Odgovornost za loše stanje u BiH u prvom redu snosi međunarodna zajednica, potom domaći političari i na kraju građani ove zemlje, tvrdi politički analitičar iz Tuzle Ibrahim Prohić. On podsjeća da je postdejtonska BiH međunarodni projekt i da problemi u ovoj zemlji nisu autohtoni, već uvezeni. Zato, kako ističe, unutarnje snage ne mogu razriješiti bh. čvor, pa je “aktuelna situacija veoma slična onoj iz devedesetih godina.“
“Probleme u BiH nemoguće je riješiti bez drugačije definiranog mandata međunarodnih posrednika u BiH. Ako je to tako, a ima dovoljno argumenata u prilog ovoj tvrdnji, onda je odgovornost za neuspjeh u BiH na međunarodnom faktoru. Oni svojim nečinjenjem, odnosno ponavljanjem mantre ‘domaći političari moraju naći rješenje, a mi smo tu da im pomognemo’ , ohrabruju one koji neće ništa da urade”, kaže Prohić.
“Cilj je destrukcija BiH”
Prohić tvrdi kako treba otvoreno reći da je na djelu politički projekt koji ima za cilj da destruira BiH i da stalnim opstrukcijama pokaže kako ona nije moguća da bi se na taj način legitimirala namjera za secesijom. “Ja ne želim optužiti samo secesioniste, već i tzv. probosanske snage koje, zato što nisu demokratski profilirane i zastupaju tzv. partikularne interese, ne rade ništa za autentični, opći interes u BiH”, kaže Prohić.
Prema nevladinim organizacijama koje prate rad bh. institucija, od 2006. godine malo je toga učinjeno u procesu evropskih inetgracija, nije ispoštovana odluka Evropskog suda za ljudska prava, a korupcija je do te mjere uzela maha da se BiH svrstava u red najugroženijih država u Evropi. Predsjednik ACIPS-a (Alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije) Sanel Huskić, kaže da je domaća vlast glavni krivac za takvo stanje.
“Dodik i Silajdžić generatori krize”
“Od 2006. godine smo imali sukob dvije osobe i sve ostalo je zanemareno. Ako ćemo već pojedinačno okriviti nekoga za ovakvo stanje u BiH, to su lideri Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik i Stranke za BiH Haris Silajdžić. To su osobe koje su od same konstitucije vlasti 2006. godine bile u permantnom sukobu, trošile energiju na besmislenu borbu, umjesto da je ulože na provođenje reformi”, kaže Sanel Huskić.
Prema Huskiću, takva je politika odgovarala vladajućoj oligarhiji kako bi očuvala svoje pozicije u institucijama vlasti, a time i uticaj na unosna državna i entitetska preduzeća. Zato su, ističe predsjednik ACIPS-a, propali i svi dosadašnji pokušaji da se ustavnim promjenama prevaziđe blokada institucija vlasti, pri čemu je pomenutim političarima u znatnoj mjeri pomogla i “indolentnost međunarodne zajednice”.
Tekst preuzet sa www.dw-world.de