnika” u zločinima nad stanovnicima opkoljenog grada, piše Anadolu.
U okviru dokumentarnog serijala “The Story Behind The Photo”, dijela projekta “Sniper Alley Photo” Sarajlije Džemila Hodžića, pokrenutog 2019. godine, ratni reporteri dijele svoja iskustva izvještavanja iz perioda Sarajeva pod opsadom. Neki od njih govorili su upravo o susretima sa snajperistima VRS-a na brdima iznad Sarajeva, kao i nekim “stranim gostima”.
– “Tvoje kolege s televizije su mi platile da me snime kako pucam”
Marija Bocciju, italijanskog fotoreportera je profesionalni put doveo u Sarajevo, u decembru 1992, na početku opsade koja će trajati skoro četiri godine. Boccia u intervjuu govori o susretima i razgovorima sa vojnicima RS, ali i ruskim i grčkim dobrovoljcima. Prisjeća se razgovora sa jednim od snajperista koji je, kako kaže, vođen pred sami Božić.
“Pitao sam ga, pucate li i za Božić. A on me pogleda i kaže: Naravno, kakvo je to pitanje. Naravno da pucam i za Božić, oni su muslimani, ne slave ga. Pitao sam, pucate li i na djecu? Gotovo se nasmiješio i rekao: Naravno, od njih će kad odrastu postati mudžahedini i pucali bi na naše. Zato ja pucam prvi”, priča Boccia.
Dalje navodi kako mu je jedan od vojnika ponudio da i on (Boccia) puca na Sarajevo, na što mu italijanski fotograf odgovara da on nije tu da puca, već da fotografiše.
“Drugi me upitao koliko ću mu dati novaca da ga fotografišem dok puca. Rekao sam: Ništa, ne želim da pucaš, nije me briga za fotografiju dok pucaš. On mi je rekao: Druge tvoje kolege s televizije su mi plaćali da pucam kako bi to snimili”, kaže Boccia, naglašavajući da ga je tu obuzela jeza.
– “Koga ćemo ubiti za tebe?”
Njemački novinar i fotoreporter Peter Kullmann u petoj epizodi serijala govori o “vikend četnicima“, tačnije grupama koje dolaze iz Njemačke u Sarajevo petkom uvečer i vraćaju se kako stigli na smjenu u ponedjeljak.
“Nakon drugog ili trećeg dana bila je vrlo čudna situacija, jer su se ti ljudi pozdravljali kao da smo prijatelji. A ja kako sam Nijemac i kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, kazali su: ‘Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku autokompaniju. Moramo se naći kad ovo završi’, i slične stvari, što je bilo jako čudno.”
Ističe kako je to bila teška i nerealna situacija.
“Više puta smo imali situaciju koja je bila vrlo teška i gotovo nas je natjerala da odustanemo od cijelog projekta kada su nas pitali: ‘U redu, koga ćemo ubiti za tebe? Želiš li nas slikati kako pucamo u nekoga, hoćeš li? Imate li dugi objektiv sa sobom? Možete li vidjeti koliko mi možemo vidjeti s našim…?”, priča Kullmann.
Džemil Hodžić u razgovoru za Anadolu podsjeća kako su Grci i Rusi tokom agresije na BiH dolazili kao dobrovoljci, kako se to generalno objašnjava kroz prizmu ideologije, da su dolazili “promagati svojoj pravoslavnoj braći”.
“Ovo je sad treća kategorija, dakle onih koji su plaćali da ubiju. Sada ti mediji pretpostavljam da su imali, ne možemo možda reći veliku ulogu, ali imali su određenu ulogu u svemu tome, no nema dokaza kada su u pitanju ubistva”, kaže Hodžić.
Možda su, dodaje, očekivali neki drugi epilog opsade pa bi onda tek objavili takvu vrstu fotografije, jer takvih fotografija trenutno nema.
“Očito je da su oni (snajperisti) nudili, možda su neki ljudi to i uradili, ali ja do sada nisam nalazio na takve fotografije. Možda ih je neko i upozorio da im to ‘nije pametno’. A Mario Boccia jasno kaže kako su mu rekli ‘tvoje kolege su to uradile (platile da snajperisti pucaju po civilima, zašto ne bi i ti”, podsjeća Hodžić.
Činjenica da dvojica ratnih reportera navode da su im snajperisti tokom obilaska položaja VRS-a na brdima oko Sarajeva poručili kako “mogu za njih ubiti nekoga”, te da su “televizijske ekipe ranije plaćale za snimke ubistava”, nameće se logično pitanje i pretpostavka da takva vrsta monstruoznog ubijanja po nečijoj želji nije bila izolovan slučaj, nego potencijalno i ustaljena praksa.
Ranije, u maju 1992. godine, u okupiranom Brčkom, dogodio se jedan od najupečatljivijih zločina zabilježenih fotoaparatom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Goran Jelisić, samoprozvani “Srpski Adolf”, ubio je dvojicu civila, Huseina Kršu i Hajrudina Muzurovića, dok je beogradski fotograf Bojan Stojanović hladnokrvno bilježio svaki trenutak.
Stojanović je za ovaj rad čak dobio nagradu World Press Photo, iako nikada nije javno objasnio svoju ulogu. Ostaje otvoreno pitanje: da li je bio novinar koji svjedoči istini ili saučesnik u zločinu? Da li je njegova prisutnost podstakla zločin, ili je pružila dokaze koji su omogućili pravdu?
BIRN podsjeća da ni nakon tri decenije ovaj slučaj nije do kraja rasvijetljen. Lokacija gdje su Kršo i Muzurović ubijeni nikada nije obilježena, a imena fotografa koji su svjesno bilježili zločin često se izostavljaju iz zvaničnih narativa.
– Očekivanja od istrage
Hodžić, čiji je brat Amel također ubijen snajperom tokom opsade Sarajeva, na pitanje kakva su njegova očekivanja od pokretanja istrage o “vikend snajperistima” u italijanskom pravosuđu, odgovara kako je njemu sasvim svejedno ko će biti uhapšen, ko je ubio i ko pokreće ovu tužbu, važno je samo da se ti ljudi izvedu pred lice pravde.
“Važno je samo da se izvedu pred lice pravde. Bilo da je Italijan, Francuz, neki Srbin iz Njemačke, RS ili Srbije – ubica je ubica. Ovo puno govori o Evropskoj uniji, Evropskoj zajednici ili cijelom zapadnom svijetu. Oni brinu kada je neki Italijan, pa su oni sad u šoku. Ja nisam u šoku, to mi vidimo i u Gazi, i u Ukrajini je bilo plaćenika i dobrovoljaca i možda ljudi koji su plaćali da ubijaju”, kazao je Hodžić.