U naselju Orašac koje se nalazi u sastavu Ljutočke doline, područja
koje geografski pripada općini Bihać i broji nekoliko naselja i zaseoka,
nalazi se čak 14 izvora pitke vode.
Među brojnim vrelima je Oraško vrelo koje nikad nije zamućeno. Ljeti je
voda hladna, a zimi topla. Neki su pokušali da kopaju uzvodno niz žilu
vrela kako bi došli do glavnog izvora, ali nisu uspjeli.
Asim Grozdanić, penzioner iz ovog naselja, planira
poslati u Zavod za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona uzorak ove vode
na analizu kako bi provjerio njenu kvalitetu koja, kaže ne sumnja,
sigurno dostiže visok nivo.
-Tu su nekada svi mještani dolazili zapregama i konjima da sipaju
rezerve vode za domaćinstvo. Jedno vrelo sa fiskijama koristi se za
pitku vodu, a drugi dio vrela koji je zagrađen se koristio za pranje
veša i ostalih stvari. Ako se jedno pojača, u drugom se smanji pritisak
jer se radi o istoj žili vode – kaže Grozdanić.
Ne radi se o oborinskim vodama jer bi, ističe on, takve vode presušile
ljeti kada su visoke temperature i nema kiša. Radi se o čistom vrelu
koje izvire negdje duboko u zemlji, kao i brojni drugi izvori i potoci
ovdje u Orašcu.
-Stari su ljudi pričali da se voda kada pređe preko devet kamenica, može
piti. Ovaj naš potok koji protiče kroz Orašac se nekada mogao piti sve
dok ga nisu zamutili deterdžentima i drugim hemikalijama koje mještani
izlijevaju u potok iz domaćinstava. Samo što se radi o izuzetno tvrdoj
vodi na kojoj se nije moglo kuhati, ali se koristila nekad za piće –
kaže Grozdanić.
Ljutočka dolina je prepuna izvora i vrela pitke vode. Neki od brojnih
vrela i potoka su sačuvani u sjećanju mještana, a Grozdanić je pobrojao
neka od njih na kojima su nekada bili aktivni mlinovi: Tatlin mlin,
Donji mlin, Mlin Badina oca, Knežica, Pađenuša, Nanilo, Masnare,
Ćuruzovac, Mevlanovića mlin, Gliban i mlin Osminovac.