Na istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u opštinama Bratunac i Srebrenica, gdje su nekada bile fabrike, puna sela i školska dvorišta, danas najjači impuls života daje malina. “Crveno zlato”, kako je tamošnji mještani zovu, nije samo voće, to je posao, nada, povratak i preživljavanje.
Na području opština Bratunac i Srebrenica, koje je rat 90-ih opustošio, mnogi su svoju šansu pronašli upravo u malinarstvu. Prije rata, Bratunac je imao razvijenu privredu. 1991. godine na području ove opštine poslovalo je 13 preduzeća iz oblasti industrije, trgovine, ugostiteljstva, transporta i poljoprivrede, u kojima je radilo skoro 3.000 ljudi. Deset godina kasnije, ta slika bila je gotovo prepolovljena, broj zaposlenih pao je na tek nešto više od 1.300 građana, dok su fabrike koje su ranije hranile čitave porodice ostale u ruševinama.
Dok u Bratuncu u velikoj mjeri živi raseljeno stanovništvo iz drugih dijelova BiH, u Srebrenici većinu čine povratnici. Obje opštine spajaju isti problemi: hronični nedostatak radnih mjesta i ljudi koji obraađuju zemlju i od nje žive. Malina je ovdje postala nada, a kasnije i strateški pravac razvoja ovih lokalnih zajednica koje su ovu proizvodnju i zvanično uvrstile među prioritetne grane za oporavak.
Danas malinarstvo ovdje nije hobi. Malina je obrok, školski pribor, lijek, i zimski ogrev.
Povratak iz Australije: Maline kao izbor i izazov
Na padinama iznad Bratunca, Cvjetin Đokić i njegova supruga Milijana napustili su sigurnost Australije da bi pokrenuli proizvodnju malina na zemlji koju su njegovali njegovi roditelji.
„Vratili smo se jer smo vjerovali da ovdje može da se živi. Nije lako, ali nije ni nemoguće. Ima nešto u tome da radiš svoju zemlju, gledaš kako raste ono što si zasadio, kako ti se trud vraća“, kaže Cvijetin za BUKU.
Đokići imaju nekoliko dunuma pod malinom. Sezona je sve neizvjesnija, klima sve surovija. Ipak, oni ne odustaju.
„Nama malina nije samo prihod, to je način da dokažemo sebi da ovdje ima života“, dodaje za BUKU Cvijetinova supruga Milijana.
Kad nema posla – ima zemlje
Prema podacima opštine Bratunac, trenutno se na ovom području uzgaja oko 400 hektara maline. Nekada je ta cifra bila znatno veća. Ove godine, očekuje se oko 1.000 tona roda, što je tek trećina nekadašnje proizvodnje.
„Malinarstvo je imalo ogroman uticaj na lokalnu ekonomiju. Prije samo petnaestak godina, zahvaljujući zaradi od malina, u Bratuncu se masovno gradilo- kuće, stanovi, infrastruktura. Danas, iako je proizvodnja manja, to je i dalje nekih šest miliona maraka koji ulaze direktno u lokalnu zajednicu. Ovdje je smješteno 80% proizvodnje maline na Balkanu“, kaže za BUKU Aleksandar Stević, stručni saradnik za poljoprivredu opštine Bratunac.
Za opštinski budžet koji iznosi oko 14 miliona KM, ovo je ogroman značaj
Srebrenica – povratničke ruke pod plastenicima i na plantažama
U Srebrenici, slika je slična. Povratničke porodice, bez mnogo pomoći sistema, same grade svoj opstanak.
„Nema ovdje puno izbora. Ili ćeš se baviti poljoprivredom ili ćeš otići. A mi smo odlučili da ostanemo. Djeca idu u školu, muž i ja radimo malinu, imamo i plastenik sa paprikom i paradajzom“, priča za BUKU Hasiba Mujkanović, povratnica iz sela kod Srebrenice.
Ona dnevno provodi po deset sati u zasadu. Kiša i sunce određuju kolika će biti zarada, a godina zavisi od jedne sezone.
„Prošle godine su nas uništili niska cijena i suša. Ove godine je bolje, ali stalno si na ivici. Brineš se da li će biti radnika, da li će se otkupiti na vrijeme i po kojoj cijeni, da li će vremenske prilike biti dobre“, dodaje za BUKU Hasiba.
Nema radnika ni uz dnevnicu od 100 KM
Jedan od ključnih problema u malinarstvu je manjak radne snage. Iako dnevnice iznose od 80 do 100 KM, berača nema.
„Odlaze ljudi, a oni koji ostaju, neće da beru. Radimo nas troje, nekad pomognu rođaci, ali berba traje kratko i intenzivno. Kad zakasniš, plod propadne. Sve je rizično“, kaže za BUKU Milan Jović, proizvođač iz okoline Bratunca.
Pored toga, borba s vremenskim neprilikama traje sve duže. Visoke temperature, jak mraz u proljeće i suše tokom ljeta – sve to smanjuje rod i ugrožava investicije.
Subvencije postoje, ali nedovoljne
U opštini Bratunac subvencionišu kupovinu sadnog materijala sa 10%, a resorno ministarstvo dodatno sa 40%. Ali to, kako kažu proizvođači, nije dovoljno.
„Zemlja je sve skuplja, repromaterijal skače, gorivo, zaštita, sve to pojede zaradu. Nama bi značilo daleko više kada bi nam pomogli da obezbijedimo plastenike ili kada bi smo imali sigurnu cijenu da znamo na šta možemo računati. A ovako, jedne godine cijena je viša, druge manjas. Nikad ne znaš ,kad uložiš, koliko če ti se vratiti i kad pokriješ sva ulaganja – da li će ti ostati dovoljno da preguraš do iduće sezone.“, kaže za BUKU Jović.
Maline iz Podrinja na svjetskom tržištu
Maline iz Srebrenice i Bratunca završavaju i na evropskim trpezama. Više od deset firmi iz ovih krajeva vrši otkup, a dio izvoza ide preko Srbije.
„Ove godine očekujemo bolju otkupnu cijenu, do 25 odsto višu nego prošle godine. To je jedina dobra vijest za proizvođače. Iako postoje priče da bi cijena mogla ići i do 8.00 KM, to je zaista nerealno. Cijena hoće biti veća u odnosu na prošlu godinu, ali ne toliko- jer hladnjače to ne bi izdržale. I mi imamo troškove, poskupljenja struje, tako da treba imati razumijevanja i naći neku zajedničku računicu“, kaže za BUKU Saša Simić iz firme „Malina“ DOO i dodaje da su do sada otkupljivali oko 1200- 1300 tona, no ove godine očekuju da će proizvodnja dostići 1000 tona.
Ali ni to nije garancija opstanka. Ako rod podbaci, ili nema ljudi za berbu gubici su neizbježni.
Zajedništvo i upornost kao jedini put
Lokalna zajednica, kažu u opštini, pokušava da pomogne kroz različite projekte, ova lokalna zajednica dio je IFAD programa, a u planu su i novi projekti sa italijanskom razvojnom agencijom. Ove godine kroz projekat „ProBio“, koji promoviše očuvanje starih sorti i ekološku proizvodnju, planiraju dodatne subvencije za proizvođače..
„ Za ovu godinu smo nastavili projekat sa italijanskom razvojnom agencijom . Imamo strategiju razvoja sela kroz tradicionalne kulture, edukaciju i podršku malim proizvođačima. Ali to nije proces koji daje rezultate odmah, potrebna je volja, rad i partnerstvo. Takođe, kroz IFAD projekat našim proizvođačima putem zadruga omogućavamo proizvođačima nabavku sadnog materijala u pola cijene, što je direktna podrška proizvodnji. Ovdje malinarstvo budućnost ima jedino ako s ekoncipira na porodična gazdinstva, jer komercijalizacija ovoga na nekim većim površinama vrlo je teška zbog nedostatka radne snage, na koju ide najviše troškova u malinarstvu“, kaže za BUKU Aleksandar Stević.
Crveno zlato kao simbol opstanka
Malinarstvo u Podrinju nije samo posao. To je život. U zemlji gdje se fabrike nisu vratile, a mladi sve češće odlaze, malina ostaje jedno od rijetkih uporišta. Svaki rod, svaki plod, svaka zarađena marka jedna je mala pobjeda u borbi za opstanak.