Gasal je govorila o tome na koji način politike i donosioci odluka mogu
učiniti da počnemo živjeti u uređenom sistemu i društvu, o paradoksu da osobe
na pozicijama moći i donosioci odluka izlaze na proteste, dok aktivisti i
aktivistkinje rješavaju važne društvene probleme i preuzimaju posao
institucija. Gasal je govorila i o prijedlozima zakona koji su u proceduri, ali
i potencijalnoj neefikasnosti ukoliko budu usvojeni, ali se ne budu adekvatno
primjenjivali, o političkom populizmu i ekonomskom nasilju. Razgovarale smo i o
Akademiji za žene, koja politički opismenjuje i osnažuje mlade ljude, jačajući njihove
kapacitete i pretpostavke da budu aktivni političari i političarke, ali i
građani i građanke i prevencija je nekritičkom mišljenju, političkoj
nepismenosti, populizmu, nasilju i svemu onome lošem što je dominantno u našem
društvu.
Gasal je razgovor započela slučajem nasilja nad ženom u svojom bližoj
okolini, odnosno komšiluku, gdje je u nekoliko navrata pokušavala da ohrabri
žrtvu da prijavi nasilnika i izađe iz kruga nasilja, ili makar krene u
porodično savjetovalište, kako bi radila na vlastitim kapacitetima, no ona je
to odbila, pod izgovorom da ga i dalje voli i ne želi mu nanijeti bol. Naša
sagovornica ističe da je svjesna i zašto veliki broj žena ne prijavi nasilje,
ali i osoba bliskih žrtvi, budući da su svjesni da sistem ne funkcioniše.
„Osoba koja je izvršila femicid i ubila dva nedužna muškarca je osoba koja
ima kriminogeni dosije i postavlja se pitanje kako je moguće da je takva osoba
na slobodi. Prije toga imamo vozače koji imaju hiljade maraka u prekršajima za
vožnju, ili nemaju vozačku dozvolu, ali i dalje učestvuju u saobraćaju i ubiju
nedužne pješake na ulici, a onda od nas zahtijevaju da ohrabrimo građanstvo.
Sistem je zakazao na način da će i žrtva i nasilnik biti tretirani adekvatno
ukoliko imaju nekoga ko će se za njih zauzeti. Imamo žrtve koje nemaju nikoga i
prepuštene su same sebi. Sa druge strane, imamo nasilnike koji imaju nekoga u
sistemu i dosije će mu nestati i neće se poslati nadležnim institucijama da se
adekvatno procesuira.
Mi možemo imati fantastične zakone i ima dobrih prijedloga koji su u
proceduri, a tiču se nasilja, krivičnog djela silovanja i slično, ali se ponovo
vratimo na to kako će se to sprovoditi.“
Govoreći o protestima koje je nakon femicida i dva ubistva u Gradačcu
organizovala gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, koja je članica stranke
koja je u vlasti, pa je samim tim protestvovala i protiv sebe, Gasal ističe da
je to najobičniji populizam koji će na narednim izborima rezultirati velikim
brojem glasova, ali ne i sistemskim rješenjima.
„Nekoliko dana prije organizacije i poziva na protestnu šetnju
gradonačelnice Karić i upućivanja zahtjeva samoj sebi, odnosno partiji koja je
dio vlasti, a čija je članica, aktivisti i aktivistkinje su organizovali_e
protest. Ja sam sebi postavila pitanje, a voljela bih da ima i medijskih
djelatnika i djelatnica da pitaju gospođu Karić zašto nije bila dijelom tog
protesta, ako nije populizam i ako je iskrena namjera sa željom, ciljem i
svrhom da se zaista nešto poduzme i da sistem bude ponukan da se nakon
tragedije u Gradačcu unaprijedi, te da se donesu sve potrebne mjere da se to ne
dešava više. Ona nije bila dijelom toga.
Kada aktivisti i aktivistkinje organizuju neke proteste, onda političari i
političarke kažu da neće biti dijelom tih protesta, da ne bi njima to kvarili i
da se skup ne bi politizirao. Ja to ne gledam tako. Odgovorni političari i
političarke kao i odgovorni građani i građanke trebaju da znaju ko organizira
proteste, koji je cilj, svrha, šta se želi s time. Mi svi imamo više
identiteta, nismo samo ono za šta smo izabrani_e i imenovani_e. Prvenstveno smo
građani i građanke grada, zajednice, države, pa smo onda sve ostalo. U tom
slučaju bih kao građanka znala da objasnim javnosti zašto podržavam skup koji
su organizovali_e aktivisti i aktivistkinje i kao gradonačelnica bih ih pozvala
na razgovor da vidimo šta zajedno možemo uraditi.“