U noći 7. maja 1993.godine, tačno u 03.05, iz drugog pokušaja srušena je Ferhadija.
Malo ko je je tih dana izražavao protest zbog rušenja jedne od najpoznatijih džamija u Banjaluci i ovom dijelu Evrope.
“Jedan od takvih bio je mladi banjalučki pjesnik Ljupko Račić, inače opštinski sekretar SDS-a”, pišu autorke knjige “Balkan bluz” Medina Delalić i Suzana Šačić.
On je napisao poemu-nekrolog o Ferhadiji. Nedugo nakon tih događaja izvršio je samoubistvo. Niko nikada nije istražio o čemu se tu radilo.
Inače, Ljupko Račić rođen je u Rekavicama. Objavio je tri zbirke pjesama: Moždani štapin, Fatamorgana jezika i Porodilište balegara i za njih dobio tri značajne nagrade – na opštem jugoslovenskom konkursu za poeziju mladih u Vrbasu dobio je prvu nagradu, nosilac je Zlatnog pečata varoši sremskokarlovačke i nagrade Struških večeri poezije za mlade.
Objavljivao je poeziju u mnogim listovima i časopisima, a zastupljen je u više izbora, panorama i antologija. Djelujući u okviru banjalučke Književne omladine organizovao je izdavačku djelatnost Orion.
Iz zbirke “Fatamorgana jezika”
sjeme psovke
opsovao je
ogledalu u lice
iz ogledala se oglasio pas
razbio je ogledalo
ogledalo se umnožilo
jedan se umnožio
umnožio se pas
množina je psovala
pred množinom ogledala
uzvraćao im lavež
zajedničkim snagama
izlajaše pouku
jezik
ogledalo
psa
nikad sa lanca ne treba pustiti