Tokom protekle decenije Bosnu i Hercegovinu je napustio veliki broj
građana, kako zbog političke situacije i korupcije u zemlji tako i zbog
visoke stope nezaposlenosti i lošeg ekonomskog stanja.
Iako nema
preciznih zvaničnih podataka o broju građana Bosne i Hercegovine koji su
napustili domovinu i otišli da žive i rade u drugim državama, neka
istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da je Bosnu i Hercegovinu
tokom proteklih desetak godina napustilo nekoliko stotina hiljada ljudi.
U
Bosni i Hercegovini je danas, u odnosu na prije 30-tak godina dvostruko
manji broj rođene djece. Jako malo djece se rađa, puno stanovnika umire
i previše mladih odlazi, a niko ne dolazi. Dakle, jedna negativna slika
kada je riječ o prirodnom priraštaju, mehaničkom kretanju koja vrlo
negativno utiče na sve ono što se tiče stanovništva, poručio je u
razgovoru za Anadolu docent doktor na Odsjeku za sociologiju Fakulteta
političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić.
Govorio je o demografskoj
slici Bosne i Hercegovine, manjem broju rođene djece u odnosu na umrle,
odlasku mladih i radno sposobnog stanovništva, ali i strategijama kako
popraviti cjelokupnu sliku društva.
“Jako malo nas se rađa, puno
nas umire, previše odlazimo, a niko nam ne dolazi. Dakle, jedna
negativna slika kada je riječ o prirodnom priraštaju, mehaničkom
kretanju koja vrlo negativno utiče na sve ono što se tiče stanovništva. I
popis stanovništva 2013. godine, a i ovaj koji je trebao uslijediti
2023., zapravo bi pokazali da je bh. stanovništvo, stanovništvo koje
gubi na onom najvrijednijem kapitalu jednog društva, a to je
stanovništvo, radno sposobno i vitalno stanovništvo, i stanovništvo koje
je u najboljim godinama za reprodukciju”, istakao je Osmić.
Govoreći
o promjenama kada je riječ o stanovništvu u proteklih deset godina,
Osmić je kazao da je nezahvalno, vrlo teško i zahtjevno davati bilo
kakve projekcije o tome koliko je stanovnika otišlo iz Bosne i
Hercegovine u proteklom periodu.
“Imamo neke projekcije koje daju
određene nevladine organizacije ili nezavisni eksperti, međutim, bez
zvaničnih podataka vrlo teško je reći koliko je stanovnika otišlo u
određenom periodu. Činjenica je da masovno ili u velikom broju odlazi i
to dominantno ono najvitalnije stanovništvo u dobi od 18 do 40 godina.
Ali, ne možemo licitirati brojkama. Možemo dati neku prognozu, neku
vrstu projekcija na osnovu relevantnih istraživanja kojih opet nije
dovoljno, ne računajući tu neodrađeni popis stanovništva koji nam je bio
obaveza”, pojasnio je Osmić.
Smatra da je neodgovorno prema
društvu reći da nas danas ima 3,5 miliona, koliko je bilo 2013., jer
nema toliko stanovnika u Bosni i Hercegovini.
“Reći da nas ima
ispod tri miliona je također neodgovorno jer nemamo za to zvanične ili
bilo kakve druge pokazatelje. Neke projekcije govore da je Bosna i
Hercegovina u ovom desetogodišnjem periodu, od 2013., zapravo ostala bez
između 150.000 do 300.000 stanovnika, što je prouzrokovano i prirodnim
kretanjem stanovništva, odnosno vrlo visokom smrtnošću koju je imala
Bosna i Hercegovina u vrijeme pandemije COVID-19 i odlaskom, odnosno
puno lakšim procesom dolaska do boravišnih viza u zemljama Zapadne
Evrope, na čelu sa Njemačkom”, naglasio je Osmić.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina je prije 30-tak godina imala godišnji prosjek živorođene djece od 60.000.
“Danas,
Bosna i Hercegovina ima godišnji prosjek od 24.000 djece. To znači da
se danas rađa dvostruko manje djece. Postoji jedan glavni razlog svega
ovoga koji obuhvata sve one faktore s kojima je bh. stanovništvo, koje
je okrenulo leđa državi, nezadovoljno, a to je cjelokupni društveni
sistem, počevši od politike, političkih dešavanja, nesigurnog društvenog
sistema. To je jedno akumulirano generalno nezadovoljstvo cjelokupnim
društvenim sistemom. Ono što je možda i važnije od ovoga je nedostatak
perspektive da će biti bolje”, izjavio je Osmić.
Mišljenja je da
mladi ljudi, koji su završili srednje škole ili fakultet, nemaju
percepciju da će u Bosni i Hercegovini za pet, deset ili 15 godina biti
bolje.
“Dakle, donosioci odluka nemaju jasne planove i
strategijske platforme kojima će vratiti povjerenje stanovništva”, naveo
je Osmić.
– BiH zemlja staraca –
Govoreći o manjem broju
rođenih, a velikom broju umrlih, profesor je kazao da smo mi demografski
već na neki način zemlja staraca.
“Moja istraživanja i mojih
kolega ukazuju na to da je Bosna i Hercegovina prema popisu stanovništva
2013. imala prosječnu starost oko 39 godina. Sve procjene ukazuju da
akumuliranim odlaskom mladog, perspektivnog i radnog sposobnog i
stanovništva u fertilnom dobu, mi danas govorimo o prosječnoj starosti
koja je daleko iznad 44 godine. Da je popis stanovništva urađen 2023.
godine, dobili bismo sliku koja bi vrlo jasno ukazivala da bh.
stanovništvo u prosjeku je starije od onoga što je idealno za prostu
reprodukciju, odnosno taj fertilni period kako kod žena tako i
muškaraca. Ova situacija je zabrinjavajuća unazad 15 godina. Problem
stanovništva, demografskog starenja, odliv stanovnika, nije problem koji
je nama nov, to je problem koji je kontinuirano prisutan u bh.
društvu”, poručio je Osmić.
– Olakšice za mlade bračne parove –
Smatra
da su ovo stvari koje su se mogle predvidjeti ali se nije reagovalo ni
na kakav način. Mišljenja je da, nažalost, ni danas kao država ne
reagujemo adekvatno i u skladu sa procesima na koje su i kako i danas
reaguju druge zemlje, dominantno u Zapadnoj Evropi.
“Mi smo vrlo
dobri u verbalnom i deklarativnom smislu da smo identificirali problem.
Ali, nakon identifikacije problema treba da ide reakcija. Odnosno,
moramo da promijenimo naš pristup populacionoj politici. Moramo da
kažemo da idemo u vrlo jasnu, ekspanzivnu politiku stanovništva gdje je
svaki stanovnik zlata vrijedan i da se tako treba tretirati od strane
donosioca odluka. Dakle, da su sve moguće olakšice prisutne za mlade
bračne parove koji planiraju ostati u Bosni i Hercegovini i planiraju
ovdje stvoriti porodicu”, rekao je Osmić.
Prema njegovim riječima,
jedan od načina za rješavanje ovog problema je i vezivanje
perspektivnog kadra za državu Bosnu i Hercegovinu.
“Na koji način?
Kod nas je skoro besplatan tercijarni nivo obrazovanja, kada govorimo o
javnim univerzitetima. Ono što se plaća je u odnosu na druge zemlje
Zapadne Evrope, mizerno. Trebamo vezati naše stručnjake u koje smo
uložili. Da ima obavezu da tri ili pet godina traži posao ili da mu
država ponudi posao. Tek nakon tog perioda, ukoliko nije zadovoljan
svojim statusom, može da odlazi. Ono što nam još treba su vrlo jasne
strategije koje su kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Strategije
koje obuhvataju svaki pedalj Bosne i Hercegovine. Demografsko pitanje je
regionalni problem, balkanski, ako gledamo Balkan, ali i državni. Ne
smije biti diskriminacije za porodilju u Srednjobosanskom kantonu,
Kantonu Sarajevu, Bijeljini ili Trebinju. Svi moraju biti jednako
tretirani kada je riječ o zakonima i mogućnostima”, pojasnio je Osmić.
Poručio je da ovo pitanje nema nikakvi etničku dimenziju i tiče se svih ljudi i naroda u Bosni i Hercegovini.
“Imamo
područja koja su prirodno granična ili imaju manje ekonomske mogućnosti
pa imaju veći odliv, kao što je Unsko-sanski kanton, koji je uvijek
tendirao ka većoj emigraciji stanovništva. Tu je i tuzlanska regija koja
je isto tako, zbog geografskog položaja, bila emigrirajuće područje.
Ali imamo i Kanton Sarajevo gdje imamo pozitivne dimenzije kretanja
stanovništva, koje su uzrokovane unutrašnjim migracijama”, naglasio je
Osmić.
Čavić za BUKU: Bosna i Hercegovina je izgubila najmanje 350 000 ljudi za deset godina
Gost BUKA podcasta u septembru prošle godine bio je demograf Aleksandar Čavić
“Ako uzmemo u obzir da je BiH izgubila cca 100 000 stanovnika u postpopisnom periodu po osnovu prirodnog kretanja odnosno negativnog prirodnog priraštaja u periodu od 213-2023. godine, a da je u još 250 000 u optimističnoj varijanti izgubila po osnovu spoljnih migracija, mi govorimo o gubitku od preko 350 000 stanovnika.” rekao je on za BUKU
“Što se tiče Republike Srpske reći su vam koji je neki gornji okvir. Ne znam koliko je javnost upoznata, Republika Srpska je 1996. godine provela popis izbjeglog i raseljenog stanovništva. Na bazi tih brojki a kasnije je u kalkulaciji uzeto prirodno kretanje stanovništva i unutrašnje migracije i na bazi popisnih rezultata su rađene za svaku godinu. Dakle nije to odokativno već bazirane na tom broju, u popisnoj godini 2013. godine ta procjena je glasila da Republika Srpska ima 1 425 000 stanovnika. Popis 2013. godine je utvrdio 1 170 000. Tih 250 000 razlike, dio otpada na metodološke razlike ta dva popisa, ali najveći dio tog popisa od tih četvrt miliona otpada na spoljne migracije, koje naša zvanična politika ne bilježi.
Znači ako sam dobro shvatio, 250 000 stanovnika je otišlo između 1996. i 2013. godine?
Da, to je gornji okvir. Dio otpada na te metodološke razlike ali najveći dio te cifre jesu spoljne migracije. Od 2013. godine naovamo postoje razne procjene, reći ću vam za nivo BiH a ona je bazirana na procjenama koji kombinuju podatke o izvorištu migracija, i Eurostata i podatke DKP mreže, naše Agencije za rad i zapošljavanje. Procjene govore da u prosjeku , sa većim ili manjim odstupanjem, a odstupanja su nastala samo zbog restrikcija u putovanjima tokom korona virusa 2020. i 2021. godine, godišnje napusti ne manje od 25 000 odseljenih godišnje. Ako uzmemo u obzir da je BiH izgubila cca 100 000 u postpopisnom periodu po osnovu prirodnog kretanja odnosno negativnog prirodnog priraštaja u period 0d 213-2023. godine, a da je u još 250 000 u optimističnoj varijanti izgubila po osnovu spoljnih migracija, mi govorimo o gubitku od preko 350 000 stanovnika.
Znači 10 godina po 25 000 godišnje, 250 000 stanovnika..
250 000 odseljenih stanovnika: Postoje podaci o 700 000 odseljenih. Iako mi taj broj nevjerovatno zvuči, ne bih da ga komentarišem jer ne znam kojom metodologijom su se služili oni koji su iznijeli taj podatak ali taj naš gubitak po pitanju prirodnog kretanja i po pitanju negativnog migracionog salda nije manji od 350 000. To znači da smo mi u desetogodišnjem periodu ostali dobro preko 10% populacije, dakle negdje oko 12 % populacije koju smo zabilježili u popisnoj 2013. godini. Ne treba nam mnogo matematičkog znanja da vidite kakava nam je demografsk budućnost ako imate činjenicu da tako rapidno gubite stanovništvo. Ono što je problem – nije samo ukupan broj stanovnika – nego struktura stanovništva koja odlazi, starosna, obrazovna, polna, obrazovna itd.., i strukture koje se zadržavaju na ovom prostoru. Dakle mi imamo ne samo sa brojem stanovnika, on se smanjuje..