Demokrate su preuzele kontrolu nad oba doma američkog Kongresa, što bi moglo zakomplikovati planove Donalda Trampa, ali i političku strategiju Milorada Dodika. Ipak, promjena odnosa snaga u Vašingtonu ne znači da će američka politika prema Balkanu preko noći biti drugačija.
Pobjeda demokrata na američkim međuizborima ozbiljan je udarac za Donalda Trampa. Predsjednik SAD u posljednje dvije godine mandata ulazi sa Kongresom koji više nije pod kontrolom njegove stranke. To će mu otežati provođenje unutrašnje politike, ali bi se posljedice mogle osjetiti i u odnosima sa drugim državama.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važno šta će nova većina uraditi sa pitanjima koja su posljednjih mjeseci bila u središtu američke politike prema regionu. Među njima su odnos prema Miloradu Dodiku, ukidanje sankcija pojedinim zvaničnicima Republike Srpske, uloga OHR-a i američki pristup Dejtonskom sporazumu.
Dodik je u proteklom periodu mnogo ulagao u približavanje ljudima iz Trampovog političkog okruženja. Sada se postavlja pitanje koliko će mu ti kontakti značiti u Vašingtonu u kojem Kongres više nije na istoj političkoj liniji kao Bijela kuća.
Dodikovi kontakti u Vašingtonu pod lupom
Republika Srpska posljednjih godina intenzivirala je lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama. Al Jazeera je u oktobru objavila tekst o angažmanu Trampovih političkih operativaca Džejmsa Blera i Krisa LaSivite, koji su, prema navodima iz istraživanja, bili uključeni u savjetovanje Dodika. U tekstu se, pozivajući se na dokumentaciju dostavljenu američkom Ministarstvu pravde i ranije izvještavanje međunarodnih medija, navode i višemilionski izdaci za lobiranje i političke kontakte.
Takvi podaci sami po sebi ne dokazuju da su odluke američke administracije donesene pod uticajem lobista. Ipak, pokazuju koliko je rukovodstvu Republike Srpske bilo važno da obnovi veze sa ljudima bliskim novoj američkoj administraciji. Jedan od najvažnijih poteza Trampove administracije bilo je ukidanje sankcija Dodiku i pojedinim osobama iz njegovog političkog okruženja. Taj potez sada bi mogao ponovo doći u fokus američkih institucija.
Demokratski kongresmen Vilijam Kiting i njegove kolege još prije izbora otvorili su pitanje američke politike prema BiH u izvještaju „Pay to Play in the Balkans“. U njemu su iznesene optužbe o mogućem preplitanju političkih i poslovnih interesa sa odlukama američke administracije, uključujući pitanja sankcija i Južne gasne interkonekcije. Riječ je o političkim optužbama, a ne o sudski utvrđenim činjenicama. Međutim, nakon izbornog rezultata demokrate će imati veću mogućnost da traže dokumentaciju, organizuju saslušanja i ispituju odluke administracije. Za Dodika to znači da bi njegovi politički i lobistički kontakti u Vašingtonu mogli biti pod znatno većom pažnjom.
Šta su govorili domaći analitičari?
Još prije objavljivanja rezultata američkih izbora, regionalni sagovornici upozoravali su da bi promjena odnosa snaga u Kongresu mogla otežati Trampovo djelovanje, ali ne i automatski promijeniti američku spoljnu politiku.
Novinar Nezavisnih novina Dejan Šajinović rekao je za N1 3. novembra da se Dodik približio ljudima iz Trampovog političkog okruženja, ali da nije jasno kako je do tog približavanja došlo. Šajinović je upozorio da ne treba očekivati veliki zaokret američke politike čak ni ako demokrate osvoje oba doma Kongresa. „Spoljna politika je čvrsto u rukama američkog predsjednika, Bijele kuće, njegovih savjetnika“, rekao je Šajinović, ukazujući na ograničenja koja Kongres ima kada je riječ o neposrednom vođenju spoljne politike.
Politički analitičar Reuf Bajrović u razgovoru za N1 2. novembra ukazao je na značaj kongresnog nadzora nad izvršnom vlašću. „Kongres odlučuje budžet, Kongres u spoljnoj politici ima ogroman uticaj, Kongres može vršiti nezavisne istrage“, rekao je Bajrović.
Slično upozorenje iznio je i novinar i urednik portala Buka Elvir Padalović, koji je za Euronews BiH 3. novembra ocijenio da su međuizbori svojevrstan referendum o Trampovoj politici. Izborni poraz, međutim, ne mora značiti da će predsjednik odustati od svojih dosadašnjih političkih poteza.
Ove izjave date su prije objavljivanja konačnih rezultata, ali ukazuju na suštinu problema koji se sada otvara pred Trampovom administracijom, predsjednik zadržava značajna ovlašćenja, dok će Kongres imati više mogućnosti da kontroliše, osporava i istražuje njegove poteze.
Tri moguća scenarija za BiH
Prva mogućnost je da demokrate pojačaju pritisak na administraciju zbog odnosa prema Dodiku i Republici Srpskoj. Saslušanja i zahtjevi za dokumentacijom mogli bi otvoriti pitanja ukidanja sankcija, lobiranja i političkih dogovora koji su pratili promjenu američkog pristupa Banjaluci. To ne znači da će Dodiku sankcije automatski biti vraćene. Kongresna istraga nije isto što i odluka o sankcijama, ali bi politički prostor za poteze koji izazivaju protivljenje demokrata mogao biti znatno uži.
Drugi scenario je usporavanje Trampove politike prema regionu. Demokratska većina može uticati na budžetske odluke, zakonodavne prioritete i potvrđivanje pojedinih imenovanja, a kroz rad odbora i saslušanja može otežati sprovođenje planova Bijele kuće. Za BiH bi to moglo značiti više neizvjesnosti oko američkog odnosa prema OHR-u, Dejtonu i političkim krizama.
Treća mogućnost je da Tramp nastavi dosadašnju politiku uprkos otporu Kongresa. Predsjednik SAD i dalje vodi izvršnu vlast i zadržava značajan uticaj na diplomatske prioritete. Može nastaviti bilateralne kontakte i donositi odluke u okviru svojih ovlašćenja. U tom slučaju, umjesto brzog zaokreta, mogli bismo gledati sve otvoreniji sukob Bijele kuće i Kongresa oko pojedinih pitanja.
OHR i Dejton ostaju ključna pitanja
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važno kako će se novi odnos snaga u Vašingtonu odraziti na međunarodni nadzor nad sprovođenjem Dejtonskog sporazuma. U proteklom periodu bilo je neslaganja između američke administracije i pojedinih evropskih prijestonica o pristupu političkoj krizi u BiH i ulozi visokog predstavnika. Demokratska većina mogla bi ponovo otvoriti pitanje američke podrške OHR-u i međunarodnim mehanizmima koji su dio poslijeratnog poretka u BiH. Ipak, ni tu ne treba očekivati automatske promjene. Kongres može vršiti pritisak, ali će konkretni potezi zavisiti od Bijele kuće, State Departmenta i odnosa sa evropskim saveznicima.
Za Evropsku uniju ovo bi mogla biti prilika da preuzme aktivniju ulogu na Balkanu. Ali veći prostor ne znači nužno i veću odlučnost. Ako evropske države ne budu imale zajednički stav, neslaganje između Vašingtona i Brisela moglo bi dodatno zakomplikovati prilike u BiH.
Posljedice i za Srbiju
Promjena odnosa snaga u američkom Kongresu neće se odraziti samo na Bosnu i Hercegovinu. Pažnja bi se mogla usmjeriti i na Srbiju, posebno na njene odnose s Rusijom, stanje demokratskih institucija i političke veze sa Republikom Srpskom. To ne znači da će Vašington automatski promijeniti odnos prema Srbiji ili da će doći do zaokreta u politici prema Kosovu. Ipak, demokratska većina mogla bi snažnije insistirati na vladavini prava, regionalnoj stabilnosti i usklađivanju sa zapadnim partnerima.
Rusija bi, s druge strane, mogla pokušati iskoristiti eventualne nesuglasice između SAD i evropskih država. Svako slabljenje koordinacije unutar zapadnog saveza otvara prostor za veći ruski uticaj, a Balkan je jedno od područja na kojima se takve podjele posebno osjete.
Poraz republikanaca ne znači i kraj Trampove politike
Za Bosnu i Hercegovinu najvažnije je da izborni rezultat ne posmatra kao gotovu promjenu američkog kursa. Tramp ostaje predsjednik, a odnosi koje je njegova administracija uspostavila sa pojedinim političkim akterima u regionu ne nestaju preko noći. Dodik bi, međutim, mogao izgubiti dio političke sigurnosti koju mu je pružala bliskost sa ljudima iz Trampovog okruženja. Njegovi lobistički kontakti mogli bi biti pod većom kontrolom, a odluke administracije prema BiH češće predmet rasprave u Kongresu. Mnogo će zavisiti od toga hoće li demokrate iskoristiti novu poziciju za konkretne poteze ili će se njihovo djelovanje uglavnom svesti na politički pritisak i nadzor. Važno će biti i koliko će Tramp biti spreman da ulazi u sukob s Kongresom zbog svoje politike prema Balkanu.
Zato će naredni mjeseci pokazati da li je riječ o stvarnom zaokretu u američkom odnosu prema regionu ili o novoj fazi političkog nadmetanja u Vašingtonu. Za BiH će najvažnije biti šta će se dogoditi sa sankcijama, OHR-om i američkom podrškom Dejtonskom sporazumu, a ne samo ko je odnio pobjedu na izborima.