Kada je Miloš Bošković nakon radnog vijeka provedenog u Južnoj Africi odlučio da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, gdje bi, kako kaže, “uživao u penzionerskim danima”, tada nije planirao da će postati vlasnik farme, specijalizovane za proizvodnju kozjeg mlijeka i sireva, koja je u samo nekoliko godina privukla pažnju lokalne zajednice i ljubitelja domaćih proizvoda.
Ovdje, među šumama i travnatim padinama, Miloš Bošković, koji je godinama radio u Južnoj Africi, pronašao je novu strast: uzgoj koza i proizvodnju kozjeg mlijeka i sireva. Ono što je započelo sasvim slučajno, ubrzo je preraslo u posao i način života, baziran na kvalitetu proizvoda i ljubavi prema životinjama. Zajedno sa poslovnim partnerom Vasom Vasićem stvorio je farmu „Agrovisočnik“, jednu od najperspektivnijih farmi u regionu.
„Pa, ideja je krenula sasvim slučajno“, prisjeća se Bošković. „Došao sam da pogledam projekat mog partnera, koji je prvobitno planirao nešto sasvim drugo. Međutim, kroz šalu smo došli do kozjeg mlijeka, a ja sam ubrzo shvatio da je to mnogo zanimljivije i održivije“, priča Bošković za BUKU.
Prva faza bila je skromna, kaže. U početku su imali svega nekoliko grla, a prva značajnija donacija uključivala je 25 jaraca. „Bio je to početak učenja i testiranja. Učili smo šta sve treba da se uradi kako bi proizvodnja bila kvalitetna.“
Alpske koze i inovativna proizvodnja
Farma danas broji oko 125 grla, uključujući alpske koze i posebnu bijelu švajcarsku pasminu, nazvanu „sanska“.
„Ove bijele koze su posebne, njihova produktivnost je znatno veća, od 4 do 6 litara mlijeka, dok alpske daju oko 2,5 litra po kozi. Sve zavisi od ishrane i stanja životinja“, ističe za BUKU Bošković i objašnjava: „Dobar kozji sir je umjetnost. Protein i šećeri u kozjem mlijeku imaju drugačiju strukturu nego u kravljem, zbog čega je proizvodnja kvalitetnog sira zahtjevna. Ali uspjeli smo razviti vlastitu tehnologiju i sirevi su prepoznatljivi, sve se prodaje na kućnom pragu, uz stalne i zadovoljne kupce.“
Ljubav prema životinjama i održivost
Briga o životinjama na farmi nije samo formalnost. „Koze su pametne i znaju da prepoznaju kada im neko prilazi s ljubavlju ili samo radi svoj posao“, kaže Bošković sa smiješkom. „Pazimo na ishranu, higijenu i zdravlje, a prostor u kojem borave je uvijek čist i prozračan.“
Farma, kaže Bošković, prati principe održive poljoprivrede. Pašnjaci se obnavljaju, a stajnjak se koristi kao prirodno đubrivo. Bošković ističe da je cilj da proizvodnja bude ekološki prihvatljiva i dugoročno održiva.
Cilj im je povećati broj grla do 350, a zatim razviti i kooperantsku mrežu koja bi obuhvatala male lokalne proizvođače. U toku je i izgradnja fabrike sira, čija će proizvodnja biti u skladu sa svim zakonima i standardima, uz planove za izvoz. „Želimo da naš sir bude prepoznatljiv ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regiji, pa čak i šire. Kvalitet i autentičnost su naš najveći adut“, kaže Bošković.
Pored komercijalnih ciljeva, farma je postala i svojevrsni edukativni centar. Bošković vjeruje da ovakvi projekti doprinose jačanju lokalne zajednice i promovišu domaću proizvodnju. „Sve je ovo više od posla, to je način života, zadovoljstvo i umjetnost u malim stvarima. Kada vidite zadovoljnog kupca, sve ostalo pada u drugi plan“, zaključuje Bošković.