U 2024. godini građani BiH najviše
vjeruju medijima (62%) i vjerskim zajednicama (57%), a zatim nevladinom sektoru
(43%), te međunarodnoj zajednici (44%).
Političke stranke i političari
pridobili su najmanje povjerenja od strane građana (16,6%). U FBiH najviše se
vjeruje medijima, a potom vjerskim zajednicama, dok je u Republici Srpskoj
situacija obrnuta: najviše se vjeruje vjerskim zajednicama, a potom medijima.
Povjerenje u institucije je trenutno veće kod stanovnika FBiH, nego kod
stanovnika RS. Povjerenje u političke partije i političare veće je u RS, nego u
FBiH. Pokazuje to istraživanje koje je 24. maja predstavio Klub novinara Banja
Luka (BH Novinari) uz podršku Fondacije Friedrich Ebert (FES).
„Dok je u 2023. godini svaki četvrti
ispitanik iz BiH (25,8%) bio zadovoljan radom medija u RS, taj procenat je u
2024. porastao na 37,4%. I procenat građana BiH koji su nezadovoljni radom
medija u RS je neznatno opao u odnosu na prošlu godinu. Sličan trend nalazimo i
kod stanovnika FBiH kada se radi o percepciji medija u RS. Stanovnici RS imaju
drugačije mišljenje, njih dvije trećine (65,8%) je nezadovoljno radom medija u
RS, dok je broj zadovoljnih građana opao sa 45.1% u 2023. godini na 28.6% u
ovoj godini“ – navodi se u istraživanju.
Razlozi neslobode medija
Dvije trećine ispitanih (62,2%) smatra
da su političari i političke stranke glavni kršitelji novinarskih prava i
medijskih sloboda, dok svaki deseti (11,4%) misli da su to vlasnici medija i
urednici. Nešto više od desetine ispitanika iz Republike Srpske (11,8%) vide
OHR i međunarodnu zajednicu kao jednog od važnih kršitelja prava i sloboda
medija i novinara.
„Da je u nekim slučajevima napad na
novinare opravdan smatra 12,6% ispitanika na nivou BiH i to 5,2% u FBiH i 26,4%
u RS. U odnosu na rezultate od prošle godine procenat onih koji bi napadali
novinare duplo je manji, ali ne smijemo da zaboravimo da je prošle godine u ovo
doba u RS vlast krivila novinare za sva zla ovog svijeta, ne bi li opravdala
ubacivanje klevete u Krivični zakon RS. Među stanovnicima RS nalazimo
drastričan pad broja ispitanika koji opravdavaju napad na novinare u odnosu na
2023. godinu“ – navodi se u istraživanju.
U odnosu na istraživanje od prošle
godine raste procenat ispitanika koji smatraju da je politička zavisnost i
opšta politička klima u BiH mnogo prisutniji razlog neslobode medija, a opada
procenat ispitanika koji misle da je neadekvatan zakonski okvir prepreka za
slobodan rad medija. Prvih pet tema koje su najvažnije građanima BiH, ali nema
mnogo razlike ni po entitetima, su svakodnevni život građana, socijalne teme,
zdravstvo, ekonomske teme i obrazovanje. Dominira mišljenje da je problem u
novinarima tj. u pooštravanju kriterijuma za ulazak u novinarsku profesiju i
poboljšanje njihovog obrazovanja, dok se na trećem mjestu nalazi poboljšanje
materijalnog, finansijskog položaja novinara i uslova rada, navodi se u
istraživanju.
„Samo jedna četvrtina napada i
prijetnji novinarima bude kažnjeno. Zašto je to tako?“ – glasilo je jedno od
pitanja istraživanja uz ponuđene odgovore. Najveći broj odgovora (39,1%) kao
razlog za to je naveden strah sudija i tužilaca da kažnjavaju političare i
druge koji prijete, potom je po učestalosti uslijedio odgovor da moćni ljudi stoje
iza napada i prijetnji ili ih naručuju (30,6%), potom odgovor da je teško
dokazati ko stoji iza napada (11,8%). Da su blage kazne za napade i prijetnje
pa se ponavljaju misli 9,9% ispitanih, a da zakoni ne štite novinare i medije
od napada i prijetnji misli 8,1% ispitanih.
Od sjaja do očaja
Milkica Milojević, novinarka
EuroBlica, tvrdi da u medijskoj zajednici ima autora i autorki kojima se
vjeruje, bez obzira ili ne nužno s obzirom na kojoj će platformi saznati o čemu
autor ili autorica izvještava.
„To me raduje, jer pamtim vrijeme kada
je najvažnije bilo imati kapital. Kako dolazi savremeno vrijeme, kapital je sve
manje uticajan. Autor i autorka sadržaja postaju vodeći kapital, što je naravno
logično jer medije čine kreativci a ne antene i štamparije. S druge strane, u
nastojanju da zaslužimo povjerenje – što je težak i dugotrajan posao, ne uvijek
sa zagarantovanim uspjehom – nije uvijek tako da dobije povjerenje onaj ko
zasluži. No, povjerenje se mora vrlo uporno i dugo graditi. Plašim se da nedostatak
resursa u tradicionalnim medijima oduzima mogućnost da gradimo povjerenje. Ako
nas nema na terenu sa živim ljudima, kako da izgradimo povjerenje. Vjerujem da
je novinarstvo jedna od onih profesija koja nužno mora biti poziv“ – smatra
Milkica Milojević, novinarka EuroBlica.
Biljana Stepanović, glavna i odgovorna
urednica Nove ekonomije iz Beograda, tvrdi da ljudi sve češće izbjegavaju
izvještavanje televizije, radija, štampe i online medija jer tako žele da
čuvaju mentalno zdravlje.
„Shvatam da su već prepunjeni do mere
da su odlučili da se sklone i sačuvaju mentalno zdravlje. Dotle smo dovedeni.
Kad imate s jedne strane lavor čiste vode, a s druge strane lavor prljave vode,
kako god da sipate, prljava se neće očistiti. Ljudi koji imaju snage da prate
medije već znaju kome da veruju, a drugi ljudi ili beže ili su sluđeni i ne
znaju šta da misle.
Stepanović tvrdi da ljudi generalno
vjeruju novinarima, no postavlja se pitanje ko su novinari a ko propagandni
servisi.
„Sad imao i društvene mreže i svaki
čovek je medij. Može da napiše gde hoće, i ne mogu se informacije zaustaviti.
Realno, nikada nisu mogle. Autoritarne vlasti uvek se trude da zaustave
informacije. Ono što mene opterećuje, nakon toliko godina, nije to više moj
poziv, jer ovo je više test izdržljivosti. Mene drži to što ja baš neću da
odustanem. Mi sad gledamo kako nam se prostor snažno sužava. Nas niko ne štiti,
i mi to radimo o svom trošku i riziku. Ljudi nas potiskuju i uvode nam
besmislene zakone. Pitanje je hoće li biti pobune protiv toga. Mediji imaju
funkciju da kontrolišu vlast, a vlast ne želi da bude kontrolisana, ne odgovara
pitanja i preskače rampu. Sad je ili-ili: ukidamo profesiju ili se odupiremo.
No, tačne informacije su sve vrednija roba, a sve manje resursi“ – kaže
Stepanović.
Jelena Jevtić iz Centra za
istraživačko novinarstvo smatra da građani jesu izgradili povjerenje u medije
ali je usljed relativizacije sve slabiji kvalitet povjerenja.
„Ljudi vjeruju novinarima zbog
nedostatka prilike da vjeruju institucija. Možda ne toliko zbog naših kvaliteta
i vještina, koliko zbog nedostatka prilike da vjeruju institucijama, državi i
onima koje plaćaju. Sigurna sam da bismo više uspjeli da steknemo povjerenje
kad bismo više poštovali sebe, čuvali dostojanstvo novinara, pogotovo čuvali
sebe i druge od pritisaka svana“ – kaže Jevtić.