Evropski sud za ljudska prava u Strazburu objavio je kompletnu presudu u predmetu „Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“, kojom je utvrđeno da Kovačević ne može biti smatran žrtvom povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima. Odluka je izazvala burnu reakciju samog apelanta, koji tvrdi da presuda ne sadrži pravne argumente već, kako kaže, predstavlja pokušaj njegove diskreditacije kroz „niz netačnih i proizvoljnih tvrdnji“.
Političar Slaven Kovačević reagovao je nakon što je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu objavio kompletan tekst presude u predmetu “Kovačević protiv BiH“, u kojem stoji da presuda nema pravne argumenate koji bi podržali navode u njoj i da predstavlja pokušaj njegove diskreditacije kroz “niz netačnih i proizvoljnih tvrdnji“.
“Moja prva reakcija je veoma jednostavna – nevjerovatno. Čitajući presudu Evropskog suda za ljudska prava, mogu primjetiti da nema pravnih argumenata koji bi podržali ovo što je u presudi rečeno, jer je sasvim očito da se ovdje radi o pokušaju diskreditacije mene kao aplikanta, kroz niz netačnih i proizvoljnih tvrdnji. Nisam nikada zastrašivao bilo koga, pa tako ni Visokog predstavnika, osim ako on ne misli da sam ja osobno organizator, a ja kažem da nisam i to ni na koji način, troje demonstracija ili protesta pred zgradom OHR-a. Na jednom od protesta, bio sam govornik, ali na način da sam interpretirao ono što je njemačka televizijska kuća ZDF prikazala u svojoj polusatnoj emisiji, govoreći o Christianu Schmidtu i njegovim ideološkim sklonostima. Te detalje, prenio sam shodno informacijama iz te emisije televizije ZDF”, rekao je Kovačević.
Dodaje da ni na koji način nije vrijeđao ili uputio bilo kakve ružne riječi prema niti jednom od troje predsjednika Velikog vijeća, ni u njegovim javnim nastupima niti u njegovim podnescima.
“Ono što jesam uradio, bio je zahtjev za izuzećem nekadašnje predsjednice Evropskog suda za ljudska prava, gospođe Siofre O'Leary, nakon što su mediji, a ne ja, prenijeli informacije o njenim sastancima sa premijerom susjedne zemlje, gdje sam izrazio sumnju u njenu eventualnu pristrasnost, što je u veoma čudnim proceduralnim okolnostima odbijeno. Isto je radila i druga strana, koja je tražila izuzeće sudije Farisa Vehabovića, koji je u raznim medijima i od različitih političkih aktera pretrpio niz uvreda i o tome niko ništa. To vrijeđanje sudije Fehabovića traje godinama, ne samo u ovome predmetu i o tome opet niko ništa iz Strazbura”, pojašnjava.
Napominje da je tokom postupka, uputio podnesak tadašnjem predsjedniku Evropskog suda za ljudska prava, gospodinu Marku Bošnjaku, sa zahtjevom da se ne uvaži mišljenje Visokog predstavnika u svojstvu Treće strane, jer je isti postupio izvan instrukcije predsjednika Suda, da dostavi mišljenje na maksimalno 10 stranica teksta i da ne smije ulaziti u meritum predmeta.
“Instrukcija je data u skladu sa Pravilima suda. Visoki predstavnik dostavio je 600 stranica i ulazio je u meritum predmeta, suprotno instrukciji predsjednika Suda, gdje sam iskazao bojazan u njegovu eventualnu pristrasnost, ali na primjeren način bez bilo kakve insinuacije o mogućoj uvredi. U ovome predmetu, promijenilo se troje predsjednika Velikog vijeća i nekoliko sastava tog istog Velikog vijeća, pa neka javnost sama zaključi šta se sve dešavalo i da li je to nešto normalno. Ako cijenjeni Evropski sud za ljudska prava, sve ono što je govoreno u medijima o ovome predmetu i od strane više novinara, meni stavlja na teret, što je netačno i neopravdano, onda se postavlja pitanje, čemu služe mediji i zašto se to povezuje sa mnom”, dodaje.
Kaže da se nigdje se ne navodi da su njemu zimus upućene prijetnje smrću, baš radi ovoga predmeta, što je uredno prijavio nadležnim policijskim organima.
“Gdje je o tome slovo u samoj presudi, u kojoj se tvrdi da ja nisam imao status žrtve, priječeno mi smrću. Za dokazivanje statusa žrtve koristio sam presudu Zornić, pa je gospoda Azra Zornić upravo iz toga razloga bila dijelom moga pravnog tima, jer sam koristio argumentaciju potpuno istovjetno kao i ona, dok Sud govorio presudi Sejdić-Finci. Dakle, meni se prijeti smrću i tome niko ništa, ali zato se na nivou insinuacija meni spočitava neko neprikladno ponašanje. Nevjerovatno, netačno i neodrživo. To nije u mojoj prirodi niti sam tako vaspitavan. O statusu žrtve, iscrpljenosti pravnih lijekova i da ovo nije „actio popularis, na javnoj raspravi govorio je drugi član moga pravnog tima prof. Joseph Marko, nekadašnji sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i eminentno evropsko me iz oblasti ustavnog prava. Niti jednog slova o tome, kao niti jednog slova iz mojih podnesaka, već samo argumenti druge i treće strane, koje su zajedno činile omjer 3:1 protiv mene. Baš sam imao fer i pravedan postupak”, kaže on.
Dalje se ističe da sam sud govori da nije dokazao diskriminaciju, koja je po definiciji – različit tretman u istoj stvari:
“što mislim da jesam, pa onda taj isti Sud konstatira da se izbori za Predsjedništvo i Dom naroda provode na različite načine u dva entiteta, gdje zapravo potvrđuje postojanje etno-teritorijalne diskriminacije, upravo prema mojim podnescima, ali konstatira da ja diskriminaciju nisam dokazao. Opet nevjerovatno. Na kraju, govori se da je ovdje riječ o ‘actio popularis’ ili da sam ja ovo radio radi svih drugih, a da nisam bio osobno direktno pogođen, što je netačno, jer u svim svojim podnescima jasno dokazujem da je izbor za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine etnički i teritorijalno ograničen, te da sam pogođen jer ne mogu u cijelosti glasati za sve kandidate, a za kandidate za Dom naroda ne mogu nikako, niti su to indirektni izbori jer ne može indirektno izabrano tijelo provesti nove indirektne izbore i to po novim izbornim listama, koje sa nama glasačima nemaju nikakve veze. Sve je ovo ukazano radi spornih člana 4.1 i člana 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji mi to oduzimaju aktivno biračko pravo, onako kako je to bilo u presudi iz avgusta 2023. godine”, napominje.
Kovačević kaže da nevjerovatno zvuči da je on imao za cilj nastojanje da izazazove ustavne promjene, tako da se postavlja jasno pitanje – da li su i drugi apelanti Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić, isto tako nastojali da svojim presudama iniciraju ustavne promjene?
“Koja je tu razlika u odnosu na mene? Nikakva. Ponoviću još jednom, diskreditacija mene nije pravni argument, posebno jer nisam nikoga zastrašivao niti vrijeđao u svojim javnim istupima niti u svojim podnescima. A rečenica Suda, da od Vijeća ministara nije nikada obaviješten o odustanku od postupka, takva je zamjena teza, da je to jako, jako čudno. Pa upravo je zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara, gospodin Zukan Helez, poslao dopis Evropskom sud za ljudska prava, u kojem kaže da Vijeće ministara nije nikada razmatralo niti utvrdilo stav o tome da li uopće da ide u ovaj postupak, kao i javni istupi ministra Sevlida Hurtića koji je nastojao staviti to pitanje na dnevni red Vijeća ministara, ali mu nije dozvoljeno. Niti slova o tom pismu gospodina Zukana Heleza, kao ni o pismu Evropskom sudu za ljudska prava od strane predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodina Željka Komšića, kojim je jasno Sudu kazao da je ustavna nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine da imenuje sve predstavnike države pred međunarodnim organizacijama, pa tako i agente Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava. Zar su ta pisma skrivena od drugih sudija ili je neko odlučio da nisu relevantna? Ako jeste, onda se postavlja pitanje, ko i zašto? Kad sve ovo pogledate, neka javnost zaključi sama šta se ovdje sve dešavalo i, posebno, ko je „kolovođa“ u ovoj priči obaranja presude. A ima ih više”, pojašnjava.
Na kraju kaže da pet izdvojenih mišljenja sudija Evropskog suda za ljudska prava, govori mu da tamo ima i onih koji razumiju njegove namjere i barem su pažljivo pročitali njegovu argumentaciju.
“U prvostepenom postupku bilo je samo jedno izdvojeno mišljenje od 7 sudaca, što je 15%, dok je ovih 5 izdvojenih mišljenja u odnosu na 17 sudaca, nekih 30 %, što mi je za sada dovoljan pokazatelj opravdanosti moga predmeta i moje argumentacije. Ima toga još, biće prilike”, zaključuje.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu objavio je kompletnu presudu u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH” kojom je utvrđeno da se Slaven Kovačević ne može smatrati žrtvom povrede Evropske konvencije za ljudska prava.
Slučaj se odnosio na tvrdnju podnosioca zahtjeva da su uslovi koji se primjenjuju na izbore za Dom naroda Parlamentarne skupštine i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bili diskriminirajući i spriječili su ga da glasa za kandidate po svom izboru na tim izborima 2022. godine.
Podsjetimo, Sud je prvobitno prihvatio apelaciju Slavena Kovačevića i presudio da BiH mora biti jedna izborna jedinica kada su u pitanju izbori za članove Predsjedništva i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Međutim, Bosna i Hercegovina je uložila žalbu i odlučeno je da o svemu raspravlja Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava. Žalbu su uputile vršiteljke dužnosti agentica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava Monika Mijić i Jelena Cvijetić.