Prethodnu godinu obilježila je stagnacija i regresija, kaže Mladen Bubonjić, koautor izvještaja o napretku zaštite medijskih sloboda.
“Tokom godine mediji su bili izloženi novim restriktivnim i institucionalnim inicijativama, umjesto sistemskog približavanja evropskim standardima. Primjetno je da je intenziviran diskurs etiketiranja “stranih agenata”, domaćih izdajnika i stranih plaćenika. Najavljivano je i uvođenje odjeljenja za dezinformacije u RS, čime javna uprava želi prigrliti ulogu arbitra istine. Tako bi čak i istraživačko novinarstvo predstavila kao dezinformacije”, kaže Bubonjić, govoreći o ambijentu kreiranom tokom 2025. godine.
On smatra da je izuzetan problem pravno uznemiravanje medija i medijskih radnika, poput pravnih postupaka protiv Nataše Miljanović Zubac i Džane Omerović Zec. Uz te napade, bilježi se i veliki broj SLAPP tužbi koje ometaju, iscrpljuju i zastrašuju medije.
Priroriteti Reformske agende i strateški okvir za legislativu
Predug je zastoj u zakonodavnim procesima, kaže Maida Muminović, direktorica Mediacentra Sarajevo.
“Obazrivi smo prema trendovima pravljenja ograničenja za medije koje žele vlasti u Bosni i Hercegovini. Treba naći ohrabrenje u činjenici da inicijative medija i civilnog društva ipak uspijevaju da spriječe te pokušaje vlasti koje ne pogoduju slobodi izražavanja i medijskim slobodama. Pored toga, bitno je pratiti kako se evropska legislativa primjenjuje u članicama i okruženju, kako bismo bili u korak s tim načinima. Toliko dugo smo zapeli da samo ozbiljan pristup može dovesti do smislenog rješavanja problema”, kaže Muminović.
Sudeći prema posljednjim dešavanjima sa BHRT-om, rješenja nema u ponudi kao ni razgovora o izlasku iz krize, smatra Lejla Babović iz BHRT.
“Tražili smo da se formira radna grupa. Vidjeli smo da mnogi pominju da se BHRT finansira iz budžeta – to bi bilo stotinu koraka unazad. Finansiranje preko budžeta sigurno nije opcija ili rješenje, jer mediji ne mogu raditi s takvom neizvjesnošću. I zbog toga što javni servis ne može da zavisi od političkih predstavnika. Ono što bi pomoglo BHRT-u je da se uvede praksa naplaćivanja RTV takse u BiH”, kaže Babović, govoreći o opcijama za rad BHRT-a.
Ona kaže da su od VSTV-a dobili tek informaciju da sudovi rade na slučajevima naplate višedecenijskih potraživanja, ali ne i odgovor na pitanje zašto ti sporovi traju toliko dugo, neki čak od 2007. godine. Smatra da u rješavanju problema javnog servisa treba krenuti od nule i krenuti u pisanje nove legislative.
Vanja Ibrahimbegović Tihak iz Kancelarije Savjeta Evrope kaže da reformski proces nije samo donošenje zakona nego i razgovor o integraciji međunarodnih pravnih standarda u pogledu zaštite ljudskih prava i civilnih sloboda.
“Razumljiv je pesimizam izvještaja o kojima govorimo godinama unazad i moramo se podsjetiti da reformski proces traje izuzetno dugo. No, kada razgovaramo o zakonskim rješenjima, mi često pravne stavke ne povezujemo sa životima ljudi, a izuzetno su bitne za ljudske živote. Govorimo tu i o Strateškim tužbama protiv javnog istupanja (SLAPP) koje nisu u zraku, koje se već dešavaju. Ništa od toga nije isključivo pravna ili medijska rasprava, i to treba imati u vidu”, kaže Ibrahimbegović Tihak.
Ona smatra da je izazov to što procesno pravo nema praksu primjene ranog odbacivanja SLAPP-a, jedinog načina sprečavanja.
Amela Odobašić iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) kaže da se Direktiva o audiovizuelnim medijskim uslugama godinama prenosi u podzakonske akte, no da tržište ne zaostaje za praksom u Evropskoj uniji. Ipak, tvrdi da se na Zakonu o elektronskim medijima radi od 2018. godine, ali da sastanaka radne grupe nije bilo sigurno već godinu dana. Ostala pitanja, takođe, stoje otvorena i neriješena zbog nedostatka političke volje.
“Preporučila bih aktivno uključivanje donosilaca odluka. Potrebno je da se sada država odluči da li će i u kom kapacitetu ići u reforme i donijeti set zakona po evropskom standardu. Neke nadležnosti države su ograničene, ali ne smijemo zaboraviti da imamo dovoljno vremena da usvojimo pravne norme u skladu sa uređenjem. Moramo dalje, a to ne možemo bez opredjeljenja države”, kaže Odobašić.
Fizički i pravni pritisci
Istrajnost novinara i medija, pored svih faktora rizika, vođena je javnim interesom, kaže Milica Samardžić iz Mreže istraživačkih medija “Umbrella”.
“Novinari i mediji, članovi udruženja, gotovo da više i ne vode evidenciju online i offline medija. Govoreći o fizičkim i verbalnim napadima na medije članice, bilo ih je u proteklih šest godina oko trideset. Bilježimo verbalne napade političkog vrha, huliganstvo i napad na redakcije, napad na stambene prostore novinara i urednika, napade na terenu. Članice imaju oko stotinu tužbi koje se vode, a nema budžetskih stavki za finansiranje tužbenog zahtjeva. Ne odustajemo od borbe da se ustanovi fond za podršku medijima u tom slučaju, ali ne vidimo da postoji volja donatora za to”, kaže Samardžić.
Da se tužbe protiv medija podnose i zbog objavljivanja stranačkog saopštenja za javnost, svjedoči iskustvo portala Bljesak.info.
“Trudio sam se svim silama objasniti da mi svaki dan objavljujemo saopštenja neke stranke, ali ipak smo izgubili tužbu. Sve što je navedeno u priopćenju bila je istina, to se poslije pokazalo. Problem je što mediji nemaju partnere u pravosuđu, a ni u javnosti, nego smo osuđeni sami na sebe”, kaže Berislav Jurič, urednik Bljeska.info, govoreći o iscrpljivanju medija.
On smatra da je medijima u BiH jedini odbrambeni mehanizam istina. Novinarstvo i novinari su slabo shvaćeni od institucija, društva i međusobno, ocjenjuje.
U narednom periodu treba da se radi na potpunoj spremnosti kontakt tačaka u policiji i tužilaštvu za podršku novinarima prilikom napada na medije, kaže Danijel Kovačević iz Delegacije EU u BiH.
“Kontakt tačka treba da provede novinara koji ima problem s napadima kroz fazu istrage. Ako dođe do formiranja predmeta, vođenje novinara kroz faze istrage preuzima kontakt tačka u tužilaštvu. To nije postupajući tužilac, da budemo jasni, već kontakt za podršku. Nismo insistirali na personalnim imenovanjima, ali naša preporuka je bila da u tužilaštvima kontakt tačka budu tužioci. Zato preporučujemo novinarima da u slučaju napada zaista se obrate kontakt tačkama u tužilaštvu kada policija izađe na teren”, kaže Kovačević.
CIlj kontakt tačaka je procesuiranje djela protiv novinara, ali i komunikacija sa medijima o fazama procesuiranja, kaže Anida Sokol iz Misije OSCE-a u BiH. Ona smatra da postoje određeni pomaci, pogotovo kroz proces edukacije.
“Pitanje koje se stalno nameće, posebno s policijskim agencijama, jeste ko su novinari. To mora biti široko definisano, ako bi se definisalo, država ne bi smjela sama da nametne rješenje. Ne treba zaboraviti razmišljati o napadu na novinara kao krivičnom djelu, o čemu opet treba da govore mediji i medijska zajednica”, kaže Sokol.
Konferenciju “Medijske slobode u BiH: Od reformskih prioriteta ka strateškom okviru razvoja medija” organizovali su Mediacentar Sarajevo, Udruženje “Jabiheu” i Savjet za štampu i online medije, uz podršku Evropske unije i Ambasade Kraljevine Holandije u BiH.