Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske poslalo je dopis predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama u Republici Spskoj u kojem stoji da su ovo ministarstvo i Republički pedagoški zavod utvrdili da predstavnici predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola učestvuju u različitim projektima, komisijama, savjetima i drugim radnim tijelima na nivou BiH.
Od obrazovnih ustanova traži se da Ministarstvu do 15. 8. 2023. godine dostave informacije da li su zaposleni iz ovih ustanova uključeni u projekte, odnosno da li učestvuju u radnim grupama za izradu različitih dokumenata na nivou BiH, kao što su propisi, smjernice, programi, analize, evidencije i drugo.
“Na osnovu navedenog, potrebno je da o naprijed navedenom upoznate sve zaposlene u vašim ustanovama kako biste Ministarstvu blagovremeno dostavili tražene informacije sa tačnim nazivom o učešću u radnim grupama, programima, projektima i slično”, stoji u dopisu koji potpisuje ministrica Željka Stojičić.
Podsjetimo da je 21. avgusta 2021. godine Vlada Republike Srpske naredila predstavnicima svih ministarstava i entitetskih ustanova i institucija da hitno prekinu učešće u sastancima, komisijama, radnim tijelima koji su organizovani na nivou BiH.
Kako su tada obrazložili u dopisu koji je Sekretarijat Vlade poslao prvo ministarstvima, a zatim i drugim ustanovama i institucijama, za ovaj potez su se odlučili zbog ranije donesene odluke na sastanku lidera političkih partija u Republici Srpskoj.
„U skladu sa zaključcima lidera političkih partija sa sjedištem u Republici Srpskoj, a koji se odnose na neučešće u radu srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH u narednom periodu nećemo učestvovati u zajedničkim sastancima, komisijama, radnim tijelima i sl. koji su organizovani na nivou BiH“, navodi se u dopisu koji tada Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo proslijedilo univerzitetima u RS.
Ovo je tada dovelo do zbunjenosti univerzitetskih profesora, a sada su se u istoj situaciji našli i ostali radnici na svim nivoima obrazovanja u Republici Srpskoj.
Doc. dr Marija Runić sa Filološkog fakulteta, Univerziteta u Banjaluci, lingvistkinja, dobitnica Fulbrajtove istraživačke stipendije za 2019/20. godine iz oblasti obrazovanja i jezika u BiH i SAD-u, kaže da je ovaj dopis sročen kao zahtjev za dobijanje informacija od svih predškolskih i školskih ustanova u Republici Srpskoj o učešću zaposlenih u izradi dokumenata na nivou Bosne i Hercegovine kojim se potvrđuje ili analizira obrazovni prostor (kao jedan obrazovni prostor, sic!) Bosne i Hercegovine.
“Na prvo čitanje i za nekog ko nije upoznat iznutra sa funkcionisanjem obrazovnog sistema i prilika u Republici Srpskoj, ovaj dopis može zaista izgledati samo kao traženje informacija radi stvaranja jedinstvene baze podataka koju će dalje koristiti zaposleni i Ministarstvo radi razmjene informacija i primjene rezultata urađenih analiza. Međutim, moje čitanje i razumijevanje ovog dopisa, kao nekoga ko radi u visokoobrazovnoj instituciji i bavio se obrazovanjem u BiH, jeste da je ono dio šire strategije zabranjivanja i bojkotovanja saradnje sa obrazovnim institucijama iz Federacije BiH, posebno u onom dijelu koji se tiče bastiona nacionalističkih ideologija – istorije, jezika, geografije i tema koje sa njima imaju dodira. U vezi s tim je i strah od stvaranja jedinstvenog obrazovnog prostora koji bi direktno uticao na gubitak ratom stečenih privilegija, nezasluženih i preotetih, i moći, koju, barem kada su u pitanju humanističke discipline, imaju isključivo papagaji nacionalističkih dogmi“, rekla je za BUKU Marija Runić.
Ona kaže da nije upoznata sa tim da li su zabrane odozgo bile ikada eksplicitno sročene, ali one postoje i jesu na snazi, do te mjere da ih nastavnici razumijevaju kao sastavni dio posla nastavnika u Republici Srpskoj, ako ne žele da dobiju otkaz.
„To je barem pokazalo moje istraživanje. Nastavnici i škole u Republici Srpskoj inače imaju izuzetno malo autonomije, posebno kada se uporede sa drugim školama u Evropi, pa i u BiH, a i u regionu, a kontrola nastavnog i administrativnog osoblja je prisutna na svim nivoima: u izboru nastavnog materijala, oblicima saradnje sa drugim školama, napredovanjima u karijeri, planu i programu, koji se pak plasira isključivo odozgo, stručnim seminarima i uopšte usavršavanju, inovacijama u nastavi, itd. Ovo naravno ne znači da emancipacija nastavnika nije moguća i da nastavnici u konačnici nemaju autonomiju da svoj čas organizuju kako im nalaže profesionalna etika, ali je važno naglasiti da oni u tome ni na koji način nisu podržani, naprotiv“, pojašnjava naša sagovornica.
Doc. dr Runić kaže da je njeno profesionalno iskustvo i istraživanje pokazalo da se najveći pritisci doživljavaju po pitanju odstupanja od nacionalističkih ideologija.
„Ona se u našim ustanovama uzima kao sveto slovo. Mehanizam kontrole se uspostavlja tako što se uvode protokoli u kojima se mora tražiti jako puno dozvola na višim instancama i obično već na prvoj instanci dobijete rampu zbog uticaja kerbera nacionalističkih ideologija, koji su, kada je naš univerzitet u pitanju, najviše sačinjeni od srbista i istoričara. Vjerujem da su ti barbarski glasovi jaki i na drugim fakultetima na kojima ima društvenih nauka. Strašno je koliko su ti ljudi nestručni, a koliki je njihov odjek u društvu“, smatra ona.
Međutim, naša sagovornica je ubijeđena da je većina nastavnika i profesora osviještena po ovom pitanju i da i dalje imaju etički kompas.
„Međutim, problem je atmosfera straha u kojoj živimo i ekonomsko ucjenjivanje koje svakodnevno bruji u pozadini obavljanja našeg posla. Iz sopstvenog iskustva nekoga ko je uspješno preživio mobing i zabrane na ideološkoj osnovi, željela bih da ohrabrim sve nastavnice i nastavnike da rade odgovorno i profesionalno svoj posao, da sarađuju sa svim kolegama od kojih mogu da uče i sa kojima mogu da unaprijeđuju obrazovni prostor BiH i da se ne boje. Zaista im se ništa neće desiti, a zadovoljstvo proisteklo iz najljepšeg i najplemenitijeg posla na svijetu pobjeđuje svaki strah. Uostalom, mi imamo ogromnu društvenu odgovornost da našim đacima i studentima ponudimo zdravu alternativu“, ističe doc. dr Runić.
Profesor Miodrag Živanović rekao je da je ovo još jedan u nizu poteza realizacije zamisli diktature u Republici Srpskoj.
“To je nešto što nema veze sa zdravim razumom, niti ima veze sa stvarnim potrebama, posebno kada je riječ o obrazovanju i sličnim dimenzijama života. To je nešto što je u jednom nesaglasju sa vremenom i stvarnim potrebama društva. Ovo samo predstavlja pravljenje nekog igrokaza”, rekao je za BUKU profesor Živanović.
Dodaje da bi prosvjetni radnici, oni koji vole svoj posao i rad sa djecom i mladima, trebali da se pobune protiv ovoga.
Olivera Đeorđić Nedić, profesorica geografije i demokratije iz Doboja, nositeljica priznanja za najbolje nastavnike svijeta iz Bosne i Hercegovine, smatra da ovaj dopis predstavlja „čisti lov na vješice“.
„Namjera je da se proganjaju i prave baze ljudi koji imaju šire vidike, jer je po njima ‘jeres’ misliti svojom glavom“, rekla je za BUKU Olivera Đeorđić Nedić.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS kažu da ovo ministarstvo u skladu sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima kao i uspostavljenim procedurama kontinuirano razmatra prijedloge i daje saglasnost vaspitno-obrazovnim ustanovama za realizaciju programa, projekata i drugih aktivnosti u predškolskim ustanovama i osnovnim i srednjim školama kako bi se sprovodili samo oni projekti koji su u skladu sa strateškim dokumentom u oblasti obrazovanja Republike Srpske.
“Sa ciljem ažuriranja registra programa, projekata i drugih aktivnosti, u kojima učestvuju sve vaspitno-obrazovne ustanove, uputili smo dopis istima kako bi se na brži i jednostavniji način ažurirale sve dodatne informacije koje su nam potrebne. U pitanju je redovna aktivnost koja se sprovodi u skladu sa internim procedurama”, kažu za BUKU iz ovog Ministarstva.