Višemjesečna drama oko koncesije nad ležištem uglja „Istok 2“ kod Ugljevika, ulazi u novu, potencijalno eskalirajuću fazu.
Riječ je o jednom od najvrijednijih rudnih nalazišta u Republici Srpskoj, koje je 2013. godine dato firmi Comsar Energy, povezanoj s ruskim biznismenom Rašidom Sardarovim, kroz koncesioni aranžman koji je, po mnogima, bio i ostao netransparentan, sporan i potencijalno štetan po javni interes.
Vlada Republike Srpske početkom godine najavila je da će u roku od 15 dana otkupiti koncesiju za ležište uglja „Istok 2“, koje je ranije dato firmi „Comsar Energy“, u vlasništvu ruskog biznismena Rašida Sardarova.
Tada je kao nosilac pregovora određen entitetski energetski subjekt Gas-RES, kojem je povjerena realizacija tog procesa. Vlada je putem “Gas-RES”-a već izvršila isplate koje, prema navodima opozicije, iznose gotovo 60 miliona KM, a sve to bez jasno dostupne dokumentacije o konačnom sporazumu s Comsarom.
U cijeloj priči, najvažniji detalj ostaje -upozoravaju ekonomisti- to da koncesija formalno još uvijek nije vraćena, a radnici RiTE Ugljevik već su počeli iskopavanja u ležištu “Istok 2”, iako to pravno ne bi smjeli raditi. Time se, po svemu sudeći, Republika Srpska izlaže ozbiljnom međunarodnom sporu i potencijalnoj arbitraži, jer je Comsar Energy već reagovao i poslao upozorenje upravi RiTE Ugljevik, navodeći da su nezakonito ušli na njegovo koncesiono polje.
Podsjećanje: Kako je došlo do koncesije i zašto je postala sporna?
Još 2013. godine kompaniji „Comsar Energy“ dodijeljena je koncesija za eksploataciju uglja na lokalitetu „Istok 2“. Iza ove odluke stajalo je obećanje o stranim investicijama, izgradnji nove termoelektrane i energetskom preporodu regije. Umjesto toga, godinama se ništa značajno nije dešavalo, što je izazvalo nezadovoljstvo lokalne zajednice, ali i sindikata RiTE Ugljevik.
Godinama kasnije, radnici su suočeni s nestašicom uglja, posebno jer je rudnik „Bogutovo Selo“ iscrpljen, dok je „Istok 2“ i dalje formalno pod koncesijom Comsara. U tom vakuumu odgovornosti, radnici su u nekoliko navrata izlazili na proteste, početkom ove godine su i blokirali magistralni put Bijeljina–Tuzla, zahtijevajući garancije za kontinuitet proizvodnje i očuvanje radnih mjesta.
“Mi kopamo jer nemamo izbora. Ugalj nam treba danas, a oni se prepucavaju godinama. Ljudi su očajni. Nemamo ni papire, ni jasne odluke. Samo pritisak da isporučimo energente”, rekao je za BUKU Miladin Maksimović.
Marković: “Postoji osnovana sumnja u koruptivne radnje – ko je uplaćivao milione?”
Poslanik PDP u NSRS Slaviša Marković podsjeća za BUKU da je još u januaru predsjednik RS izjavio da će koncesija biti vraćena u roku od 15 dana.
“Prošlo je više od šest mjeseci. U međuvremenu je isplaćeno skoro 60 miliona KM, a ne znamo da li su ta sredstva uplaćena pravnom licu ‘Comsar’ ili fizičkom licu. To otvara ozbiljnu sumnju da se radi o špekulativnom i koruptivnom poslu.”
Marković dalje upozorava da Comsar Energy nije dao saglasnost na otkup, niti je potpisan zvanični sporazum sa Elektroprivredom RS, a da istovremeno RiTE Ugljevik nelegalno eksploatiše ugalj iz koncesionog polja. To, kako kaže, otvara mogućnost novog arbitražnog spora protiv RS, sa potencijalnim odštetnim zahtjevom većim od 300 miliona KM.
“Ovo je početak privatizacije Elektroprivrede RS. Radnicima se daju lažna obećanja, a institucije ne funkcionišu. Ako se ovako nastavi, odgovornost mora imati ime i prezime. RiTE Ugljevik ne može funkcionisati bez “istok 2” kopa i logično pitanje: ako se obustavi rad u tom ležištu, biće zaustavljen i rad Termoelektrane Ugljevik i dovesti u pitanje egzistenciju 2000 ljudi, što je jedan zaista veliki problem, ne za sam Ugjevik, nego cijelu regiju.Ali, sa druge strane imate neodgovornu vlast koja je koncesiju najvrijednijeg ležišta dala privatniku i ono što je skandalozno je da do danas niko nije za to odgovarao. Ono što mi iz opozicije pokušavamo javnosti i građanima RS, odnosno BiH, reći jeste da se mora naći odgovorno lice koje je dalo navedenu koncesiju, da neko mora odgovarati za višemilionsku štetu, koja će prema nekim procjenama, sigurno biti veća od 300 miliona KM. I, uostalom, da li je normalno da u ovoj državi neko pronevjeri tolika sredstva, da to pogoduje pojedinim ljudima a da niko za to ne odgovara”, kaže za BUKU Marković.
Vlada RS: Koncesija će biti vraćena
Vlada Republike Srpske je još jednom najavila da će koncesija nad „Istok 2“ uskoro biti vraćena u nadležnost države.
“Taj proces se završava, on ima svoju proceduru. Ja bih volio da to ide brže, ali ne ide zato što to ima svoje rokove. Želim da kažem ovdje ljudima u Ugljeviku da će taj proces će biti završen u narednih dva do tri mjeseca i to će se vratiti državi..Mislim da je veoma važno što sada znamo količine uglja u Ugljeviku i da vidimo kako ćemo ga najbolje koristiti u budućnosti”, istakao je predsjednik RS Milorad Dodik, obraćajući se medijima.
Međutim, opozicija tvrdi da se „ništa konkretno nije desilo“ ni nakon ove druge najave i postavlja pitanje: ako je RiTE Ugljevik već započeo radove, a pravni status nije riješen, ko će snositi odgovornost ako Comsar pokrene arbitražu pred međunarodnim sudovima?
“Uprkos nalazima rudarskog inspektora, RiTE Ugljevik su već počeli da kopaju u ležištu “Istok 2”, obzirom da se radi o ležištu koje nije u njihovom vlasništvu, to stvara indicije da će doći do jednog novog međunarodnog spora. Obzirom da je Comsar Energy zvanično uputio dopis upravi RiTE Ugljevik gdje ih je upozorio da su nelegalno ušli u koncesiono polje koje je u njegovoj nadležnosti, dolazi do indicije da se stvori određeni međunarodni spor. Vlada RS o tome je vjerovatno upoznata, ali čini mi se da se ovdje radi o jednom špekulativnom poslu, gdje se ponovo daje mogućnost firmi “Comsar Energy” za svaranje novog arbitražnog postupka i daleko većeg iznosa od onih 300 miliona maraka koliko je bilo riječi da će se morati isplatiti”, upozorava za BUKU Marković
Aleksa Milojević, ekonomski analitičar, govoreći za BUKU, podsjeća da RiTE Ugljeivk zapošljava više od 2000 ljudi. Te da, kako navodi -“Svaka obustava proizvodnje direktno utiče ne samo na energetsku stabilnost Republike Srpske, već i na socijalni mir u cijeloj regiji. Gubitak koncesije ili presuda na međunarodnom sudu od stotina miliona KM bila bi udar na javne finansije, ionako opterećene zaduženjima EPRS prema komercijalnim bankama”, kaže Milojević.
Gorka pouka: Privatizacije iz prošlosti
Ova priča, navodi za BUKu Slaviša Marković, podsjeća na već viđene slučajeve: prodaju Telekoma Republike Srpske 2006. godine za 1,3 milijarde KM, kao i Rafinerije Brod za 200 miliona. Kako navodi opozicija, ni tada niko nije odgovarao za kasnije gubitke i propuste, a javni novac je, kako tvrde, „plasiran kroz IRB i komercijalne banke na štetu građana“.
“Ovo je početak privatizacije EPRS, obzirom da se on već nalaze u dužničkom ropstvu, jer ne mogu da funkcionišu bez kreditnih zaduženja. Iz mjeseca u mjesec desetine miliona KM se podižu od strane EPRS, i stvara se obaveza prema bankama i mislim da će polako u elekroprivredi, poput Alumine, početi privatnici da otkupljuju potraživanja, odnosno dugovanja, da pojačavaju svoj vlasnički udio i da je ovo prvi korak ka privatizaciji EPRS. I mislim da će VLada Republike Srpske sva ta sredstva pronevjeriti na ovako špekulativnm poslovima kao što je bilo sa Comsarom, a podsjetiću javnost da smo imali Telekom Republike Srpske, koji je 2006. godine prodat za milijardu i 300 miliona, pa Rafineriju Brod za 200 miliona, što je ukupno oko 1,5 milijardi maraka, a niko za to nije odgovarao”, kaže za BUKU Marković.
Koncesija za „Istok 2“ više nije samo pitanje vlasništva nad rudnim ležištem. Ona je postala ogledalo višegodišnjih političko-ekonomskih grešaka, nesposobnosti sistema da zaštiti javni interes, kao i simbola nepravde prema radnicima. Dok vlast i dalje „radi na rješenju“, rudari kopaju bez papira, opozicija upozorava na pljačku decenije, a potencijalna pravna bomba tek čeka da eksplodira.