Više od godinu dana je do Opštih izbora 2026, a Glavni odbor Srpske demokratske stranke donio je odluku da Branko Blanuša bude kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske na izborima 2026. godine.
Time je SDS prvi od većih opozicionih aktera izašao sa konkretnim imenom, i to znatno ranije nego što je to uobičajena praksa u domaćoj političkoj areni.
Takav potez ima više političkih slojeva. S jedne strane, SDS očigledno želi da kapitalizuje rezultat koji je Blanuša ostvario na posljednjim izborima, osvojivši oko 200.000 glasova, čime se profilisao kao jedan od najozbiljnijih opozicionih kandidata. S druge strane, u političkim kuloarima se ne krije ni tumačenje da je ovakva odluka i odgovor na poteze Draška Stanivukovića i njegovog pokreta, koji su svega nekoliko dana prije sjednice Glavnog odbora SDS-a preuzeli dio stranačkih kadrova u Ugljeviku.
Ipak, mora se dodati, da je Stanivuković podržao Blanušu (možda doduše malo prekasno), i da je očekivao da se podrška njegovoj potencijalnoj kandidaturi za 2026. godinu podrazumijeva.
Iako je do izbora ostalo još dosta vremena, jasno je da je unutar opozicije već počela borba za kandidature na najvažnijim političkim funkcijama u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Nebojša Vukanović je za BUKA TV već otvoreno potvrdio da ne odustaje od kandidature za člana Predsjedništva BiH, dok Narodni front Jelene Trivić podržava Blanušinu kandidaturu za predsjednika RS. S druge strane, Draško Stanivuković, iako se još nije formalno izjasnio o vlastitim ambicijama, mada se dugo spekuliše oko njegovih ambicija za Predsjednika RS, u ovom trenutku, čini se, ima podršku isključivo svog Pokreta.
U reakciji koja je uslijedila nakon odluke SDS-a, Stanivuković je poručio da samokandidature i dolazak za pregovarački sto sa već unaprijed definisanim rješenjima nisu kolegijalni.
Prema njegovim riječima, takav pristup ponovo vodi opoziciju u „banjalučki scenario“ kojem se nimalo ne raduje.
Stanivuković je naglasio da je za uspjeh 2026. godine potrebna nova taktika – ona u kojoj neće biti izborne krađe i koju će potvrditi Centralna izborna komisija, što je moguće samo kroz dogovor i zajednički nastup opozicije.
Da je potez SDS-a bio očekivan, smatra i politikolog Stefan Blagić, koji podsjeća da je Blanušin izborni rezultat ostavio malo prostora za drugačiju odluku.
„Jedino logično je bilo da ga ponovo kandiduju. Istovremeno, jasno je da Stanivuković ima ozbiljne političke ambicije i da je i on zainteresovan za ovu funkciju. Mislim da ova priča još nije završena i da će on nastaviti da pokušava da SDS dovede za pregovarački sto, kako bi se vidjelo da li još ima prostora za dogovor“, kaže Blagić za BUKU.
On dodaje da Blanuši u ovom trenutku ide u prilog i činjenica da su ostali opozicioni partneri saglasni da upravo on bude kandidat, za razliku od Stanivukovića, oko čije kandidature ne postoji širi opozicioni konsenzus.
Sličan stav iznosi i politička analitičarka Tanja Topić, koja za BUKU ocjenjuje da je SDS postupio racionalno pokušavajući da politički iskoristi Blanušin izborni rezultat.
„Blanuša se nametnuo kao prepoznatljivo ime i ozbiljan politički akter, i bilo bi nelogično da SDS takav rezultat ne kapitalizuje“, smatra Topić.
Govoreći o reakcijama koje dolaze iz Pokreta Snaga Srpske, Topić navodi da one nisu iznenađenje, ali podsjeća da su odnosi unutar opozicije već duže vrijeme opterećeni potezima koji su dodatno fragmentisali opozicioni blok.
„U više sredina SDS je ostao bez odbornika i poslanika, što je oslabilo opoziciju u cjelini, a na to tada gotovo da nije bilo reakcije“, ističe ona.
Topić zaključuje da aktuelna polemika još jednom pokazuje koliko su lične političke ambicije često ispred zajedničkog interesa, što dodatno otežava dogovor opozicije uoči izbora 2026. godine.