Inverzni problem Šturm-Liuvilovog tipa sa konstantnim kašnjenjem je oblast koja je doživjela veliku ekspanziju zadnjih 10 godina. Uprkos tome, konačan odgovor na višedecenijsko pitanje “Postoji li jedinstveno rješenje ovog problema u opštem slučaju“ niko nije uspio dati do 30.10.2020. Tog dana je zvanično izašla first-online verzija rada koji je dao negativan odgovor na ovo pitanje. A autor je bio Nebojša Đurić, matematičar iz Banjaluke.
Velika stvar za mladog matematičara, posebno ako on dolazi iz Bosne i Hercegovine.
"Ponosan sam što sam autor tog rada i još ponosniji što sam rad objavio sa Sergejom Buterinom. Moja prednost u odnosu na ostale kolege je što sam imao bolji pristup problemu. Kolege su po svaku cijenu željele dokazati da postoji jedinstveno rješenje, što je i bilo logično u tom trenutku zbog razvoja samog problema. Ja nisam isključio drugu opciju i to mi je donijelo nevjerovatan uspjeh", prokomentarisao je Đurić kratko način na koji je došao do ovog istorijskog uspjeha i šta to za njega znači.
Inače, vijest da je Nebojša riješio jedan matematički problem odjeknula je zemljom u kojoj je nauka zapostavljena i prepuštena slučaju. Uspjeh ovog mladog matematičara, koji je i asistent na Univerzitetu u Banjaluci, budi nadu da i pored demotivirajućeg i nezavidnog okruženja i uslova rada, postoje entuzijasti koji još uvijek ne žele odustati.
Ipak, ukoliko se jasno i sistemski ne počnu ohrabrivati ovakvi mladi ljudi, u jednom trenutku njihova želja za znanjem će biti veća od strpljenja i sigurno je da će se veoma brzo otisnuti tamo gdje će im biti omogućen nesmetan naučni rad.
Zbog toga smo sa Nebojšom razgovarali o obrazovanju, nauci, stanju u zemlji, budućnosti, ali i želji i pokušajima da se nešto promijeni.
Nebojša, kakvo je stanje u visokom obrazovanju u Republici Srpskoj i koliko se pažnje sistemski posvećuje razvoju studenata i napredovanju profesora, ne računajući pojedinačne postupke entuzijasta sa fakulteta?
Svi smo svjesni da stanje u visokom obrazovanju Republike Srpske nije onakvo kakvo bismo željeli. Postoje neki problemi koji su bili zapostavljeni i teško ih je riješiti u kratkom vremenskom periodu. Jedan od glavnih je što ne ulažemo dovoljno u stvaranje sopstvenih kadrova. Postoji veliki broj gostujućih profesora na našim Univerzitima, sa druge strane mi ne ulažemo dovljno u napredovanje naših asistenata. Asistenti su opterećeni nastavom i naukom, mora postojati mnogo više razumijevanja za ovaj problem.
Stalno se govori o reformi obrazovanja! Vidiš li neke pomake na tom polju?
Vidim minimalne pomake. Više se govori nego što se radi. Potrebno je mnogo više raditi ako želimo biti konkurentni na regionalnom ili evropskom nivou. Nove tehnologije se sporo uvode u nastavni proces, ulaganje u ovaj vid nastave će nam donijeti višestruku korist.
Vidljivo je da je naš obrazovni sistem daleko od evropskog standarda razvijenih zemlja. Ali, uspjesi i primjeri poput tvog pokazuju da rad i upornost donose rezultate. Ipak, šta učiniti da nam ovakvi uspjesi postanu standard kojem će se posvetiti cijeli sistem, a ne samo rezultat upornosti i želje malog dijela ljudi u obrazovanju?
Moramo ulagati u znanje. Ako neko ne razumije šta to znači da prevedem: Potrebno je više novca u budžetu odvojiti za obrazovanje i nauku. Takođe, potrebno je imati zdrav obrazovni sistem od prvog razreda osnovne škole do zadnje godine akademskih studija. Za to je neophodno da nam konkursi u osnovnim i srednjim školama budu transparentni, da se zapošljavaju najbolji. Takođe, važno je uspostaviti sistem u kome će se više cijeniti znanje od diplome. Ne smijemo dopustiti da se kažnjavaju najbolji, a nagrađuju najgori.
Važiš za predavača koji se trudi na zanimljiv način donijeti nauku među studente. Često za mlade ljude dosadno gradivo činiš zanimljivim… Koliko takav pristup donosi rezultate i kakve su reakcije studenata?
U nastavnom procesu dajem sve od sebe. Primijetio sam pozitivne reakcije studenata. Nauku je potrebno promovisati na svakom mjestu. Najljepše mjesto promocije nauke je svakako na tabli pred studentima. Mislim da svaki nastavnik to treba da radi na času. Znam da su nastavni planovi opširni, a fond časova nedovoljan, ali moramo uvijek naći vremena da pokažemo ljepotu nauke. Rezultati tog pristupa su uvijek pozitivno iznenađujući.
Kao mlad čovjek, uspijevaš se nametnuti kroz rad i znanje! Ipak, koliko je danas, gledajući iz svog primjera, ali i primjera drugih mladih ljudi, teško izboriti se za „svoje mjesto pod suncem“ u ovakvom sistemu?
Možda nemam pravo da kritikujem ovaj sistem po tom pitanju zato što sam jedan od onih koji je odmah dobio posao po završetku studija. Mladima savjetujem da ne bježe od teških problema. Vrlo je važno da vjeruju u sebe i da poštuju druge. Možda će im ovi savjeti olakšati da nađu “svoje mjesto pod suncem".
Neko si ko se pored naučnog i rada na fakultetu posvetio i aktivizmu. Zbog čega si se u zemlji u kojoj prosvjetni radnici i intelektualci obično ćute odlučio da budeš glas razuma i čest kritičar onog što ne valja u našem društvu?
Smatram da je aktivizam vrlo važna stvar u našem društvu. Većina aktivista se iskreno bori da nam bude bolje i zauzvrat ne traže da glasate za njih na izborima. Nije im žao da žrtvuju svoje vrijeme, a često jedina nagrada im je da budu ismijani. Bavljenje aktivizmom je vrlo nezahvalno, trebaće nam puno vremena da aktivizam prihvatimo kao normalnu društvenu pojavu.
Kada govorimo o aktivizmu profesora, nastavnika, pa i običnih građana, koji je nekako sveden na jako mali broj ljudi, šta misliš, zbog čega se građani boje glasno govoriti o problemima u društvu, oduprijeti nepravdi, iznijeti svoje mišljenje?
Mislim da je najveći problem autocenzura. Najveće znanje leži na Univerzitetima, smatram da društvo ne koristi to znanje dovoljno. Nije tajna da većina profesora bježi od kamere, a onda kamera počne da izbjegava akademske radnike. Možemo se žaliti, ali do nas je. Mnogi građani su se pokušali oduprijeti nepravdi, ali nisu uspjeli. Važno je glasno govoriti o problemima u društvu i boriti se za slobodu mišljenja, ali je još važnije to raditi na pametan način. Ako ste odlučili da se borite, borite se pametno.
Radiš sa mladima… Vidiš li u nekim novim generacijama nadu da ovdje može doći do pozitivne promjene?
Primjećujem studente koji posjeduju ogroman talenat. Oni su nam svakako nada da će jednog dana ovdje biti bolje. Vidim u svojim mladim kolegama ogromnu želju da doprinose društvu. Moramo naći sistemsko rješenje da zadržimo mlade talente. Olako puštamo da nam najbolji studenti odlaze, to je najveća kočnica promjene ovog sistema.