Ovaj dan bi trebalo da podsjeti države da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja u medijima koji su nezaobilazni u ulozi izgradnje i očuvanja demokratije.
Uspostavom Svjetskog dana slobode medija, želi se upozoriti na to da se sloboda medija svakodnevno onemogućava u zemljama širom svijeta. Publikacije su cenzurisane, a novinari, urednici i izdavači se napadaju, zatvaraju i ubijaju.
Afrički novinari, želeći zaštititi novinarska prava i poticati na medijski pluralizam i nezavisnost, 3. maja 1991. godine, donijeli su Deklaraciju u Windhoeku u Namibiji. Deklaracija proklamuje načela slobode štampe, pod kojom se podrazumijeva nezavisnost u odnosu na političke, ekonomske i vladajuće strukture.
Odluku o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijela je Generalna skupština UN-a 1993. godine, a na taj dan UNESCO tradicionalno održava konferenciju na kojoj sudjeluju medijski radnici, organizacije za slobodu štampe i specijalizirane agencije UN-a, kako bi procijenili stanje u medijima širom svijeta.
Na ovaj datum odaje se i priznanje svim novinarima koji su izgubili život radeći svoj posao. UNESCO dodjeljuje nagradu za slobodu medija “Guillermo Cano”, nazvanu po kolumbijskom novinaru koji je ubijen ispred kancelarije lista El Espectador u Bogoti 17. decembra 1986. zbog članaka koji su smetali narko-kartelima.
Slobodni i nezavisni mediji povezani su sa nizom pozitivnih rezultata koji su posebno važni za zaustavljanje siromaštva, jačanje civilnog društva, institucionalne promjene, političku transparentnost, podršku obrazovanju, svijest o javnom zdravlju te održivi način života.
U osnovama demokratije i mira svakako se nalaze slobodni, sigurni i nezavisni mediji. Vlade, mediji i civilno društvo imaju ulogu u očuvanju tih osnova , a na današnji dan se potvrđuje predanost misiji slobode.
Puno prašine se diže i oko često postavljanog pitanja, vezano za zaštitu samog novinarskog ”zanata”, te licenciranja ovog poslovnog poziva. Svi se slažu kako odlični novinari često nemaju nužno završen fakultet, ali važnost usvajanja pravila, izučavanja medijske etike, teorije informacija, poštivanja marginalnih grupa i sl., jesu neminovna iskustva koja samo fakulteti ili određene edukacije mogu ponuditi. Pored toga neminovno je da se novinari udruže u sindikate da bi se izborili za svoja osnovna prvenstveno ljudska prava.
Stanje u medijima u BiH je loše, a o tome svjedoče izvještaji i iskustva novinara.
Nevladina organizacija Freedom House objavila je najnoviji izvještaj pod nazivom ‘Zemlje u tranziciji – Od slabljenja demokratije do autoritarne agresije’, prema kojem je, uz Srbiju, Bosna i Hercegovina najviše nazadovala u regiji Zapadnog Balkana. Izvještaj o slobodama Freedom House objavljuje još od 1973. godine, te prati izborne procese, politički pluralizam, funkcionisanje vlade, slobodu izražavanja i vladavinu zakona u svakoj zemlji pojedinačno.
Bosna i Hercegovina je zabilježila nazadovanje u oblastima civilnog društva i demokratske vladavine na nacionalnom nivou (ukupno nazadovanje od 38%).
Pema ovom izvještaju sloboda izražavanja u BiH je zakonski zagarantovana, ali ograničena u praksi.
Novinari se u svom radu suočavaju s političkim pritiscima, uznemiravanjem, prijetnjama i povremenim napadima. Postoji veliki privatni medijski sektor, uključujući kuće koje su povezane s lokalnim političkim strankama i one koje pripadaju glavnim međunarodnim mrežama vijesti. Javni emiteri u oba entiteta, i na nivou kantona, često djeluju kao stranačke platforme; ovo je posebno izraženo kod javnog emitera u Republici Srpskoj, Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), čije pokrivanje je u interesu SNSD-a.
Prema izvještaju Medijske slobode u BiH 2022. koji tradicionalno objavljuje Friedrich Ebert Stiftung građani BiH najviše vjeruju medijima (80%) i vjerskim institucijama (70%), a zatim nevladinom sektoru (57%), te međunarodnoj zajednici (45%) i uopšteno institucijama vlasti (39%) Političke stranke i političari nailaze na najmanje povjerenje od strane građana.
U Federaciji BiH najviše se vjeruje medijima, a u Republici Srpskoj vjerskim zajednicama. Ipak, kada se poredi situacija sa prethodnom godinom medijima se nešto više vjeruje, a vjerskim institucijama manje. Povjerenje raste prema NVO sektoru i međunarodnoj zajednici. Pad povjerenja prisutan je kod kod političara i političkih partija.
Stanovnici BiH su više zadovoljni nego nezadovoljni radom medija i novinara u RS, ali je to zadovoljstvo više izraženo kod stanovnika RS, nego Federacije BiH.
Kao glavne kršitelje novinarskih prava i medijskih sloboda u BiH 2022. navode se političari, političke stranke kao i vlasnici medija i urednici.
Odnos političara prema novinarima:
Dodik: Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prilikom dolaska ispred zgrade Tužilaštva BiH kroz prozor službenog automobila pokazao je srednji prst prisutnim novinarskim ekipama. Ovo je samo još jedan primjer Dodikovog nepoštovanja novinara koje često vrijeđa.
Nikšić: Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić nedavno je zaustavio novinarku N1 Sunčicu Šehić na izlazu iz sale nakon press konferencije, hvatajući je za ruku, te joj više puta ponovio da je „jadna“ zbog pitanja koje je postavljala na press konferenciji. Pitanja reporterke Šehić nisu svidjela ni predsjedniku NiP-a Elmedinu Konakoviću koji je ovoj novinarki, između ostalog, rekao da je „nervozna“ i „ljuta što je napustila TVSA“ pa se zato, kako je zaključio Konaković, „na njemu iživljava“.
Umičević: Član Senata Republike Srpske, odbornik SNSD-a u Skupštini Grada Banja Luka, predsjednik Rukometnog saveza RS i tehnički direktor fabrike Bema Marinko Umičević verbalno je napao novinarku portala CAPITAL Bojanu Ninković i uputio niz najprizemnijih uvreda i psovki na račun glavnog urednika Siniše Vukelića.
Umjesto da odgovaraju na novinarska pitanja, predstavnici vlasti i političkih partija koje su dio vladajuće koalicije, ali i opozicije, sve češće reaguju uvredama i nipodaštavanjem novinara i novinarki koji samo traže odgovore na pitanja o temama od javnog interesa koje se direktno tiču građana cijele BiH.
U najnovijem izvještaju organizacije Human Rights Watch istaknuto kako „javni dužnosnici u BiH potiču ksenofobiju, ne hvataju se u koštac s diskriminacijom i vrše pritisak na novinare“, a Evropska komisija je u svom posljednjem izvještaju takođe izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog sve većeg političkog pritiska, zastrašivanja i prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini. Istraživanje BH novinara pokazalo da je u posljednje tri godine više od 40 odsto medijskih radnika bilo izloženo prijetnjama i zastrašivanju, uglavnom od strane političara i javnih dužnosnika.