Predstavnici Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta Banjaluka demantovali su tvrdnje Organizacije sportskih ribolovaca da kormorani pustoše i ugrožavaju riblji fond u rijeci Vrbas i njenim pritokama, te ukazali da problem ribljeg fonda ima širi kontekst.
Iz ove organizacije su rekli Srni da je neprihvatljivo da ptica kormoran bude “žrtveni jarac” i da se govori o njegovoj katastrofalnoj štetnosti.
Oni ističu da tvrdnje da jedan kormoran dnevno pojede dvije svoje težine ribe nisu tačne, te da naučni podaci iz Evrope pokazuju da se prosječna dnevna količina hrane kod velikog kormorana kreće oko 400 do 600 grama ribe dnevno, zavisno od temperature, dostupnosti plijena i doba godine.
“Кormoran težak 2,5 do tri kilograma ne jede pet do šest kilograma ribe dnevno, kako navodi Organizacija sportskih ribolovaca”, dodaju iz Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta Banjaluka.
Oni su naveli da su netačne tvrdnje ribolovaca da su se kormorani na ovom prostoru pojavili tek 2014. godine, ističući da je veliki kormoran autohtona vrsta Evrope, uključujući i područje sadašnje BiH.
“Postoje brojni istorijski zapisi, muzejski podaci, naučni radovi i posmatranja koja potvrđuju njegovo prisustvo još od kraja 19. vijeka, pa i ranije. Razlika je u tome što je ova vrsta danas brojnija i uočljivija zimi, jer se u tom periodu kod nas na zimovanju okupljaju i ptice koje dolaze sa sjevera Evrope, Mađarske, Hrvatske i drugih zemalja”, pojasnili su iz Društa.
Gnijezdeća populacija kormorana u BiH je relativno mala i procjenjuje se na 200 do 400 parova, dok se zimi broj jedinki povećava na približno 4.000 do 7.000 ptica, što je višestruko manje nego u susjednim zemljama, gdje se gnijezde hiljade parova, a zimi boravi i nekoliko desetina hiljada jedinki.
“Važno je naglasiti i da se kormoran ne hrani isključivo plemenitom ribom, već su njegov plijen često i ekonomski neinteresantne ili problematične vrste, poput američkog somića – cverglana, koji je invazivna vrsta i ozbiljan problem za domaće riblje zajednice. Кromoran se hrani i bandarom, sitnim ciprinidima i drugim vrstama koje ribari često ne love”, pojasnili su iz ovog društva.
Poručili su da riblji fond u Republici Srpskoj i Federaciji BiH više od kormorana ugrožava masovna i nekontrolisana eksploatacija šljunka i pijeska iz riječnih korita, te regulacija rijeka, što uništava prirodnu dinamiku, mrijestilišta i zimovnike.
“Tu su i okupacija rijeka i obala malim hidroelektranama i divljim vikend naseljima, krčenje i uništavanje obalne vegetacije i šuma, ogromne količine otpada u vodotocima i deponije na obalama, ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda, krivolov, stihijsko i nestručno poribljavanje, ostavljanje otpada uz vodu i slično”, naglasili su iz Društva.
Ukazuju da bi javno i glasno isticanje ovih problema doprinijelo unapređenju stanja u ovdašnjim rijekama.
Iz Društva ističu da ne spore da se kormoran hrani isključivo ribom i da u određenim situacijama može predstavljati realan problem, naročito na manjim i osjetljivim salmonidnim vodama, a posebno na ribnjacima čiji je primarni cilj proizvodnja ribe.
“Međutim, u tim slučajevima, u Evropi i kod nas, primjenjuju se upravljačke mjere, uključujući intenzivno odbijanje ptica, a u krajnjim slučajevima i kontrolisani odstrel, uz jasne kriterijume i zakonske procedure. Mi takav pristup ne osporavamo”, rekli su iz Društva.
Navode da ne pozivaju na apsolutnu zaštitu kormorana, već na sistemski, racionalan i naučno utemeljen pristup rješavanju eventualnih problema.
“Ne želimo da kormoran bude kompenzacija za razne probleme u ribarstvu, ribolovu i upravljanju vodama o kojim se izbjegava pričati, jer su oni složeni, dugoročni i zahtijevaju ozbiljan društveni i institucionalni odgovor koji najčešće izostaje”, pojasnili su iz Društa.
Iz Organizacije sportskih ribolovaca Banjaluka nedavno su naveli da riblji fond u Vrbasu i njegovim pritokama ozbiljno ugrožavaju koromorani, koji su, kako su istakli, neautohtona vrsta na ovim prostorima.
Кormorani su velike crne ptice vodarice, poznate kao izuzetno vješti ribolovci.
Prepoznatljive su po dugom vratu, kukastom kljunu i raširenim krilima dok se suše na suncu.
Često žive u kolonijama uz more, jezera i rijeke, a zbog velikog apetita za ribom, ribari ih smatraju štetočinama.