Srbija je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja nije uvela sankcije Rusiji, ali je osudila njenu invaziju na teritoriju Ukrajine. Dok srpska diplomatija šalje različite signalne, pitanje je do kada će to trpiti evropski, ali i ruski partneri. Može li Srbija sjediti na dvije stolice, kakve su refleksije ukrajinsko-ruskog sukoba na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, šta Brisel očekuje od Beograda… Neka su od pitanja na koja u BUKA intervjuu odgovara Srđan Majstorović, srpski politikolog, predsjednik Upravnog odbora Centra za evropske politike i član Savjetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Evropi.
BUKA: Srbija je jedna od rijetkih zemalja koja nije uvela sankcije Rusiji, koliko će to skupo koštati Srbiju, a koja je korist takvog poteza?
Srbija odlukom da ne uvodi sankcije Rusiji nije iznenadila nikoga. To je tradicionalni pristup odnosima Srbije prema Ruskoj Federaciji kad god se radi o restriktivnim merama koje je Evropska unija uvodila protiv Ruske Federacije. Srbija je imala jasan i prepoznatljiv nastup koji je uzrokovan prevashodno činjenicom da je Rusija jedan od glavnih snabdevača gasom Srbije. Iz te perspektive Srbija zavisi od Rusije, a drugi razlog je činjenica da je Rusija stalna članica Saveta bezbednosti UN-a gde se odlučuje sudbina statusa Kosova. Ovakva politika utiče na zastoj u procesu EU integracija, jer zemlje članice Unije koje se nalaze u neposrednoj blizini Rusije i osećaju se ugroženo nemaju posebnog razumevanja za ovakav stav Republike Srbije. Srbija mora prihvatiti novu realnost imajući u vidu da su se od 24. februara okolnosti značajno promenile. U tom smislu odluka o glasanju za rezoluciju Generalne skupštine UN-a koja je osudila agresiju Rusije na samostalnu i suverenu članicu UN-a, predstavlja pozitivan korak. Ukoliko nakon predstojećih izbora Srbija bude želela da se suštinski posveti procesu evropske integracije, definitivno će morati da se u povećanom obimu prikloni i restriktivnim merama EU, i na taj način napravi otklon kada je u pitanju njen trenutni stav prema Ruskoj Federaciji.
BUKA: Je li EU put Srbije kako kaže Carl Bildt ugrožena zbog tog igranja s dvije loptice nedostatka suprotstavljanja Rusiji, ali poštovanja teritorijalnog integriteta Ukrajine?
Ne bih rekao da je put Srbije ka članstvu u EU ugrožen, on jeste usporen zato što prosto ovakvi potezi rukovodstva Srbije izazivaju nepoverenje u samoj Uniji. Međutim, Srbija je isuviše važna zemlja Zapadnog Balkana. Mislim da niko u ovom trenutku nema koristi od diskvalifikacije Srbije iz procesa EU integracija. Sa aspekta strateških planova Unije bilo bi pogrešno diskvalifikovati Srbiju i to ne bi bilo dobro za region. Mislim da je mnogo korisnije izvršiti određeni uticaj kojim bi se Srbija vratila u ustavom definisane okvire u smislu poštovanja demokratskih institucija, slobode medija, slobode izbora, da se iznutra radi na pokušaju njene redemokratizacije. Ovaj uticaj mora doći iznutra, u okviru demokratskih promena i kao rezultat slobodnih i fer izbora. S druge strane neophodan je i spoljni podsticaj kako bi se Srbija usaglašavala sa pravilima i standardima EU, uključujući usaglašavanje stavova Srbije sa spoljnom i bezbednosnom politikom. Jasnije poruke i otvorenije kritike EU koje se u ovom trenutku srpskom rukovodstvu prenose iza zatvorenih vrata, nakon izbora sve više čuti i javno.
BUKA: Da li za srbijansku vanjsku politiku možemo reći da u ukrajinsko-ruskom konfliktu sjedi na dvije stolice?
Srbija podeljena između racionalnog i emotivnog promišljanja, raspolućena između razuma i srca, i to je prosto i činjenica u samom srpskom društvu. Postoji jedan veliki deo građana Srbiji koji sve aktivnosti usmere protiv Rusije posmatra kroz prizmu ili 1990-ih i bombardovanja Srbije, ili kroz prizmu jedne prilično iskrivljene istorijske slike o „bratskim i bliskim“ odnosima između Rusije i Srbije. To je interesantan fenomen zato što svako ko iole poznaje istoriju znaće da ti odnosi neretko nisu bili ni toliko bratski ni toliko u korist Srbije. Tako da, spoljna politika Srbije, koja je uzrokovana unutrašnjom politikom, odražava sve trenutne podele unutar srpskog društva. Ona je nažalost uzrokvoana i činjenicom da je politička elita čini sve što je u njenoj moći da kroz strogo kontrolisane medije podiže taj nacionalistički naboj i osećaj ugroženosti srpskog naroda. Pa se to ogledalo i u konstantnom naoružavanju i stalno prisutnim „pretnjama“ nekim nepoznatim neprijateljima koji žele da unište Srbiju, da nam naude. Sve to što se dešava u spoljnoj politici odraz je te podele unutar srpskog društva koja je veštački potaknuta od strane vladajuće koalicije. Međutim, rok trajanja takvog pristupa se bliži svom kraju. Siguran sam da će nakon izbora koji se održavaju početkom aprila, od srpskog rukovodstva biti zahtevano da se nedvosmisleno izjasni na kojoj će stolici sedeti u narednom periodu. Od toga će zavisiti ne samo njen put ka članstvu EU, već i njena istorijska sudbina i opstanak.
BUKA: Mislite li da je Srbija osudila Rusku invaziju u UN-u zbog pitanja Kosova? Ipak se radi o separatističkim idejama, a podrškom promjeni teritorije Vučić ne bi mogao da žonglira s Kosovom? Ima li podrška teritorijalnom integritetu Ukrajini veze s Kosovu?
Mislim da je Republika Srbija po tom pitanju zaista principijelno postupila pridruživši se osudi agresije jer podsećam Vas i 2014. nakon sukoba u Ukrajini Srbija je javno iznosila svoj stav da u potpunosti poštuje teritorijalni integritet Ukrajine. I u slučaju kasnije i okupacije Krima, na sličan način se izjašnjavala. Ne mislim je bilo neke dramatične promene, već se radi o nastavku principijelne politike. S te strane, osuda u Generalnoj skupštini je bila očekivana. Drugačiji pristup značio bi da je Srbija odustala od pozivanja na međunarodno pravo, čime bi direktno ugrozila i svoje interese u vezi sa Kosovom.
BUKA: Onda ne treba očekivati da dođe do pogoršanja odnosa Beograda i Moskve?
To nije isključivo na Beogradu, pitanje je kako će Moskva reagovati. Prve reakcije iz ovdašnje ambasade Rusije su bile ispunjene razumevanjem srpske pozicije uz naglasak da Ruska Federacija neće potraživati bilo šta od Republike Srbije. Međutim, pitanje je kako će taj odnos s Moskvom razvijati u trenutku kada budu uvođene sve oštrijih sankcija Evropske unije Ruskoj Federaciji, a od Srbije zahtevano da im se kao buduća članica EU pridruži. Srbija je ekonomski povezana sa Rusijom i ugovorom o slobodnoj trgovini sa Evro-azijskom ekonomskom unijom. Siguran sam da će u vreme sve oštrijih sankcija ovaj odnos biti pod sve oštrijom kontrolom Brisela, u smislu sprečavanja eventualnog kršenja sankcija, ta situacija bi bila vrlo problematična za Beograd. Drugi element koji bi mogao komplikuje odnose Beograda i Moskve jeste nešto što se nalazi u fokusu pažnje Unije, a to je zloupotreba medijskih servisa i širenje lažnih vesti. Činjenica je da u Beogradu postoji ispostava ruske državne medijske agencije Sputnik koja je uz RT, u EU označena kao instrument ruske ratne propagande. Biće interesantno kakvi će se zahtevi po tom pitanju iz Brisela postaviti Beogradu i kako će na to reagovati srpske vlasti. Eventualna odluka o suspenziji ove medijske agencije svakako će uticati na odnose Beograda i Moskve.
BUKA: Crna Gora jedna je od zemalja koje su na ruskoj listi neprijateljskih država. Regionalizam Vam je specijalnost, kako diferencijalni odnos prema Rusiji može uticati na regionalne odnose zemalja Zapadnog Balkana?
To je jako dobro pitanje i ja sam već u nekoliko navrata skretao pažnju na ponašanje Srbije i nepristupanje sankcijama kojim se produbljuje nepoverenje prema njoj u regionu i što je na određeni način vodi u izolaciju. Takva politika ne izaziva samo podozrenje članica Unije već naprotiv i u najbližem okruženju. Mislim da će sve regionalne inicijative posebno one koje se tiču uklanjanja prepreka trgovini i kretanju ljudi, odn. bliže integracije zemalja Zapadnog Balkana, kao što su stvaranje Zajedničkog regionalnog tržišta ili inicijativa Otvoreni Balkan, nažalost biti pogođene ovakvim ponašanjem Srbije. Javno mnijenje u državama regiona je takvo da su političari posebno u Albaniji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini pod posebnim pristiskom javnosti imajući u vidu ovakvu politiku Srbije. To je neka vrsta reputacione štete koju će biti teško nadoknaditi. Posebno imajući u vidu da je verovatno jedini javni miting podrške Rusiji u nekom evropskom glavnom gradu održan u Beogradu. Takve slike svakako ne doprinose jačanju poverenja u regionu i dovode u pitanje realizaciju inače veoma pozitivnih regionalnih inicijativa. Region se danas plaši Srbije i njenih reakcija. To nije dobro. Srpsko rukovodstvo je svojim dvosmislenim porukama doprinelo porastu nepoverenja u regionu, ali i unutar Srbije prema regionu. Predsednik A. Vučić će tim pitanjima morati da se pozabavi već 4. aprila, pod uslovom da pobedi na izborima, kad već nije do sada.
BUKA: Postoji li šansa da dešavanja u Ukrajini budu razvojna šansa za bržu EU integraciju zemalja Zapadnog Balkana?
Ne bih to nazvao razvojnom šansom, mislim da je to strateški interes i to ne samo državama Zapadog Balkana, nego je to zajednički strateški interes EU i ovog dela Evrope. Evropska komisija je započela mandat time što je njena predsednica najavila da će to biti geopolitička komisija u smislu promovisanja EU kao važnog globalnog igrača. Do 24. februara to su bile prazne reči. Od 24. februara ujutru mi smo se probudili u drugačijem svetu i ta geopolitička vizija EU je odjednom postala stvarnost. Sa reči se prešlo na dela. Po prvi put EU obezbeđuje finansijsku pomoć jednoj strani u ratu, obezbeđuje oružje, uvodi veoma ciljane sankcije protiv svih onih koji su upleteni na bilo koji način u rat ili finansiranje rata. EU se na neki način odriče saradnje s Rusijom i u polju energetike u korist snaženja alternativnih održivih izvora energije. EU je manifestovala čvrstu koheziju među članicama EU koje su danas ujedinjene i spremne zbog borbe za demokratiju, poštivanje nekih principa međunarodnog prava da se istinski i solidarno žrtvuju za ostvarenje ciljeva svoje politike. Takva Evropska unija ne može sebi da priušti da na svojoj teritoriji ima prostor koji je otvoren za uticaj trećih zemalja bilo da se radi o Rusiji, Kini, Turskoj ili nekim zemljama Bliskog Istoka. EU na neki način mora da evoluira u ovoj krizi i da shvati kakav je strateški interes i da se se dramatično ubrza pristup zemalja Zapadnog Balkana jer ovo je pravi trenutak za to. Ovo je nova realnost koja zahteva da sve zemlje Zapadnog Balkana otpočnu pristupne pregovore i ubrzaju svoje evropski put.
BUKA: Šta ako zemlje Zapadnog Balkana ne uđu u skorije vrijeme u Uniju? Šta je posljedica?
To bilo loše i za Zapadni Balkan i za Uniju, na taj način bi EU pokazala da nema kapacitet da jedan relativno mali prostor s relativno malim brojem stanovnika (nas ukupno ima manje od 18 miliona, uporedite to sa 44 miliona Ukrajinaca) da integriše u svoj sistem. To bi bila jedna lako loša poruka građanima regiona koji su već decenijama zasićeni teškim procesom tranzicije kojem ne vide kraj. Bila bi jako loša poruka transatlanskim saveznicima (SAD) da EU nije sposobna da rešava probleme na svom tlu. I konačno, bila bi to jako pogrešna poruka prema onima koji imaju nedobronamerne interese na Balkanu, da je EU slaba i da mogu da nastave da šire svoj interes u regionu. EU danas nema luksuz da emituje tu vrstu slabosti. Naprotiv, mislim da je pravi trenutak da se prepozna da ne postoji strateška autonomija EU, odn. sposobnost da samostalno osmišljava i vodi svoje politike, bez integrisanog Zapadnog Balkan.
BUKA: Kad smo kod EU, od ljetos nema rominga u zemljama Zapadnog Balkana. Je li to korak ka uvezivanju ili poruka Evropske unije da zemlje ZB moraju praviti alternativnu, balkansku uniju?
Uvođenje slobodnog rominga nije direktno vezano za EU integracija već je to posljedica iskrene regionalne saradnje zemalja Zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa i uz koordinaciju Regionalnog saveta za saradnju. To je pozitivan primer kako regionalna saradnja doprinosi boljitku građana na Balkanu. Sada se priča o daljem razvoju ovog pristupa i mogućnosti da se obezbedi sličan tretman i u pojedinim zemljama EU. Međutim, sve ono što se dešava u okviru Berlinskog procesa i kroz saradnju zemalja regiona u okviru Regionalnog saveta za saradnju, ili inicijativi Otvoreni Balkan, nije zamena za članstvo u Evropskoj uniji i to se svuda jasno i glasno treba napomenuti. Snažnija regionalna integracija je prirodan put ka članstvu u EU. Na krjau krajeva to možemo posmatrati kao metod učenja kako ćemo se jednog dana ponašati kada naše zemlje budu unutar EU. Uvođenje zajedničkog tržišta konkretno znači da će građani BiH moći da rade bez restrikcija i uz sve beneficije koje imaju građani Albanije, Crne Gore, Srbije… u tim zemljama. Na isti način moći će da slobodno putuju i rade u Italiji ili Nemačkoj…, kada zemlje Zapadnog Balkana budu dio EU. Dakle, te inicijative definitivno nisu zamena za članstvo u EU.
BUKA: U BiH su pristigle dodatne trupe vojnika EUFOR-a, Die Welt kaže da je BiH naredni Putinov cilj, ali Kosovo je nekako palo u drugi plan. Koliko odnosi Zapada i Rusije kao i razvoj situacije u Ukrajini može da utiče na BiH i Kosovo?
Svedoci smo da Rusija ima mogućnost da projektuje zlonameran uticaj u regionu i to je bilo najvidljivije 2016. tokom izbora u Crnoj Gori. Postoje osnovane sumnje da je ruski faktor bio uključen u pokušaj prekrajanja izborne volje građana. Tu pretnju zlonamernog uticaja zaista ne treba odbacivati naivno i olako već je potrebno istražiti detalje i biti svestan potencijalne opasnosti. U ovom trenutku ne vidim da je ikome u regionu u interesu da se destabilizuje situacija jer ovo što se desilo u Ukrajini promenilo je istoriju i ovaj region mora sačuvati mir. Političari moraju da budu veoma mudri i da shvate da bi eventualno insistiranje na destabilizaciji situacije u regionu učinilo da ovaj region verovatno propusti još jednu istorijsku šansu kada je u pitanju njegova budućnost u Evropi. Duboko verujem da je sudbina čitavog regiona u EU i da će političari prepoznati značaj da se predstave kao neko ko može svojim autoritetom da doprinese razvoju dobrosusedskih odnosa u kriznim vremenima. Ovo je trenutak da svi iskažemo regionalnu solidarnost u teškim vremenima. Region mora da se predstavi kao sposoban da razume historijski trenutak, a ne da svojom eventualnom nepomišljenošću utiče na destabilizaciju Evrope.
BUKA: Ko je najveći Putinov igrač na Balkanu?
Rekao bih da predsednik Ruske Federacije najbolje sarađuje s članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom u ovom trenutku. Evidentno je da to jedan od kanala kojim Rusija utiče na dešavanja u regionu. Nije jedini. Evidentno postoje i drugi „igrači“ u Srbiji, Crnoj Gori, pa i u nekim zemljama EU. Ovoj je trenutak da se učini otklon od ruskog predsednika koji se na neki način samoizolovao neoprostivo pogrešnom odlukom da napadne Ukrajinu. Nadam se da će Francuska kao predsjedavajuća EU kao i Nemačka koja ima novu vladu (od koje se nije puno očekivalo zbog raznolikosti koalicije, ali se pokazala izuzetno odlučnom i koja je vanjsku politiku okrenula za 180 stepeni preko noći) naći način da suspenduju uticaj koji Rusija ima u regionu. I na taj način pokaže svima koji su neodlučni da je mnogo bolje biti na putu ka članstvu u EU i da je mnogo mudrije u ovom trenutku biti „za stolom nego na stolu“.
BUKA: Kakvu poruku NATO šalje budućim članicama, da li će poput Ukrajine strahovati od invazije. I evo bespilotna letjelica upala na teritoriju NATO, koliko je sada NATO atraktivan budućim članicama?
Mislim da je jedna od najvećih grešaka ruskog predsednika u ovoj agresiji na Ukrajinu pretpostavka da će tim potezom obeshrabriti druge suverene države da razmišljaju u pravcu pristupanja NATO. Svjedoci smo da tradicionalno neutralne zemlje poput Švedske i Finske ubrzano na neki način idu ka članstvo u NATO-u. Javno mnijenje u ovim zemljama je po prvi put većinom za ulazak u NATO. Dakle agresija koja je imala za cilj odbacivanje NATO sa ruskih granica, čini se da će imati kontra efekat i verovatno dovesti do daljeg širenja ove vojne organizacije. NATO je i dalje najvažniji obrambeni savez u Evropi. Bez obzira na tešku istoriju odnosa koju Srbija ima sa ovom organizacijom, dobro je što Srbija i NATO sarađuju. Malo je poznato da Srbija i NATO imaju veliki broj zajedničkih vojnih vežbi tokom godine, čak i nekoliko desetina više nego sa snagama Ruske Federacije. Nakon izbijanja sukoba u Ukrajini Savet za nacionalnu bezbednost Srbije je obustavio vojne vežbe sa svim vojnim partnerima. Ne mislim da će u bliskoj budućnsoti Srbija razmišljati o pristupanju NATO, jer Srbija se opredelila za vojnu neutralnost, ali siguran sam da će saradnja Srbije i NATO biti nastavljena čim se za to stvore uslovi.