BANJALUKA (AA) – Najstariji banjalučki krojač Janićija Jaćimović, koji ima 82 godine, prije 65 godina krenuo je na krojački zanat, a kaže da od svog zanata neće odustati sve dok ga zdravlje služi.
On je 1958. godine krenuo na zanat kod majstora u banjalučkom naselju Gornji Šeher, a prisjeća se da je u to vrijeme bilo najmanje 50 krojača u Banjaluci i da su svi šivali kapute, muška odijela i ženske kostime.
Kaže da je on najstariji privatnik u Banjaluci, jer je otvorio radnju u kući u naselju Rosulje, odmah poslije zemljotresa, 1970. godine.
“I od tada sam radio, moja pokojna supruga i ja, u kući. Imali smo tada posla unaprijed na tri mjeseca sam primao narudžbe. Tako da sam šivao čitavom medicinskom centru i uniforme”, ispričao je Janićija Jaćimović ekipi Anadolije koja ga je posjetila u njegovoj krojačkoj radnji.
– Danas se uglavnom rade popravke –
Radnja je smještena u kiosku, u kojem Janićija radi od 1996. godine. Po stare dane Jaćimović se susreo sa novim problemom. Zemljište na kojem se nalazi njegov kiosk u blizini samog centra Banjaluke kupila je građevinska firma i obavijestila zanatlije i druge koji se nalaze na toj lokaciji da se moraju seliti. Od tada Janićija i njegove komšije očekuju obavijest o roku iseljenja i pokušavaju naći alternativno rješenje. Stari krojač za Anadoliju je rekao da ima obećanja iz banjalučke Gradske uprave da će dobiti lokaciju površine 10 kvadratnih metara gdje bi mogao smjestiti svoj kiosk. Kaže, važno mu je da lokacija bude u blizini ove, zbog mušterija koje su navikle da dolaze kod njega.
Tvrdi da je zanatstvo uništeno još prije rata u reformi koja je izvršena za vrijeme nekadašnje Jugoslavije.
“Znate šta, zanatstvo je palo na veliku nulu, ne na malu nego veliku nulu. Nema krojača, pravih krojača”, rekao je on i dodao da su stari majstori pomrli, a mlađi uglavnom priučeni.
Kada je u pitanju krojenje, prema riječima Janićije danas nema posla kao što je bilo nekada. Danas se sve svodi na popravke. Ipak, s vremena na vrijeme dešava se i da mu naruče odijela ili kostime, pa ovaj majstor iskoristi priliku da pokaže svu svoju vještinu praveći unikatna odijela za koja kaže da se ne mogu nigdje kupiti, već se mogu samo sašiti.
Kroz svoj radni vijek tačnost mu je bila i ostala prioritet.
“Krojim ponedjeljkom, utorkom pravim probe, srijeda i četvrtak je druga proba i u petak i subotu završavam što sam obećao mušterijama. Poneka mušterija mi zakasni. Kad pitam što ste zakasnili – kaže ,ja sam namjerno zakasnila da vidim da li ste vi tačni. Ja sam tačan. Poremeti mi to ritam posla. Kaže, većinom majstori lažu – to ja znam da to tako bude, ali ja nisam taj”, rekao je Janićija Jaćimović.
– Kupuju robu za jednokratnu upotrebu –
Dešavalo mu se da su ga baš zbog tačnosti mušterije pitale da li je možda Nijemac ili da li je radio u Njemačkoj, a on uvijek odgovara da ni jedno ni drugo nije slučaj, jer je radio samo u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, danas skoro svi kupuju gotovo, robu za jednokratnu upotrebu. Napomenuo je da ima jeftinijih odijela od šivanih, u mnogima od njih se ne smije ni pokisnuti, jer ako do toga dođe, odijelo se može samo baciti.
“Ovi koji znaju šta je odijelo onda oni šiju. Poneki, ne svako. Tako da smo zanatstvo uništili, nemamo prvo školu za zanatstvo”, kaže Jaćimović.
Prisjetio se da se u njegovo vrijeme zvala Škola učenika u privredi, a učenici su jedan dan išli u školu, a drugi dan su učili zanat. On ne razumije današnji sistem obrazovanja, jer postoje škole, ali sa sat-dva prakse. Pita se šta budući majstor može naučiti za sat-dva i “šta će im toliko škole”. Smatra da je osnovno obrazovanje neophodno, ali da bi za buduće zanatlije bilo bolje da imaju više prakse.
Janićija Jaćimović se penzionisao prije proteklog rata u Bosni i Hercegovini, ali je nastavio raditi i nema namjeru da od rada odustane.
“Dok god mogu držati iglu, ja ću raditi i dok volim rad. Zanat se uči dok si živ, zanat se ne može naučiti, pa da kažeš ja sam naučio”, naglasio je stari banjalučki krojač.