Istraživanje koje je sprovela istraživačka kuća Picodi iz Hong Konga 2023. godine donosi alarmantne podatke o životnim uslovima građana Bosne i Hercegovine. Analizirajući osnovnu korpu za preživljavanje u kojoj se nalazi mlijeko, hljeb, riža, jaja, sir, meso peradi i govedine, te voće i povrće, jasno je da ovaj skromni asortiman hrane ne može zadovoljiti ni minimalnih nutritivnih potreba odrasle osobe u toku mjeseca. A za ovaj mjesečni paket, za jednu osobu mjesečno je potrebno izdvojiti 212 KM.
Naravno, ovim troškovima treba dodati i stavke poput struje, grijanja, komunalnih usluga, lijekova, odlazaka ljekaru, kupovinu odjeće, obuće… Tako da je sasvim jasno da ni minimalna plata, koja je u RS 900 KM, a u FBiH 1000 KM od 1. januara nije ni približno dovoljna za iole pristojan život.
Međutim, tek kada se pogleda situacija sa kojom se suočavaju osobame sa invaliditetom postaje alarmantno.
Osnovna korpa za preživljavanje u Federaciji BiH premašuje iznos njihove lične invalidnine! Osobe sa 90% invaliditetom primaju samo 148,56 KM, dok one sa 100% invaliditetom imaju 198,08 KM mesečno, što im ni približno ne omogućava da zadovolje osnovne životne potrebe.
„Već sada djeca i osobe sa invaliditetom u Federaciji BiH ne mogu kupiti ni hranu koja im je potrebna da prežive mjesec dana, jer njihovo jedino primanje je lična invalidnina. Novčana naknada za tuđu njegu i pomoć omogućava samo angažovanje nekog ko bi im pomagao tokom svakodnevnog života“, navode u Udruženju građana Imam pravo.
Daniela Zeljaja iz Banjaluke, majka djevojčice sa cerebralnom paralizom, ističe da su ovi problemi prisutni u cijeloj BiH, bez značajnih razlika između entiteta. Poražavajuće je, kako kaže, što su to nerijetko jedina primanja koja cijele porodice imaju. „Socijalne politike su katastrofalne. Za najugroženije nema novca, ali za skupe automobile, reprezentacije, savjetnike i njihove savjetnike uvijek ga ima“, jasno ističe Daniela.
Ovi podaci jasno ukazuje na kritičnu situaciju u kojoj se nalazi veliki broj građana Bosne i Hercegovine, posebno onih koji zavise od socijalnih naknada, te pokazuje nužnost promjena u socijalnoj politici i boljoj podršci najslabijim grupama društva.